Društvo
Nura Bazdulj-Hubijar/ TRAVNIK – POPUT OMILJENE RAZGLEDNICE
Nedugo nakon dolaska u Travnik, čula sam jednu legendu u čiju istinitost, u to doba, mnogi stariji muškarci grada podno Vlašića nisu sumnjali, prenosi travnički portal Travnik.ba
Govorili su da je na mjestu njihovog grada nekad davno bio morski zaljev koji je pružao utočište i spas mnogim neznanim moreplovcima, istraživačima i avanturistima. Kao dodatni uteg na tas istinitosti, dodavali su drugu legendu. Onu kako su sve do nedavno na obroncima Vlašića, Kajabaši i Bukovici, postojale u stijene pričvršćene velike halke što su služile za vezivanje lađa. I još su se zaklinjali da su ih svojim očima vidjeli! Okružena planinama Vlašićem, Vilenicom i Bukovicom, travnička kotlina je zaista rijetko izložena jakim udarima vjetra.
Danas, kad razmišljam o bogatoj povijesti ovoga grada, o neobičnim životopisima i osebujnim sudbinama pojedinaca koji su život, ili bar jedan njegov dio, proveli u Travniku, mislim kako , da bi se povjerovalo spomenutoj legendi, nije nužno vlastitim očima vidjeti halke na stijenama vlašićkih obronaka ili tražiti drugi materijalni dokaz. Prebogata historija je dovoljno snažan argument.
Postoje arheološke iskopine koje pokazuju da su na ovome prostoru ljudi živjeli još od kamenog doba. Dolaskom Rimljana počelo je ispiranje zlata iz travničke rijeke Lašve.
VEZIRSKA REZIDENCIJA
Župa Lašva tadašnje bosanske države prvi put se u historijskim dokumentima spominje 1244. godine, dok se za 1400. godinu mitski vezuje osnutak grada Travnika. Sretnjovjekovna tvrđava Stari grad, izvjesno je izgrađena prije osmanlijskog osvajanja. Prema većini historičara, bilo je to za vladavine kralja Tvrtka II. Dakako, najveći razvoj Osmanlijskog carstava.
Od kojih 300 godina postojanja Bosanskog Pašaluka, Travnik je 150 godina bio njegova prijestolnica ( 1697. – 1851.). Vezirska stolica prenešena je iz Sarajeva u Travnik 1697. godine kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo, a negdje oko 1749. izgrađen je Konak, rezidencija vezira koji će dugi period, jedan po jedan, stolovati ovim gradom. Malo njih je nešto učinilo za Travnik. Sulejman-paša Skopljak dao je temeljno obnoviti džamiju koju je izgradio Ćamil Ahmet-paša, a koja je izgorjela 1815.
Po njemu se i danas zove Sulejmanija, nadaleko poznata kao Šarena džamija. Elči-hadži Ibrahim-paša izgradio je medresu koja se i danas zove njegovim imenom. Mehmed-paša Kukavica je sagradio Hadži-Alibegovu džamiju i sahat kulu. 1851. Godine Omer-paša Latas prenosi vezirsku stolicu u Sarajevo i od tada u Konaku stanuju mutesafiri, a dolaskom Austro-Ugarske okružni predstojnici.
Konak, ovaj izuzetan kulturno-historijski spomenik, srušen je 1950.godine iz razloga znanih samo onoj budali koja je to naredila. Pored vezirske rezidencije, koncem XVIII vijeka, Travnik je značajan i po tome što postaje sjedište zapadnih konzulata, prvo francuskog, potom austrijskog.
Upravo taj period obuhvata radnja znamenitog romana jedinog književnog nobelovca sa južnoslovenskih prostora, Travničanina Ive Andrića.
GROFOVA LJUBAV
U doba Ausrtro-Ugarske monarhije izgrađena je Isusovačaka gimnazija i zgrada medrese. Isusovačku gimnaziju kao i Zavičajni muzej, dao je izgraditi austrijski grof Erik Brandis koji je 6.1.1882. godine došao u Travnik.
Ova osebujna ličnost visoke naobrazbe (u Londonu je pohađao juridistički fakultet, usavšavao francuski jezik, studirao pravo, na filozofskom fakultetu slušao predavanja iz botanike i metafizike, usvašršavao talijanski jezik, a nakon svršetka studija otišao u Isusovce) asketskog života (svojom voljom odrekao se bogatstva, odabirući život u siromaštvu), izvjekovat će svoj vijek u Travniku.
Jesu li pitoma dolina Lašve i djevičanski Vlašić bili njegova najveća ljubav pa im je ostao vjeran do kraja svog života? Upravo tu će bespoštednim radom na mnogim poljima vlastitog djelovanja ostaviti neizbrisiv pečat u nauci i povijesti.
Zanimljiv je zapis prema kojem je na par dana prije smrti, iako zbog duboke starosti sasvim senilan, nekoliko puta ponovio: montag, montag! (ponedjeljak, ponedjeljak!). I doista je u ponedjeljak, 5. Januara 1921. godine uz molitve redovnika, preminuo. Sahranjen je na groblju Bojna u Travniku.
Osim dvije pomenute institucije, u prirodopisu će ostati upisan po tome što je otkrio 18 novih biljaka i životinja od kojih devet nosi njegovo ime. Između ostalih, otkrio je endem koji raste na Vlašiću – divlju ružu bez trnja koja nosi njegovo ime Rosa Brandisianum. Grad mu se odužio dajući jednoj od svojih ulica (upravo mojoj!!!) njegovo ime.
Inače, Travnička gimnazija je, nakon Prve sarajevske gimnazije, nastarija srednja škola u BiH. Pohađali su je, između ostalih – dr Grga Novak, Skender Kulenović, Ćiro Blažević, jedan ili dva razreda Zoran Đinđić…
Za vrijeme Austrougarske monarhije izgrađena je i bolnica, pošta, željeznica, započeo razvoj industrije. U tom periodu izgrađena je i Tvornica šibica koja je postojala sve do zadnjeg rata.
IMA TRAVNIK…
No, sve naprijed napisano, prošlost je kojom se grad ponosi više nego sadašnošću. Istina, ima dosta onog što imaju urbani centri: JU Bolnicu Travnik, Bolnicu za plućne bolesti, Dom zdravlja, Zavod za javno zdravstvo, Centar za mentalno zdravlje, poštu, Zavičajni muzej, Memorijalni muzej- Rodna kuća Ive Andića, Arhiv srednje Bosne, svoju Tvrđavu, apoteke, banke, cvjećare, TNT radio i TV Kanal 6 (obje institucije je osnovao veliki entuzijast Dino Lolić čije je izvještavanje iz tadašnjeg Rado Travnika u toku rata nama bilo dragocjeno), kozmetičke i frizerske salone (tamo ne idem), butike, kafiće, ćevapčinice (glasam za „Hari-ja!), slastičarne, Bosanski kulturni centar sa Amaterskim pozorištem, škole (osnovne i srednje), štamparije, svoje džamije, crkve, groblja.
Na jednom od njih, Bojna, nalazi se i grob mladog svećenika Petra Barbarića koga je beatificirao i svecem proglasio papa Ivan Pavao II. Na njegovom grobu se mole ljudi svih vjera.
Ima svoja turbeta, napoznatija su Dželalijino i Ilhamijino turbe, turbe paše, hafiza i pjesnika, i ono drugo- turbe imama i pjesnika. Turbeta dželata i žrtve, paradigme vječne borbe umjetnika i vlasti. Ima Travnik i svog autohtonog psa Tornjaka, i svog širom Evrope znanog Kratkokljunog goluba, i svoju nadaleko čuvenu, po ljepoti nenadmašnu, u pjesmama opjevanu Plavu vodu. Ima i Lutvinu kahvu, kafanicu u kojoj je princ Rudolf od Habzburga na putu za Sarajevo popio kafu.
Ima i čuveni Travnički sir poznat i priznat izvan granica BiH.
Nekad je imao jaku industriju. Većina je uništena, ono malo nije vrijedno spomena. Ima zimsku ljepoticu, prelijepi Vlašić na koji se svako ko jednom dođe ponovo vraća.
DUŠA GRADA
I ono najvažnije, ima ljude koji mu daju dušu. Od beskućnika koje svakodnevno srećemo, bez kojih je svaki grad nezamisliv, do vrhunskih ljekara kakvi su dr Granov, dr Hubijar, dr Hažimujić, dr Vildana Ibrišimbegović, dr. Haris Idrizbegović, dr Amir Spahić i drugi (Travnik je imao čitav niz znamenitih i upamćenih ljekara kakvi su bili dr Rakidžija, prof.dr. Jakob Gaon, dr Izet Kreho, Sulejman-beg Hafizadić ( prvi školovani bošnjački liječnik u BiH). Zapravo je nezahvalno nabrajati imena, ima ih još dosta koji su poštovanja vrijedni, ali je prostor ograničen. Ima dobre novinare kakva je Nađa Ridžić, a iz Travnika je i Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“.
Ima svoje humaniste ( veliki humanista je bila divna gospođa Anita Mikić). Ima svoje Udruženje likovnik umjetnika. Ima svoje pisce – Sanju Babić Đulvat, Rabiju Mameledžija, Božanu Volić. Svoje umjetnike – Josipa Pejakovića, Nikšu Bratoša, Vajtu. Imao je legendu, čovjeka čiji je doprinos u dobu bivše nam domovine za ovaj grad nemjerljiv – Žarka Kolendu.
Ima svoje slikare. Veliki Miroslav Bilać je umjetničku karijeru započeo u rodnom Travniku. Ima svog prof Besima Spahića, talenta za sve. Ima nogometni, košarkaški, rukomeni, džudo klub… Ima svoju mladost koja obećava da povijest ovoga grada ide dalje, da će ispisati još slavnih stranica.
Godine 1892. U Travniku je rođen istinski velikan pisane riječi Ivo Andrić. 1961. godine dobiva Nobelovu nagradu i sav novac poklanja BiH za obnovu bibliotečkog fonda. U Zenjaku se nalazi njegova rodna kuća. Nema u ovom gradu ulice sa njeovim imenom. Ni škole. Ni biblioteke. On je ovom gradu dao jedan od najboljih romana „Tavničku hroniku“. Zaslužio je mnogo više.
U Travniku je 1921. rođena operna pjevačica Srebrenka Sena Jurina koju je 1971. bečka Opera proglasila počasnom članicom.
Tek sad vidim da sam se prihvatila nezahvalne i teške zadaće. Svesna sam da nisam uspjela spomenuti sve koji su svojim radom i javnim djelovanjem zaslužili, ali ovo nije monografija nego subjetivan pogled, nešto poput omiljene razglednice.
Ipak, nemoguće je da u takvoj razglednici mjesto ne nađu imena pripadnika antifašistikog pokreta i aktivnih sudionika NOB-a, starijim Travničanima dobro znani: braća Lolić, Hamid Begovac, Ilija Slavnić, Rizah Hercegovac, diplomant krakovske akademije, slikar Muhamed Kulenović, Slavko Gavrančić, Salih Simičić…
Većina ovih imena do iza zadnjeg rata su „živjela“ u imenima ulica, škola, uklesana na spomen-pločama i postamentima bista. Sve dok se nije našao neko nadobudan poput onog ko je naredio rušenje vezirskog konaka, pa što pijukom, što eksplozivom, odlučio da ih izbriše i odredi novi dan od koga će se pisati povijest pet stoljeća starog grada.
Kako završiti ovaj tekst a da u njemu ne bude mjesta za jednog Stipu Lozića, dugogodišnjeg animatora svih kulturnih zbivanja u gradu?
Kako ne spomenuti svojevrsne hroničare grada koji su svojim kamerama bilježili i bilježe, od zaborava čuvali i čuvaju sve mijene kroz koje je grad prolazio, majstore fotografije Ibrahima Korića, Hazima Hadžiemrića, Ragiba Bajramovića, Nihada Arnautovića, Mirsada i Luciju Mujanović i druge? Kako ne spomenuti prof Janka Dujića, Dragana Foršnarića, Karla Jurića, Mustafu Gafića, Ismeta Lisic?
Kako zaboraviti entuzijaste amaterskog pozorišta – Nađu Nikšić, Milku Filipović, Besima Mulamuhića,Mirka Adžaipa, Rusmira Agačevića, Zlatu Vukadin, Zlatu Imamović, Ajšu Halilović, historičara Martina Udovčića, muzičara i pedagoga Vladimira Savjaka, profesora i pisca Seju Sarića?…
Zar se smije zaboraviti draga Fatima Maslić, dugogodišnja direktorica Zavičajnog muzeja, zajedno sa Mirkom Adžaipom najveći “krivac” što Stari grad ima novi sjaj, što se na njemu priređuju značajni kulturni događaji? Pa kustos Meorijalnog muzeja Rodna kuća Ive Andrća – Enes Škrgo.
Ne mogu završiti ovaj test a ne spomenuti Mehmeda Čorhodžića, Envera Beganovića, Ivicu Blaževića, Luku Šijakovića,Dragu Bilandžija, Envera Sujoldžića. Matu Čovića, Miru Banušića, Ibru Alibegovića,.
Ne volim politiku ni vlast, zazirem od ljudi koji obnašaju funkcije, ali moram spomenuti meni dragog čovjeka Admira Hadžiemrića. I Tahira Lendo. I najdražeg stomatologa i ljudinu dr S. Tafija.
I mnogi drugi su zaslužili prezentirati ovaj grad.
Bez obzira kako razglednica bila mala, svoje mjesto zauzimaju i akteri nedavne prošlosti, branioci grada i BiH zadnjeg rata (1992.-1995.) od kojih mnogi vječni mir nađoše u njedrima zemlje rodnog im grada.
A ja? Ponekad za lijepa vremena odem na Vlašić tražeći Rosu Brandisianum. Možda zato što sam u kombinaciji svojstava „divlja“ ali „ne bode“, prepoznala vlastitu suštinu. Tražim je, kao da samu sebe tražim. Do sad je nisam našla.
P.S. Javio mi se gosp. Jozo Lovrinović i kazao mi za dvije osobe za koje nisam znala, a koji zbilja zavređuju da se pamte.
Mira Jukić, ugledna fizičarka, bavila se uglavnom atomskom fizikom. Rođena u Travniku 1916.
Šefket Kurt rođen u Travniku 1897. Bio je muftija i u Travniku. U toku II svjetskog rata spasio više desetina Srba zbog čega je nakon rata odlikovan Ordenom bratstva i jednistva.
Hvala, gosp Lovrinović.
Svjetski dan plućne hipertenzije obilježava se 05. maja, tim povodom Udruženje građana oboljelih od plućne hipertenzije „Dah“ – u Bosni i Hercegovini svake godine realizuje niz događaja s ciljem podizanja svijesti o ovoj rijetkoj, teškoj i neizlječivoj bolesti krvnih sudova pluća od koje strada i srce. Jedan od tih aktivnosti je svakako i obezbjeđenje medijske podrške i pažnje.
5. maj – Svjetski dan plućne hipertenzije
LIJEKOVI ZA PH TREBAJU BITI DOSTUPNI SVIMA
Vera Hodžić već deset godina ima dijagnozu idiopatska plućna arterijska hipertenzija. Za mnoge nepoznato oboljenje, čiji simptomi nisu vidljivi osim kada je oboljeli izložen bilo kakvom i najmanjem naporu. Ona boluje od primarne plućne hipertenzije, ali ona je istovremeno i osnivač i predsjednik ovog Udruženja, te je kroz razgovor pokušala bar malo približiti ovu bolesti široj javnosti i ukazati na probleme sa kojima se susreću oboljeli od plućne hipertenzije u Bosni i Hercegovini.
BOLEST JE RIJETKA, TEŠKA I NEIZLJEČIVA
Više laički nam je objasnila da je plućna hipertenzija rijetko, teško i neizlječivo oboljenje krvnih sudova pluća od kojeg strada i srce. Može biti primarna (idiopatska) i sekundarna. Kod primarne plućne hipertenzije uzrok je uglavnom nepoznat, dok je kod sekundarne plućne hipertenzije uzrok poznat, te je bolest „lakše“ držati pod kontrolom, ali bez obzira na to, medicinski protokoli dijagnosticiranja i liječenja, kao i terapija, su isti.
– Udruženje građana oboljelih od plućne hipertenzije „Dah“ – u Bosni i Hercegovini je od osnivanja 2014. godine do danas okupilo 90 osoba koje su na neki način povezane sa plućnom hipertenzijom. Od tog broja bilo je 66 oboljelih od kojih je, nažalost, 17 umrlih zbog progresije bolesti, te neadekvatnog liječenja ili nedostaka terapija, što su naši osnovni problemi. Danas Udruženje okuplja 72 člana od kojih je 49 oboljelih iz cijele Bosne i Hercegovine, dok su ostali članovi porodica oboljelih, naši doktori, prijatelji i svi oni koji su prepoznali težinu situacije u kojoj žive oboljeli od ove boleste, te nam žele pomoći na bilo koji način, ističe Vera Hodžić.
Saznajemo da tačan broj oboljelih od plućne hipertenzije u Bosni i Hercegovini niko ne zna jer u našoj državi ne postoji Registar oboljelih od ove rijetke bolesti, što je još jedan od problema sa kojim se susreću. Možemo koristiti samo statističke pokazatelje prema kojima od primarne plućne hipertenzije oboljeva do 5 pacijenata na milion stanovnika, a od sekundarne plućne hipertenzije oboljeva do 50 pacijenata na milion stanovnika, što bi statistički značilo da u Bosni i Hercegovini sa 3,8 miliona stanovnika živi od 20 do 200 pacijenata oboljelih od plućne hipertenzije.
BEZ LIJEKA IM JE UGROŽENO OSNOVNO LJUDSKO PRAVO
Najveći problem PH pacijenata u BiH je taj što uprkos činjenici da žive u istoj državi i imaju istu dijagnozu, nemaju svi pravo na lijek na teret države (entiteta, Distrikta ili kantona). Zaista nevjerovatna činjenica za državu na pragu Evrope, u XXI vijeku! Smatraju da im je zbog toga ugroženo osnovno ljudsko pravo – pravo na život, zbog čega neprestano apeluju da se lijekovi koji se koriste u tretiranju njihove bolesti pod hitno stave na sve esencijalne liste u državi.
– Prvi i najvažniji cilj našeg Udruženja je – LIJEK ZA SVE PH PACIJENTE u našoj zemlji, jer je nezamislivo da živimo u istoj državi, bolujemo od iste bolesti, ali da jedni pacijenti imaju lijek na teret države, a drugi nemaju i to opet u zavisnosti od mjesta stanovanja. Za nas je to diskriminirajuće i u konačnici nam ugrožava pravo na život! Našim aktivnostima usmjereni smo na to da svaki PH pacijent u BiH ima bar jedan lijek koji pomaže da bolest ne ide u progresiju, ali i da taj lijek bude na teret države, odnosno entiteta i kantona. Konkretno, u Federaciji BiH, lijek treba staviti na A listu čime će odmah biti obavezan za stavljanje na liste svih kantona. Redovnim korištenjem bar jednog od lijekova, znatno se poboljšava kvalitet i dužina života PH pacijenata, – ističe Vera Hodžić i dodaje :
– Pacijentima kojima taj lijek život znači je svejedno da li je to lijek stare ili novije generacije, skuplji ili jeftiniji, poznatiji ili ne, nama je bitno da je djelotvoran i dostupan svakom od nas. U fokusu nam je lijek „Revatio“ kojeg koristi veliki broj PH pacijenata u cijelom svijetu. Lijek starije generacije i trenutno najjeftiniji u paleti od 15 lijekova koji se koriste u svijetu kada je u pitanju plućna hipertenzija.
Naša sagovornica smatra da iz dosadašnjeg iskustva rada u Udruženju rješavanje ovog problema zavisi isključivo od dobre volje ljudi koji su na vlasti, onih koji donose odluke i kroje esencijalne liste, međutim, uglavnom nema pozitivnih reakcija jer na spoznaju da se radi o veoma malom broju pacijenata znaju da lijek kao po pravilu mora biti skup zbog čega se svi zahtjevi, inicijative i dogovori završavaju uglavnom obećanjima i stavljanjem problema sa strane, a niko ne računa koliko malo bi to novca u suštini bilo na godišnjem nivou, a pogotovo kada se ti troškovi rasporede po entitetima i Distriktu, a onda i po kantonima.
– Lijek kojeg za sada tražimo je „Revatio“. Lijek prve generacije namijenjen za tretiranje plućne hipertenzije. Njegova cijena je prije deset godina bila oko 1.600,00 KM/mjesečno, dok danas taj lijek košta oko 600,00 KM/mjesečno, što je daleko pristupačnije za državu, ali i dalje nepristupačno za pojedinca. Nestvarno je koliko se ne vodi briga o najtežim pacijentima, o ljudima bez lijekova, o ljudima koji bi mogli biti korisni društvu kada bi se adekavatno liječili. Niko ne razmišlja kako je bilo kome u ovoj zemlji kupiti lijek za kojeg svaki mjesec treba izdvojiti 600,00 KM ili i više ukoliko se radi o drugim lijekovima za tretiranje PH, dok se novac namijenjen za nabavku lijekova i novac fondova troši na bezbroj medikamenata koji se nalaze na esencijalnim listama koje si svaki stanovnik BiH može priuštiti, nabavka skupih lijekova se prepušta pojedincima, njihovim porodicima, prijateljima, koje osim bolesti iscrpljuju i finansije. Treba i živjeti, a ne samo kupovati jedan lijek, – kaže Vera Hodžić i dodaje da niko od PH pacijenata u Evropi ne može da vjeruje da smo u takvoj situaciji kada je u pitanju liječenje PH u BiH. – Naši ljekari su nemoćni ne samo zbog bolesti pred kojom se nalaze nego i zbog takve situacije s lijekovima. U velikom broju slučajeva nama osim tog jednog lijeka treba i kompletna kardiološka terapija, a u svijetu koriste i dvojne i trojne PH terapije kako bi bolest bila pod kontrolom.
NEVIDLJIVI INVALIDI TREBAJU ADEKVATNO LIJEČENJE
Još jedan problem sa kojim se susreću PH pacijenti u našoj zemlji je nepostojanje medicinskog centra u kojem bi se liječili, kontrolisali, dizali lijekove svi oboljeli od plućne hipertenzije. Obzirom na geopolitičko uređenje države svaki entitet/kanton ima svoj centar i svoje ljekare, tako skoro, pa i svaki PH pacijent/ili manja grupa njih, ima različitog ljekara kod kojeg se liječe:
– Nažalost, i to je naš veliki problem, čak i na redovnim kontrolama se susrećemo sa različitim ljekarima, od kojih, moramo priznati, neki zaista ne znaju ništa o našoj bolesti. Mi smo u pojedinim slučajevima i za struku nevidljivi invalidi. Kada bi postojao jedinstven medicinski centar naše liječenje bi u većini slučajeva imalo sasvim drugačiji tok. Važno je istaći da smo našim djelovanjem ipak uspjeli skupiti nekoliko ljekara koji su zainteresovani za našu malu skupinu PH pacijenata i spremni pomoći u svakom trenutku, prije svega to su ljekari sa kojima smo u neposrednom kontaktu i koji su uvijek tu za nas ukoliko nam zatreba njihova vanredna pomoć. Govorim o našim ljekarima u ZDK, u Tuzlanskom kantonu, te u Sarajevskom kantonu. Naravno, ne želim umanjiti značaj ljekara i u ostalim kantonima, kao i u Republici Srpskoj, jer znam da i tu ima pristupačnih i dobrih kardiologa i pulmologa koji se brinu o PH pacijentima, ali ja govorim o onima koji su direktno upoznati, čak i uključeni u neke naše aktivnosti – rekla je Vera Hodžić.
Od naše sagovornice saznajemo da su na području Bosne i Hercegovine, u opticaju dva lijeka – sildenafil (Revatio) i bosentan (Tracleer), mada u BiH žive i pacijenti kojem je propisan i iloprost (Ventavis), ili riociguat (Adempas) ili macitentan (Opsumit), a ti lijekovi im nisu uopće dostupni u našoj zemlji. To je još jedan od problema PH pacijenata u BiH, čak i nakon dijagnostike pacijenti teško dolaze do lijekova, od 15 vrsta lijekova koja se u ovom momentu koriste u svijetu na našem tržištu su dostupna samo dva. Sagovornica ističe i to da je, prema saznanjima u Udruženju, npr. bosentan, lijek sa liste Fonda solidarnosti dostupan samo mladima do 18, a negdje i do 24 godine starosti, što je takođe jedan od problema oboljelih u BiH. Ističe i to da nije svaki lijek kojim se tretira PH, lijek za sve PH pacijente, te da od stanja pacijenta zavisi koji lijek će mu biti propisan, ali o tome brinu ljekari.
– Simptomi bolesti se teško prepoznaju, često su slični mnogim drugim srčanim i plućnim oboljenjima, što je još jedan od problema u liječenju i prevenciji jer je ključno na vrijeme početi liječenje kako bi se spriječio razvoj bolesti i pogoršanja koja dovode do teške invalidnosti i smrtnosti. Ukoliko zakasnimo, ili nemamo lijek, vrlo brzo bolest prelazi u progresiju i nažalost završava tragično, a to svi zajedno moramo i možemo spriječiti, a uz dobru volju i promijeniti – ističe Vera Hodžić i dodaje:
– Dijagnosticiranje PH u BiH, kao i u svijetu može trajati i do dvije godine. Međutim, usavršavanjem medicinske tehnologije i usavršavanjem ljekara taj proces je već sad znatno ubrzan. Od prvog javljanja doktoru do konačne dijagnoze sada može proći i nekoliko mjeseci, a rano dijagnostikovanje za nas znači život i u tom cilju je bitan medicinski centar sa timom iskusnih kardiologa i pulmologa koji će bolest brzo prepoznati, dijagnostikovati i uz pomoć lijekova, redovno kontrolisati.
UZ LIJEK, IMPERATIV JE I EUROTRANSPLANT
Sjedište Udruženja građana oboljelih od plućne hipertenzije „Dah“ – u Bosni i Hercegovini je u Federaciji Bosne i Hercegovine, samo zbog te činjenice oni raspolažu sa mnogo više zvaničnih informacija iz ovog bh entiteta u kojem su PH pacijenti u težem položaju jer pojedini nemaju obezbijeđen nijedan lijek.
Što se tiče Republike Srpske i Distrikta Brčko informacije Udruženja su vezane uglavnom za ono što saznaju od PH pacijenata iz ovih dijelova BiH. U entitetu Republici Srpskoj PH pacijenti imaju na raspolaganju dva lijeka sildenafil (Revatio) i bosentan (Tracleer), međutim oni u većini slučajeva imaju i mogućnost liječenja u Republici Srbiji. U Distriktu Brčko pacijenti nemaju lijekove za PH, ali imaju mogućnosti liječenja i u entitetu Republici Srpskoj i u Republici Srbiji.
Pored svega navedenog, iz Udruženja ističu još jednu vrlo bitnu činjenicu:
– Plućna hipertenzija se može izliječiti jedino transplantacijom srca ili pluća, ili i srca i pluća, a BiH nije ni član Eurotransplanta.
Ne kažem da se transplantacije našim pacijentima ne rade u inostranstvu, rade, ali to je rijetko i teško realizovati, a da smo član Eurotransplanta sve bi bilo mnogo lakše, brže, uspješnije i naše šanse za preživljavanje bi bile daleko veće. Nažalost, kod nas se ni u svakom kliničkom centru u BiH ne može uraditi kompletna dijagnostika jer ona uglavnom podrazumijeva i kateterizaciju srca koju su naši pacijenti obavljali u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci, ali i van zemlje, u zavisnosti od mjesta stanovanja. Svi naši PH pacijenti, nažalost, nisu obavili ni šestominuti test hoda, a sumnjam da su svakom od nas rađeni i neki testovi, kao što je npr. Koji upućuje na zatajenje srca i slični, o čemu sigurno nešto više mogu reći naši ljekari, – zaključila je Vera Hodžić, predsjednica Udruženja „Dah“.
Oboljeli od plućne hipertenzije su teški invalidi sa bolesnim srcem i krvnim sudovima pluća, ali veoma često bolest kao takva ostaje neprepoznata i nepriznata, a oni ostaju nevidljivi invalidi ne samo za svoju okolinu nego za cijelo društvo. Jedino što u ovom momentu traže je da svi imaju jednaka prava u tretiranju i liječenju njihove bolesti u Bosni i Hercegovini, a želja im je da liječenje plućne hipertenzije u BiH bude na nivou liječenja svih ostalih PH pacijenata u Evropi i svijetu.
Kontakt: Vera Hodžić, 061-622-949
www.phbih.org
FB: Plućna hipertenzija BiH – https://www.facebook.com/plucnahipertenzijabosneihercegovine
IG: phbih_dah
Nakon završenog razdoblja prijava na I. Boćarski turnir ”Duhovi” Nova Bila, čiji je organizator Boćarski klub ”Dubrave” Nova Bila” Travnik, kao i održanog ždrijeba za prvi krug natjecanja danas je nakon uvodnog obraćanja predsjednika i Uprave kluba u 17 sati započelo natjecanje koje traje do 19. svibnja 2024. godine, piše Travnički.ba.
Predsjednik Udruge ”Boćarski klub Dubrave”, Ivica Augustinović, zajedno s članovima Uprave Zoranom Radeljić Jakićem i Nikolom Dujmovićem zahvalio je se svima koji su doprinijeli ne samo u organizaciji I. boćarskog turnira na području Travnika nego i osobama i članovima kluba koje su dale doprinos u izgradnji boćarskog terena bez kojeg natjecanje ne bi bilo moguće.
Od ideje ”hajmo probati boćati” za manje od godinu dana stvorili smo sve preduvjete da možemo reći ”idemo se natjecati”, to je na ”hvalu” i vrijednost svih članova Boćarskog kluba ”Dubrave”. Budimo ponosni. Riječi zahvale upućene su i Ministarstvu obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa KSB kao pokrovitelju predmetnog natjecanja.
Na I. boćarski turnir prijavljeno je ukupno 12 ekipa koji će svoje, znanje, vještine i spretnost imati priliku pokazati tijekom naredna dva tjedna.
Organizatori natjecanja upoznali su sve ekipe kako ovaj turnir jeste natjecateljske prirode, ali kako će 50% nagradnog fonda ići u dobrotvorne svrhe, što je pozdravljeno od strane predstavnika svih ekipa.
Organizator natjecanja poziva sve dobronamjerne i zainteresirane ljude da svojim prisustvom podrže aktivnosti kluba, a za uzvrat garantiraju jedno pozitivno iskustvo i dobru atmosferu.
Raspored natjecanja prvog tjedna
Današnjim susretom u 17 sati Boćarskog kluba ”Dubrave” (prva ekipa) i Kamenorezačka radnja ”Dujmović” počeo je navedni turnir. Od 19 sati sastaju se Boćarski klub ”Dubrave” (mlade nade) i ‘Kumovi i prijatelji” Nova Bila.
Ponedjeljak, 6.5.2024. godine
U 17 sati Pogrebno društvo ”Masline” – ”Dobri momci” Novi Travnik
U 19 sati Bočarski klub ”Dubrave” (Brko i ekipa) – Održavanje zelenih površina ”Dujmović-Vuleta” (Boćarski klub ”Dubrave – druga ekipa”)
Petak, 10.5.2024. godine
U 17 sati HKD ”Kandija” Bugojno – Osmrtnice KSB
U 19 sati 10.5.2024. ”Šalabajzeri” (Boćarski klub ”Dubrave” – četvrta ekipa) – MisterX
O Boćarskom klubu “Dubrave”
Vrijeme konstantnih političkih napetosti kao i vrijeme odlaska stanovništva, osobito mladih, za posljedicu ima pojavu nesigurnosti, apatije, osjećaja nezadovoljstva, permanentan stres kao i pad interesa ljudi za opće društveno dobro. Naravno, sve bi to bilo tako da ne postoje entuzijasti i dobronamjerni ljudi koji i u neizvjesnim vremenima traže priliku za ”iskorak”.
”Iskorak”, ovaj put, ne predstavlja osnivanje nove političke stranke, nego osnivanje sportskog kluba koji povezuje snagu i iskustvo, priliku i smjelost te mladost i zrelost.
Radi se o tradicionalnom sportu, čiji je povijesni stav o porijeklu podijeljen. Jedni smatraju da potiče iz Baskije, dok su drugi mišljenja da je ovaj sport nastao na području Italije, a svima nama s ovih prostora spomen ovoga sporta u najmanju ruku baca sjećanje na kultnu seriju ”Naše malo misto”.
”Naše malo misto”, točnije zaseok Dubrave u Novoj Biloj donosi tako na sebi svojstven način ”boćanje ili balotu” u svakodnevnicu Nove Bile i Lašvanske doline.
Usprkos svojevremenom omalovažavanju ovog sporta u urbanim sredinama, gdje su ga nekoć smatrali ruralnom igrom, boćanje polako, ali sigurno dopire do svih slojeva društva i kako bi se to kod nas reklo ”uvlačiti pod kožu”.
Udruga ”Boćarski klub Dubrave” Nova Bila, Travnik osnovana je u veljači 2023. godine, a kojoj je jedan od ciljeva promicanje aktivnog i zdravog načina življenja, odnosno što kvalitetnije organizacije korištenja slobodnog vremena kako kod najmlađih tako i kod ljudi koji se nalazi u trećoj životnoj dobi.
Boćanje je sportska igra koja traži spretnosti, koncentraciju i preciznosti koja se itekako da istrenirati upornom vježbom i dobrom voljom.
Svjesni smo kako svaka tjelesna aktivnost utječe na zdravstvenu dobrobit tijela što dobiva izrazitu važnosti ako govorima o mladima, ali i starijim osobama kojima je kretanje bitno za vitalnost organizma.
Zahvaljujući pomoći Ministarstva obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa KSB, podršci Općine Travnika, poduzetnika i samih mještana ”dubrovljana” klub je izgradio neophodan boćarski teren koji posjeduje rasvjetu i nužnu popratnu infrastrukturu.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković istaknuo je u nedjelju napredak u pregovorima između HDZ-a i DP-a u sastavljanju parlamentarne većine te je uvjeren da će se idućih dana već znati koji će zastupnici biti u nju uključeni, a većina osigurana.
“U idućem tjednu sve će biti jasnije i imat ćemo točne brojke. Ali sasvim sigurno, većina će biti osigurana”, izjavio je Jandroković u Bjelovaru odgovarajući na novinarska pitanja o tijeku pregovora između HDZ-a i DP-a s ciljem osiguranja neophodnih 76 ruku za formiranje saborske većine.
Na pitanje hoće li i dalje SDSS biti dio većine, Jandroković odgovara da su glasači jasno poslali poruku koji smjer žele, ali i da će se i dalje nastaviti s politikom prema manjinama u smislu zaštite svih njihovih prava i programa.
“Tu neće sasvim sigurno doći do promjene, a kako će se formirati parlamentarna većina, to ćemo dogovoriti u idućem stadiju”, objasnio je Jandroković.
Na pitanje koliko se sigurno osjeća HDZ-ov pregovarački tim dok razgovara s predstavnicima stranke (DP) koju su optuživali za poticanje terorizma, Jandroković se ponovno vratio na ključnu poruku birača koji su, kaže, pokazali da žele DP, a ne žele lijeve političke stranke i predsjednika Republike.
“U proteklom je razdoblju bilo svakako pretjeranih izjava sa svih strana, ali dobili smo poruku od birača i držat ćemo se onoga što su nam poručili”, izjavio je Jandroković u Bjelovaru gdje je sudjelovao na Rukometnom BOK turniru.
Hrebak skeptičan oko slaganja većine
Na turniru je bio i liberal Dario Hrebak, koji je saborski mandat drugi put dobio s liste HDZ-a i partnera.
Hrebak je izjavio da je HSLS dao podršku Plenkoviću za pregovore oko formiranja većine, a aludirajući na DP, primijetio je kako nije dobar način na koji ta stranka postavlja uvjete.
“Graditi nešto na temelju protivljenja, nikad nije dobro i vidjet ćemo koliko će ta većina biti uopće stabilna”, izjavio je Hrebak koji misli da su pregovori HDZ-DP načelno gotovi, a žao mu je što i HSLS nitko ništa nije pitao.
“Vidim da nas svi uzimaju zdravo za gotovo, ali HSLS je puno ozbiljnija stranka od ‘robe s police’”, poručio je. On ne zna što se do sada ispregovaralo, osim onoga što piše po medijima.
Očekuje od predsjednika HDZ-a da okupi dosadašnje koalicijske partnere i da im objasni model po kojemu će buduća većina biti stabilna. Osobno kaže da je “dosta skeptičan na načinu na koji se ona sada slaže”.
“Nekako svi zaboravljaju da će i liberali vrlo vjerojatno biti dio te koalicije, ali ukoliko nas netko ne želi, neka samo kaže”, poručio je Hrebak
Pupovac: Sve ćete čuti za koji dan
Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, kojem se DP protivi da bude u vladi i parlamentarnoj većini, izjavio je da će se više znati uskoro.
“Sve što vas i javnost zanima čut ćete za koji dan. Na današnji dan nitko ne bi trebao biti razočaran, a ima li nekih briga koje dijelimo svi u ovoj zenlji – vjerojatno ima, ali danas se radujemo, rekao je Pupovac novinarima ispred pravoslavnog Hrama na Cvjetnom trgu gdje je sudjeolova na liturgiji u povodu pravoslavnog Uskrsa.
Svetište Gospe Olovske najstarije je Marijansko svetište na Balkanu. Na prvi dan mjeseca svibnja , koji je cijeli na osobit način posvećen Blaženoj Djevici Mariji, u starodrevnom Gospinom svetištu u Olovu vjernici Vrhbosanske nadbiskupije tradicionalno su započeli svibanjsku pobožnost Mariji, Isusovoj Majci.
Svetište Gospe Olovske jedno je od najpoznatijih i najstarijih Gospinih hodočasničkih središta u Bosni i Hercegovini. Prvi podatak, koji ukazuje na to da je olovska Crkva narodno svetište, jest zabilješka u dubrovačkom ljetopisu od 10. travnja 1454. Prvotni franjevački samostan i crkva u Olovu osnovani su u 14. stoljeću i među najstarijima su u Bosni i Hercegovini. Godine 1704. Samostan i crkva su zapaljeni, a prema zapisima u kronici, počinitelj je naručen i nagrađen za svoje nedjelo. Godine 1867. izgrađena je drvena crkvica, a današnje svetište je građeno od 1930. do 1961.
Kroz dugu povijest Olovskoj Gospi su hodočastili vjernici iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Bugarske, Srbije i Albanije. Svi zbog čudesnih ozdravljenja o kojima se pričalo. A ona su se događala za glavnih proslava, tj. za Velike i Male Gospe. Tih dana, na skučenom prostoru oko Crkve – koje može primiti najviše 5.000 ljudi, znalo bi se smjestiti i do 15.000 hodočasnika. A vjernici su se okupljali, kao i danas, oko čudotvorne slike Majke Božje, pred kojom su se događala čudesna ozdravljenja i koja je dobila naziv Čudotvorna Gospa Olovska. Drugo okupljalište olovskih hodočasnika jest tzv. Crni kamen koji stoji ispred sadašnje olovske crkve. Prirodno nije od crnog materijala, nego je pocrnio od hodočasničkih svijeća koje su u velikom broju padale oko njega. Crni kamen nije ništa drugo doli ostatak zida koji pobuđuje uspomene na staro svetište čija su zdanja nasilno uništena 1. i 2. kolovoza 1704. godine.
U olovskom svetištu nalaze se dvije Gospine slike. Jedna je iz 18. st. s natpisom S. Maria Plumbensis , koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu i u Sarajevu, da bi 1964. bila prenesena u 0lovo. Drugu je sliku god. 1954. izradio Gabrijel Jurkić prema opisu negdašnje Olovske Gospe , koja je nestala.
Od drugih starijih predmeta najvrjednija je kasnogotička srebrna kadionica iz 15. stoljeća. Ona je vjerojatno u 17. st. dospjela u franjevački samostan u Iloku, a ponovno je vraćena u Olovo 1935. god., nakon što je troškom svetišta u Olovu za Ilok nabavljena druga.
Izvor: crodex
Svim građanima pravoslavne vjeroispovijesti, svim vjernicima koji slave najveći pravoslavni blagdan Vaskrs, upućujemo srdačne čestitke.
Nadamo se da ćete ove dane provesti u dobrom zdravlju i blagostanju, dijeleći radost sa svojim najbližima.
ODNOSI S JAVNOŠĆU KO SDP BiH SBK/KSB
U četvrtak, 9. svibnja 2024. župa Uzašašća Gospodinova Novi Travnik proslaviti će svoj patron. Svetu misu u 11 sati predslavit će vlč. Viktor Šošić. Istoga dana predviđena je i jutarnja Sv. misa u 8 sati.
Slavlju svetkovine i patrona prethodit će trodnevnica sa cjelodnevnim klanjanjem, pobožnošću te Svetim misama.
Prvi dan trodnevnice u ponedjeljak, 6. svibnja u župi će u 8 sati biti izložen Presveti Oltarski Sakrament. Cjelodnevno klanjanje bit će do 17.30 sati nakon čega slijedi pobožnost, a u 18 sati je slavlje Svete mise koju predvodi vlč. Ljubo Zadrić.
Drugoga dan trodnevnice u utorak, 7. svibnja u 17.30 sati predviđena je pobožnost, a u 18 sati Svetu misu predslavit će vlč. Mario Ćosić.
Treći dan trodnevnice u srijedu, 8. svibnja pobožnost će biti u 15:30, a s Svetu misu u 16 sati predslavi vlč. Vlatko Rosić.
Misna slavlja tijekom trodnevnice animirat će župni zbor.
Svim vjernicima koji Uskrs slave po julijanskom kalendaru upućujem iskrene čestitke.
“Neka radost Uskrsa obasja vaše domove, donoseći obilje zajedništva, radosti, zdravlja i duhovne snage za suočavanje sa svim izazovima. Kao simbol kršćanske nade, ljubavi i milosrđa, Uskrs nas potiče da se brinemo za naše bližnje, posebno za one u potrebi. U svijetu punom izazova, Isusovo uskrsnuće nas podsjeća na važnost zajedništva. Neka nam ovaj blagdan bude poticaj da gradimo tolerantnije i solidarnije društvo. Želim vam radostan i blagoslovljen Uskrs! Hristos vaskrse!”
Neka radost i svjetlost ovog svetog dana ispune vaše domove i srca. Želim obilje mira, ljubavi i blagoslova. Hristos voskrese!
Načelnik općine Novi Travnik
Gdin Stjepan Dujo
Migranti se potukli u Sarajevu
Na području Bentbaše u Sarajevu danas se potuklo više migranata, prilikom čega su koristili i vatreno oružje, priopćeno je iz...
Blijedi Hajduk doživio sedmi poraz na Poljudu ove sezone
HAJDUK je izgubio od Varaždina 1:0 na Poljudu u 33. kolu SuperSport HNL-a. Pogodak odluke zabio je Domagoj Drožđek u...
Danas je Svjetski dan plućnd hipertenzije
Svjetski dan plućne hipertenzije obilježava se 05. maja, tim povodom Udruženje građana oboljelih od plućne hipertenzije „Dah“ – u Bosni...
U Dubravi u Novoj Biloj počeo I. boćarski turnir ”Duhovi”, pogledajte raspored natjecanja
Nakon završenog razdoblja prijava na I. Boćarski turnir ”Duhovi” Nova Bila, čiji je organizator Boćarski klub ”Dubrave” Nova Bila” Travnik,...
Jandroković uvjeren da će idući tjedan parlamentarna većina biti osigurana
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković istaknuo je u nedjelju napredak u pregovorima između HDZ-a i DP-a u sastavljanju parlamentarne većine te...
Velike gužve na graničnim prijelazima
Duge kolone vozila i čekanja na prijelaz granice zabilježene su u nedjelju prema Hrvatskoj iz pravca BiH na sjeveru te...
Znate li gdje je najstarije marijansko svetište na ovim prostorima?
Svetište Gospe Olovske najstarije je Marijansko svetište na Balkanu. Na prvi dan mjeseca svibnja , koji je cijeli na osobit...
NOVO U VITEZU: Iznajmite quad i otkrijte slobodu na četiri kotača
Napravite svoju avanturu nezaboravnom upravo s quadovima! Razbijte monotoniju svakodnevnice i istražite divljinu predivnog područja Viteza, ali i šire na...
