- oglas -

109. godina HAJDUKA: Od osnivanja u Fleka i prvog gola, odbijanja Titovog poziva, zlatnih sedamdesetih i selidbe na Poljud…

Pročitajte i ovo

(VIDEO) Pogledajte što su učinili liječnici i medicinsko osoblje u Wuhanu kako bi spriječili zarazu koronavirusom

Liječnici i medicinsko osoblje u kineskom Wuhanu, epicentru zaraze koronavirusom, ošišali su kosu, odnosno potpuno obrijali glave kako bi...

PANIKA: Koronavirus odnio i drugi život, sve zatvoreno, ulice puste, otkazane mise…

Talijanske vlasti potvrdile su u subotu kako je druga osoba u Italiji umrla od koronavirusa te da je broj...

Na današnji dan preminuo je legendarni Mladen Delić

Proslavljeni novinar, komentator i publicist te autor legendarnog uzvika ‘’Ljudi moji, je li to moguće?’ Mladen Delić preminuo je...

1911. – 1920.

Hajduk je osnovan 1911., prije 109 godina, tog 13. veljače Carsko namjesništvo Austro-Ugarske u Zadru odobrilo mu je djelovanje uz crveno-plavi barjak i bijelim po sredini napisano – Hajduk. Jasna aluzija na hrvatska obilježja. Ime je nadjenuo profesor Josip Barač: “Upali ste mi u razred ka’ hajduci, klub neka se Hajduk zove”!

Ma bravo, oduševiše se Fabijan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Lucijan Stella i Ivan Šakić. Splitski studenti u Pragu u pivnici “U Fleka” sanjali su taj dan, pridodajmo im prijatelja Vladimira Šoru.

Na premijeri svladan je lokalni Calcio, talijanaški klub, prvi gol je zabio Šime Raunig koljenom, bilo je hip, hip, hura, 9:0!

1921. – 1930.

Protutnjao je Prvi svjetski rat, Fabijanov brat Luka Kaliterna više nije vratar, sad je – trener. Učitelj za sva vremena! Dvije titule prvaka Hajduk osvaja, 1927. i 1929., nakon što se od 1923. odigravalo prvenstvo novostvorene države Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije. Za 15. rođendan 1926., Ivo Tijardović skladao je u klupsku slavu operetu “Kraljica lopte”.

A 1924. za reprezentaciju protiv Čehoslovačke nastupa čak deset igrača! Bi i jedanaesti, pa da bude kompletna momčad, međutim vratar Otmar Gazzari imao je samo talijansko državljanstvo.

1931. – 1940.

Tridesete nisu bile nešto, tek Hajduk je otišao na turneju po Južnoj Americi što je bilo senzacionalno; napose kakav se doček sad već etabliranim miljenicima priredio kad je brod s povratnicima sretno uplovio u splitsku luku!

1941. – 1950.

Najprije je Hajduk postao prvak Banovine Hrvatske 1941., pa je onda oduprijevši se okupatoru u Drugom svjetskom ratu zamrznuo djelovanje, odbio Talijane, te se na Svetoga Duju 1944., 7. svibnja obnovio na Visu kao Hajduk NOV i POJ.

Po svršetku rata odbit će hajduci i Titov poziv da presele u Beograd i postanu vojni klub; vratili su se korijenima i Splitu gradu. Postali su i počasna momčad Slobodne Francuske. U Bariju u rujnu 1944. pred 40.000 gledatelja igralo se protiv sastava britanske Armije što je posebno blistav događaj usred rata.

I onda 1950., titula prvaka bez poraza, 2:1 protiv Crvene zvezde i osnutak Torcide krajem listopada.

1951. – 1960.

Šećer i pelin servirani su, desetljeće obilježava tercet Vladimir Beara, Bernard Bajdo Vukas i Frane Matošić. Titule prvaka 1952. i 1955. nadovezat će se na rečenu već 1950. Vukas i Beara nastupili su Stari kontinent, dvaput.

Gostovalo se opet u Južnoj Americi i “ratovalo” zbog maćehinskog odnosa Saveza koji nije dopuštao odgode zbog kašnjenja s turneje. Bili bi prvaci i 1953… Onda je Frane prestao, Bajdo otišao u Bolognu, a Beara u Crvenu zvezdu i momčad je nakon 1955. utihnula.

1961. – 1970.

Najteže razdoblje, ponor Druge lige je zaprijetio, upleteni u “aferu Planinić” oko namještanja utakmica kažnjeni su “bijeli” s minus pet bodova u sezoni 1965/66. Petar Nadoveza, Pere splitski Pele u godini borbe za ostanak postao je golgeter lige sa 21 golom!

Najveća radost dogodila se 1967. kad je konačno osvojen Kup po prvi put, 2:1 protiv Sarajeva na Starom placu, Ferić i Obradov su zabili. Tito Kirigin je preuzeo vodstvo kluba zarekavši se: Nikad više u borbu za opstanak!

Dapače, bit će to temelj uzleta, a dolasci Mušovića, Ristića, Holcera, Vardića, predstavit će Hajduka kao iznimnog aktera prijelaznih rokova. Balun je zaronio u profesionalizam i novac.

1971. – 1980.

E, to su bile godine, titula 1971. nakon suše, pa onda još rafalno 1974. i 1975. i 1979., posljednja titula u Jugoslaviji. Osvojilo se i pet kupova zaredom od 1972. do 1977., a da je sudac Maksimović odsudio kraj kad je trebao i da Partizan nije zabio gol u tom višku vremena u Ljubljani protiv Olimpije bio bi i naslov 1976. pripisan, bile bi to tri duple krune zaredom! I još polufinale Kupa kupova 1973., četvrtfinale Kupa prvaka 1976. i 1980.

Sastav iz 1974. zaslužuje uzurpirati prostor: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak, trener Tomislav Ivić. Kao simbol dekade koja završava eliminacijom od Hamburgera, nakon što se klub sa Starog placa preselio u Poljud, na ljepoticu od stadiona.

1981. – 1990.

Upečatljivi su europski nastupi, polufinale Kupa UEFA 1984. protiv Tottenhama sastava koji je njedrio braću Zlatka i Zorana Vujovića, Blaža Sliškovića, Ivana Gudelja. Osvojeni su kupovi 1984. i 1987., što je ipak bilo malo u odnosu na potencijal momčadi koja nikad nije postala prvak, mada je plijenila talentom i veličanstvenim dvobojima (Stuttgart, Valencia, Honved, Sparta, Torino, Dnjepr…).

Zbog eksplozije suzavca protiv Marseillea 1987. kažnjen je dvije godine bez europskih nastupa, što će se spletom okolnosti protegnuti na – sedam!

1991. – 2000.

Domovinski rat, neovisna Hrvatska i prije toga još jedan kup bivše države, 1991. protiv Crvene zveude. Dok se uvelike mirisao barut i krv, ratni trofej je u Beogradu osvojen je golom Alena Bokšića, uz trenera Josipa Skoblara i eno ga u vitrinama Poljuda.

Povratak na stari povijesni grb tijekom turneje u Australiji godinu ranije i onda prva titula prvaka Hrvatske 1992., pa Kup 1993., prvaci opet 1994. i krešendo 1995., dupla kruna i četvrtfinale Lige prvaka protiv Ajaxa! Te zime prije četvrt stoljeća Hajduka je u privatnu audijenciju u Vatikanu primio papa Ivan Pavao Drugi u Vatikanu.

2001. – 2010.

Sjećanja su sve svježija, kup 2000., pa titula proslavljena u Varaždinu 2001., kup 2003. i dupli šampionski udarac 2004. i 2005., Hajduk je iz Dinama doveo i Niku Kranjčara, bili su to veliki doživljaji.

I sad ta titula 2005., posljednja je u nizu.

Stanko Poklepović je osvojio kup 2010. i ušlo se k tome i u Europsku ligu, uz nezaboravne role Senijada Ibričića, Anasa Sharbinija, pobjednički gol Ante Vukušića Anderlechtu…

2011. – 2020.

Trofeja manjka, to je friško i sve znamo. Godine pune muke, ali i osnutka Našeg Hajduka kao novine na nogometnoj sceni: članovi kontroliraju upravljanje. Desetljeće se pamti po famoznoj proslavi 100. rođendana bakljadama po cijelom gradu i Dalmaciji, gostovanju Barcelone, potom slijedi osvajanje kupa 2013. što je posljednji zasad trofej.

Ne bojte se, neće nas štufat ni navijat, ni čekat: ta tek je 109 hajdučkih ljeta za nama, Hajduk živi vječno!

IZVOR: slobodnadalmacija.hr

Najnovije vijesti

(VIDEO) Pogledajte što su učinili liječnici i medicinsko osoblje u Wuhanu kako bi spriječili zarazu koronavirusom

Liječnici i medicinsko osoblje u kineskom Wuhanu, epicentru zaraze koronavirusom, ošišali su kosu, odnosno potpuno obrijali glave kako bi...

PANIKA: Koronavirus odnio i drugi život, sve zatvoreno, ulice puste, otkazane mise…

Talijanske vlasti potvrdile su u subotu kako je druga osoba u Italiji umrla od koronavirusa te da je broj zaraženih porastao na 29. Glasnogovornik talijanske...

Na današnji dan preminuo je legendarni Mladen Delić

Proslavljeni novinar, komentator i publicist te autor legendarnog uzvika ‘’Ljudi moji, je li to moguće?’ Mladen Delić preminuo je 22. veljače 2005. u Zagrebu...

Druga pobjeda Lare Gut-Behrami

Švicarka Lara Gut-Behrami pobijedila je u subotu u drugom spustu kojeg su skijašice u dva dana vozile u Crans Montani, dok je njena sunarodnjakinja...

Povratak modrih putovnica

 Britanske putovnice od idućeg mjeseca, kada zemlja napusti Europsku uniju, više neće biti tamno crvene, već modre kao prije, za što su se, među...

Povezane vijesti