Svijet
Američki list Foreign Affairs: Ukrajina je samo početak, ovakav svijet Putin želi stvoriti
Američki list Foreign Affairs objavio je, u svom izdanju za septembar, veliku analizu ciljeva, planova i ideja koje vode ruskog predsjednika Vladimira Putina u njegovoj agresiji na Ukrajinu, koja traje već pola godine.
Autorice teksta su Fiona Hil (Hill), viša saradnica u Centru za SAD i Evropu u Programu za vanjsku politiku na Institutu Brookings, koja je od 2017. do 2019. bila viša direktorica za Evropu i Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD, te Angela Stent, vanredna viša saradnica na Institutu Brookings i profesorica na Univerzitetu Georgetown, prenosi Index.
Hil je u široj javnosti ponajviše zapamćena po svom svjedočenju pred američkim Kongresom na prvom postupku za opoziv tadašnjeg predsjednika Donalda Trampa (Trump) 2019., no ova stručnjakinja za međunarodne odnose desetljećima proučava Vladimira Putina i njegov režim u Moskvi.
U intervjuu u martu konstatirala je da smo “već usred trećeg svjetskog rata, bez obzira na to jesmo li ga u potpunosti prihvatili ili ne”. Stent je pak autorica knjige Putin’s World: Russia Against the West and With the Rest.
Vladimir Putin je, započinju Hil i Stent, odlučan oblikovati budućnost tako da izgleda kao njegova verzija prošlosti. Ruski predsjednik napao je Ukrajinu ne zato što se osjećao ugroženim zbog širenja NATO-a ili zapadnih “provokacija”. Naredio je svoju “specijalnu vojnu operaciju” jer vjeruje da je božansko pravo Rusije da vlada Ukrajinom, da izbriše nacionalni identitet te zemlje i da integrira njezin narod u “Veliku Rusiju”.
Putin je, podsjećaju, detaljno izložio ovu misiju u traktatu od 5.000 riječi objavljenom u junu 2021. pod naslovom “O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca”, čija je glavna teza ta da su Bjelorusi, Rusi i Ukrajinci svi potomci Rusa, drevnog naroda koji je naselio zemlje između Crnog i Baltičkog mora.
Osim što ih veže zajednički teritorij i jezik te pravoslavna vjera, što je manje ili više nesporno, Putin inzistira da Ukrajina nikada nije bila suverena, osim nekoliko historijskih interludija kada je neuspješno pokušala postati nezavisna država.
Lenjin je Rusiji “ukrao” njen historijski dio i “stvorio” Ukrajinu
Po njegovom viđenju historije, Rusiji je “ukraden” njen središnji teritorij kada su boljševici stvorili Sovjetski Savez 1922. godine i osnovali Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku. Zapad je nakon raspada SSSR-a koristio Ukrajinu kao platformu za prijetnje Rusiji i podupirao uspon tamošnjih “neonacista”. Putinov esej, koji je navodno dobio svaki ruski vojnik poslan u Ukrajinu, završava tvrdnjom da Ukrajina može biti suverena samo u partnerstvu s Rusijom, jer “mi smo jedan narod”.
Kad se tome pridodaju slične Putinove izjave, pogotovo govori koje je održao uoči invazije u februaru, postaje jasno da u njegovoj viziji svijeta Rusija predvodi novu istočnoslavensku uniju s Bjelorusijom i Ukrajinom, a možda i većinski ruskim dijelom Kazahstana i drugih susjednih zemalja.
Ostatak bivšeg SSSR-a priznaje vrhovnu vlast Moskve, a Zapad i globalni Jug (ono što smo dugo zvali Treći svijet) prihvataju njenu dominantnu ulogu u Euroaziji – regiji koja se prostire od Lisabona do Vladivostoka, kako je to sročio bivši ruski premijer Dmitrij Medvedev.
Ovo je više od sfere utjecaja, naglašavaju Hil i Stent – to je sfera kontrole, s mješavinom izravne teritorijalne reintegracije nekih teritorija i zemalja i dominacije u sigurnosnim, političkim i ekonomskim sferama nad drugima. Putin je krenuo u postepeno ostvarenje tog plana još 2014., kada su ruske snage u borbenim uniformama bez oznaka (zbog čega su ih prozvali Mali zeleni), preuzele kontrolu nad Krimom.
Uslijedile su tajne operacije izazivanja pobune na istoku i jugu Ukrajine, prvenstveno u pograničnoj regiji Donbas. Oružani sukob ukrajinskih vlasti i ruskih separatista koji je uslijedio rezultirao je s ukupno 14.000 mrtvih u sljedećih osam godina – ne samo na ruskoj strani, kako ruski propagandisti često tvrde, već na obje. Rusi su sad otvoreno okupirali dobar dio tog teritorija.
Slično tome, Putin je u Bjelorusiji iskoristio velike proteste 2020. i 2021. i pomoć u njihovom slamanju kako bi čvršće vezao bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka uza sebe. Ta je zemlja zauzvrat bila jedan od poligona za “specijalnu vojnu operaciju” protiv Ukrajine.
Putin je nakon prvih zapadnih sankcija, donesenih 2014. zbog aneksije Krima i oružane eskalacije u Donbasu, poduzeo korake za zaštitu ruske ekonomije smanjenjem njegove izloženosti SAD i Evropi, jačajući domaću proizvodnju kritičnih dobara. U isto vrijeme pojačao je i unutrašnju represiju zatvaranjem i likvidacijom političkih protivnika. Na Zapadu su ruske službe provodile dezinformacijske operacije i podmićivale Moskvi sklone političare.
Reakcija Zapada na njegovu invaziju Ukrajine je bila ujedinjenija i snažnija nego što se nadao. Ali Zapad mora shvatiti da ima posla s vođom koji pokušava promijeniti historiju – ne samo od kraja Hladnog rata, nego posljednjih stotinu godina, ističu autorice.
Ko kontrolira prošlost…
Historija, odnosno historijski narativ je za Putina moćno političko oružje koji podupire njegov legitimitet. Njegov glasnogovornik još je 2010. rekao publici Međunarodnog debatnog kluba Valdaj da Putin čita knjige o ruskoj historiji “cijelo vrijeme”. Njegova opsesija ruskom imperijalnom prošlošću i namjera da ispravi ono što vidi kao historijsku nepravdu – odvajanje Ukrajine od Rusije – također nije od jučer.
U svojim odajama u Kremlju strateški je smjestio kipove ruskih monarha Petra Velikog i Katarine Velike, koji su u ratovima sa Švedskim i Osmanskim Carstvom osvojili današnje ukrajinske teritorije. A 2016. je neposredno ispred vrata Kremlja podigao kip Vladimira Velikog, velikog kneza Kijevske Kneževine iz desetog stoljeća.
U Putinovoj verziji historije, knez Vladimir se obratio na kršćanstvo u ime cijele drevne Rusije 988. No tadašnja Kijevska Rus obuhvaćala je samo mali dio današnje Rusije, a prvi spomen Moskve kao važnog mjesta zabilježeno je tek 1147. godine.
U govoru uoči invazije, Putin je u boljševičkom vođi Vladimiru Lenjinu našao krivca za uništenje Ruskog Carstva pokretanjem Oktobarske revolucije, nakon čega je “odvojio, otcijepio ono što je historijski ruska zemlja”.
“Boljševička, komunistička Rusija” stvorila je “zemlju koja nikada prije nije postojala” spajanjem ruskih teritorija kao što je regija Donbas, središte teške industrije, u novu ukrajinsku socijalističku republiku, objasnio nam je Putin. Istina je da su Lenjin i boljševici obnovili Rusko Carstvo i samo su ga nazvali drugačije, kažu Hil i Stent.
Uspostavili su zasebne sovjetske socijalističke republike kako bi se predstavili kao suprotnost carevima koji su vladali ujedinjenom, rusificiranom državom i ugnjetavali etničke manjine. Ali za Putina je odluka boljševika bila nelegitimna i potaknula je “gorljive nacionaliste” u Ukrajini koji su potom razvili opasne ideje nezavisnosti. Putin tvrdi da poništava te stoljetne “trateške pogreške”.
“Vraćanje historijski ruskih teritorija”
Narativ o NATO-u kao oruđu američkog imperijalizma i dominacije Evropom također ima bitnu ulogu u Putinovoj verziji historije. Po njemu, NATO je prisilio zemlje istočne Evrope, koje pripadaju historijski ruskoj sferi utjecaja, da se pridruže tom savezu. U stvarnosti, te su zemlje, još uvijek u strahu nakon desetljeća sovjetske dominacije, same tražile ulazak u NATO.
Rusija, prema Putinu, nije imala “drugog izbora” nego da se brani od vojne ugroze NATO-a. Morala je napasti Ukrajinu kako bi spriječila njen ulazak u NATO, iako njen ulazak nije uopće bio u planu. Putin je ruskom parlamentu 7. juna rekao da je rat u Ukrajini pokrenuo “kolektivni Zapad”, koji pokušava obuzdati Rusiju i “nametnuti svoj novi svjetski poredak ostatku svijeta”.
Još 2008. je rekao američkom predsjedniku Džordžu Bušu (George Bush) na samitu NATO-a u Bukureštu, kada je dogovoreno da će Ukrajina i Rumunija ući u NATO u nekom nedefiniranom trenutku u budućnosti, da “Ukrajina nije prava država.” Ironično je da je sam za to vrijeme veličao imperijalnu historiju Rusije. U junu je na ekonomskoj konferenciji u Moskvi poručio da je Ukrajina zapadna “kolonija”, a ne suverena država, dok ju istovremeno sam pokušava pokoriti.
Usporedio se s Petrom Velikim koji je 21 godinu vodio “Veliki sjeverni rat” protiv Švedske, tvrdeći da Rusija i danas “vraća i jača” kontrolu nad historijski ruskim teritorijem, baš kao što je taj car činio. Mnoge zemlje bile su tuđe kolonije ili provincije – SAD je bio britanska, kao i Australija, Kanada, Indija ili Irska. Možemo slobodno dodati da su i razni dijelovi Hrvatske stoljećima bili pod austrijskom, mađarskom, osmanlijskom ili mletačkom vlašću.
To, naravno, ne daje ni Britancima ni Mađarima ili Italijanima opravdanje da traže svoje “historijsk” teritorije nazad. I dok Britancima ili Špancima ne bi palo na pamet tražiti nazad suverenitet nad zemljama u kojima se govori engleski ili španski, Putin inzistira na tome da su svi oni koji govore ruski u Ukrajini i drugdje dio “ruskog svijeta”, s posebnim vezama s Moskvom.
Prizivanje nacista
Međutim, njegovo inzistiranje da su Ukrajinci koji govore ruski ustvari Rusi samo je pomoglo u jačanju ukrajinskog nacionalnog identiteta i širem korištenju ukrajinskog jezika. Ljudi koji žive na današnjem ukrajinskom teritoriju svakako imaju fluidne i složene identitete zbog iste takve historije, napominju autorice.
No Ukrajina je nezavisna država od 1991., a Putin je istinski ogorčen što Ukrajinci inzistiraju na vlastitoj državnosti i identitetu. Trenutnu invaziju prikazuje kao nasljednicu “Velikog domovinskog rata”, odnosno pobjede protiv njemačkih nacista, tako što i ovaj rat predstavlja kao oslobađanje Ukrajine od nacista. Ali Ukrajinci nisu nacisti zato što slijede ideale Adolfa Hitlera, navode Hil i Stent, nego zato što su “gorljivi nacionalisti”, jer odbijaju priznati da su Rusi.
Putinova retorika o ukrajinskim nacistima najbolje prolazi u samoj Rusiji, no ona o NATO-u i posredničkom ratu sa SAD i Zapadom “do posljednjeg Ukrajinca” mnogo bolje prolazi na Zapadu. Zapadni političari i analitičari nastavljaju raspravljati o tome je li NATO kriv za rat. Čak je i papa Franjo rekao da je rat u Ukrajini “možda nekako isprovociran”.
Nema veze što je aneksija Krima 2014. došla kao odgovor na želju Ukrajine da se pridruži EU, a ne NATO-u. I što je Putin, nakon što su Finska i Švedska podnijele zahtjev za pridruživanje savezu u junu, izjavio da Rusija “nema problema sa Švedskom i Finskom kao s Ukrajinom.” Dakle, problem nije NATO, nego to što se Ukrajina želi povezati s bilo kojim entitetom ili zemljom osim Rusije.
Ipak, Putin zna da će teško ispregovarati dogovor u Ukrajini na temelju svoje verzije historije i pomiriti bitno različite priče iz prošlosti. Većina modernih evropskih država nastala je na ruševinama imperija i većih multietničkih država, a ovaj rat mogao bi dovesti do još većeg uplitanja Rusije i potpirivanja sukoba u slabim državama poput Bosne i Hercegovine.
Pod svaku cijenu
Iz odmazde za to što SAD i evropske zemlje vojno podržavaju Ukrajinu, Putin je pokrenuo ekonomski i informacijski rat protiv Zapada, koristeći energiju, žito i drugu robu kao oružje. Rusija optužuje Ukrajinu da je počinila iste one zločine koje je sama izvršila, a zapadne sankcije krivi za glad u Africi, iako je sama blokirala ukrajinski izvoz žita preko Crnog mora (dok nije pristala na sporazum o deblokadi krajem jula). Rusija u mnogim dijelovima svijeta pobjeđuje u informacijskom ratu.
Što se podrške Zapada Ukrajini tiče, oružje je značajno uvećalo njenu sposobnost da uzvrati udarce, ali arsenali zemalja donatora već su se počeli prazniti. Energetske i finansijske sankcije i sankcije izvoza su opsežne i utiču na rusku ekonomiju, ali ne mogu promijeniti Putinov pogled na historiju ili njegovu odlučnost da pokori Ukrajinu, tako da nisu promijenile njegovu računicu.
Pravi udar zapadnih kontrola izvoza osjetit će se 2023. kad će Rusiji ponestati poluvodiča i rezervnih dijelova za proizvodni sektor, a njezina industrijska postrojenja će se zatvoriti. Naftna industrija zemlje posebno će se mučiti jer gubi prijeko potrebnu tehnologiju i softver međunarodne naftne industrije.
EU se obvezala na postupno ukidanje uvoza nafte iz Rusije do kraja godine, ali ograničavanje uvoza plina mnogo je izazovnije jer niz zemalja, uključujući Njemačku, ima malo alternativa za kratkoročnu zamjenu. Računica koja je vrijedila 50 godina – Evropa treba plin, a Moskva prihode od plina – više ne vrijedi jer zemlje koje još uvijek kupuju rusku naftu i plin plaćaju više cijene za to.
Čak i ako Rusija na kraju izgubi prihode od energenata, čini se da je Putin spreman platiti tu cijenu za podrivanje evropske podrške Ukrajini. Pritom koristi još jednu historijsku rusku vojnu taktiku – zaustavljanje protivničkih snaga i čekanje zime.
Baš kao što je Napoleonova vojska ostala zarobljena u snijegu u blizini Moskve, a njemački vojnici se smrznuli na smrt kod Staljingrada, Putin planira natjerati Francuze i Nijemce da se tresu od zime u svojim domovima. U govoru na Sanktpeterburškom ekonomskom forumu u junu predvidio je da će, dok se Evropljani suočavaju s hladnom zimom i trpe ekonomske posljedice sankcija, na vlast doći populističke stranke.
Razlog za samouvjerenost mu daje i snažna podrška ratu unutar Rusije, barem prema anketama nezavisnog Levada centra koje pokazuju da je Putinov rejting porastao od februara. Ali postoji dobar razlog za skepsu oko aktivne podrške, primjećuju Hil i Stent. Stotine hiljada ljudi koji se protive ratu napustilo je zemlju, a Rusi koji su ostali i javno kritizirali rat maltretirani su ili zatvarani. Drugi su ravnodušni ili pasivno podržavaju rat.
Život većine ljudi u Moskvi i drugim velikim ruskim gradovima odvija se normalnim tokom, jer vojnici koji ginu u Ukrajini uglavnom nisu njihova djeca. Oni su iz siromašnih, ruralnih područja, a mnogi od njih nisu etnički Rusi. Glasine da plaćenička skupina Wagner vrbuje zatvorenike za borbu upućuju na akutni nedostatak ljudstva. Ipak, dobrovoljci su potaknuti propagandom koja dehumanizira Ukrajince.
Podijeli pa vladaj
Unatoč sve glasnijim pozivima na dogovoreno rješenje koje bi uključivalo ukrajinske teritorijalne ustupke, čini se da Putin nije zainteresiran za kompromis koji bi ostavio Ukrajinu kao suverenu, nezavisnu državu, bez obzira na njezine granice.
Hil i Stent pišu da im je nekoliko bivših visokih američkih dužnosnika reklo kako se činilo da su se u aprilu ruski i ukrajinski pregovarači okvirno dogovorili o obliku privremenog rješenja: Rusija će se povući na svoje položaje od 23. fedbruara, kada je kontrolirala dio Donbasa i Krim, a u zamjenu će Ukrajina obećati da neće tražiti članstvo u NATO-u i umjesto toga dobiti sigurnosna jamstva od niza zemalja.
Ali kao što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio u julu, kompromis više nije opcija, pa čak ni davanje Rusiji cijelog Donbasa nije dovoljno:
– Sada je geografija drugačija. Tu su također regije Herson i Zaporižja te niz drugih teritorija.
Ali cilj očito nisu pregovori, već ukrajinska kapitulacija.
Pregovori bi, ako ih ne bude pratila postojana vojna podrška Ukrajini, mogli samo olakšali operativnu stanku Rusiji. Nakon nekog vremena krenula bi dalje, vjerovatno na Odesu i druge crnomorske luke, s ciljem da Ukrajinu ostavi bez izlaza na more. Uspije li u tome, Putin bi ponovno krenuo i na Kijev, s ciljem svrgavanja Volodimira Zelenskog i postavljanja marionetske proruske vlade. Putinov rat u Ukrajini vjerovatno će trajati još dugo.
Veliki broj država na globalnom Jugu smatra ovaj rat lokalnim evropskim sukobom koji ih se ne tiče. Kina je čak retorički podržala Rusiju, odbila uvesti sankcije i podržala je u UN-u. Indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar sažeo je stav mnogih zemalja u razvoju kada je rekao da je Rusija “vrlo važan partner u nizu područja”.
Njih prije svega brinu gorivo, hranu, gnojivo, a također i oružje, a ne to što je Rusija agresijom na susjednu zemlju prekršila Povelju UN-a i međunarodno pravo. Putin se od 2014. marljivo udvarao tim zemljama i trud se očito isplatio.
Rusija je 2015. poslala svoju vojsku u Siriju u pomoć predsjedniku Bašaru al-Asadu u ratu, a s vremenom je postala jedna od rijetkih velikih sila koja može razgovarati sa svim stranama uključenima u taj rat. U Africi ruske paravojne skupine pružaju podršku brojnim vođama. A u Latinskoj Americi ruski utjecaj je porastao dolaskom više ljevičarskih vlada na vlast.
Na Rusiju se tamo još uvijek gleda kao na borca potlačenih protiv američkog imperijalizma. Te zemlje tvrde da se ono što Rusija radi u Ukrajini ne razlikuje od onoga što je SAD učinio u Iraku ili Vijetnamu, a za rusku invaziju krive prijetnju NATO-a. To je djelomično uspjelo zahvaljujući propagandi Kremlja koja je pojačala Putinove narative o NATO-u i posredničkim ratovima te podlim akcijama Zapada.
Zablude o veličini
U svakom slučaju, Putinove manipulacije historijom sugeriraju da ima ciljeve dalje od Ukrajine – diljem Euroazije. Baltičke države mogle bi biti na njegovom kolonijalnom popisu, kao i Poljska kojom je Rusija djelomično vladala od 1772. do 1918. Velik dio današnje Moldavije bio je dio Ruskog Carstva, kao i Finska, između 1809. i 1918. Putin možda neće moći osvojiti te zemlje koje su uglavnom članice NATO-a, ali želi ih zastrašiti i izbaciti iz ravnoteže.
U svom idealnom svijetu, Putin će prijetnjama steći uticaj i kontrolu nad unutrašnjom i vanjskom politikom susjednih zemlja. Globalni Jug će ostati neutralan u sukobu Rusije sa Zapadom, a možda je i podržati. S organizacijom BRICS – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, koju se namjerava proširiti na Argentinu, Iran, a možda i Egipat, Saudijsku Arabiju i Tursku, Rusija želi postati lider svijeta u razvoju, po uzoru na Sovjetski Savez.
Stoga je imperativ Zapada da ostane ujedinjen u podršci Ukrajini i suprotstavljanju Rusiji, zaključuju Hil i Stent. Kratkoročno, to znači zajednički rad na suzbijanju ruskih dezinformacija o ratu i lažnih historijskih narativa, kao i zastrašivanja Evrope nuklearnim oružjem i isključenjem energije.
Na srednji i dugi rok, SAD i njegovi saveznici i partneri trebaju vidjeti kako restrukturirati međunarodnu sigurnosnu arhitekturu kako bi spriječili Rusiju da ugrožava susjede. Ali za sada je NATO jedina institucija koja može jamčiti sigurnost Evrope.
Nakon skoro četvrt stoljeća na vlasti, Putin nastoji obnoviti svoju verziju Ruskog Carstva. On “okuplja sve (ruske) zemlje” kao što su to činili veliki ruski carevi i preokreće naslijeđe Lenjina, boljševika i posthladnoratovskog dogovora. Na taj način Putin želi da Rusija bude jedina iznimka u neumoljivom usponu i padu imperijalnih država.
Ironično je to što na taj način poništava jedno od najvećih postignuća svog navodnog najvećeg heroja, Petra Velikog, koji je otvorio prozor prema Zapadu putujući Evropom, pozivajući evropske obrtnike i druge da dođu u Rusiju i pomognu u razvoju njene ekonomije. Putin je pak svojom agresijom zatvorio taj prozor. Petar Veliki je odveo Rusiju u budućnost. Putin je gura u prošlost, prenosi Index.
avaz
Slavonski Brod zahtvatilo je nevrijeme, a jedan nesretni vozač zapeo je sa svojim automobilom u poplavljenom podvožnjaku. Na njegovu sreću naišao je Hrvoje Mužević i izvukao vozača iz vode.
Iako je lijevala kiša, Hrvoje je izašao iz svog auta, iz kojeg, tvrdi, nije baš dobro vidio, ali uočio je da se nešto događa. Nekako je došao do auta i pomogao nesretnom čovjeku.
“Vidio sam da auto pluta u vodi ispod podvožnjaka. Taj je podvožnjak poznat po tome da poplavi čim padne malo više kiše i ljudi često procijene da mogu proći automobilima, pa zaglave”, kaže Hrvoje za 24sata
Istaknuo je da se razina vode jako brzo podizala.
“Istrčao sam, a žena je vikala ‘kud ćeš’. Ne znaš tko je u autu niti što se događa, mogao se netko udaviti. Nisam mogao drugačije nego ući u vodu. Kad sam došao do auta, unutra je sjedio čovjek srednjih godina. Kao u šoku, nije reagirao ni na što što sam mu govorio. Počeo sam gurati auto i vidio dva momka koja trče pomoći. Brzo se dizala razina vode, a na kraju nas se skupilo desetak i izgurali smo čovjeka iz poplave”, priča Hrvoje i kaže da je svejedno dovršio dostavu koju je imao.
– Pustolovina. Akcija spašavanja – napisao je na Facebooku Mužević uz sliku sebe kako pomaže u nevolji nesretnom čovjeku, a njegovo herojsko dijelo oduševilo je komentatore.
‘Svaka čast‘, ‘Bravo Hrvoje‘, ‘Na muci se poznaju junaci, kapa do poda‘, ‘Stvarno herojski i ljudski‘, pišu komentatori, a jedan je upozorio i na česte poplave koje se događaju u tom podvožnjaku.
‘Taj podvožnjak od prvog dana prometovanja je uvijek poplavan. Vjerojatno mali kapacitet za primitak oborinskih voda. Kriv projektant i izvođač radova, trebali su predvidjeti i ekstremne uvijete oborinskih voda, poplavu…‘, napisao je jedan komentator.
Županijski centar 112 Slavonski Brod izvijestio je kako je u popodnevnim satima područje Slavonskog Broda zahvatilo nevrijeme praćeno jakom kišom i tučom.
Zbog velike količine kiše koja je pala u kratkom periodu poplavljeno je 30-ak podruma, a na intervencije su upućene žurbe službe koje saniraju štetu.
Poplavljen je podvožnjak u Ulici Eugena Kumičića iz kojeg je izvučeno vozilo. Kako je obavio brodportal, u pomoć vozaču koji je zaglavio u dubokoj vodi u podvožnjaku u pomoć je prvi priskočio Brođanin Hrvoje Mužević. Uz pomoć još trojice, uspjeli su izgurati automobil iz poplavljenog podvožnjaka.
Na terenu su žurne službe čiji će pripadni zasigurno imati posla u pomoći građanima s ispumpavanjem vode iz njihovih podrumskih prostorija.
Zabilježeni su i padovi stabala na pješačku stazu i prometnice koji su brzim intervencijama uklonjeni, izvijestili su.
“Nevrijeme je trajalo oko pola sata. Nešto prije 17 sati naglo se zamračilo, najednom je naletio jači vjetar, a s njim i kiša te zatim i tuča. Sve je bilo praćeno i grmljavinom”, prenosi Index
Na snazi je za Slavoniju i dalje žuto upozorenje zbog mogućeg nevremena. Kako piše, mogući su izraženiji pljuskovi praćeni grmljavinom uz obilniju kišu u kraćem vremenu i tuča.
Središnje spomen-slavlje, 1. svibnja u župnoj crkvi Sv. Vida u Okučanima predvodio je apostolski upravitelj Požeške biskupije Antun Škvorčević u zajedništvu s vojnim ordinarijem u Hrvatskoj Jurom Bogdanom, svećenicima Novogradiškog dekanata i okupljenim vjernicima, prenosi Nedjelja.ba.
Biskup Škvorčević na početku mise je pozdravio sve prisutne rekavši da žele Isusu Kristu, Pobjedniku nad smrti, povjeriti sve one koji su svojom smrću života omogućili našu slobodu i dostojanstvo.
U homiliji je apostolski upravitelj Požeške biskupije poručio da su teški i tužni hrvatski rastanci i oproštaji, kako nekad tako i danas. Prisjetio se odlazaka mladih u inozemstvo koji su na taj način ostavili svoje roditelje i domovinu. „Neki od njih pate zbog daljine svojih najbližih i zbog njihova nemara za roditelje, prepuštene osami, a nerijetko i neimaštini“, rekao je dodavši da su na svoj način još uvijek živi odlasci mladih ljudi u obranu domovine u VRO Bljesak.
01.05.2024., Okucani – Sredisnja svecanost obiljezavanja 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Bljesak. Photo: Ivica Galovic/PIXSELL
01.05.2024., Okucani – Sredisnja svecanost obiljezavanja 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Bljesak. Photo: Ivica Galovic/PIXSELL
„Odjekuju riječi njihovih roditelja, supruga i drugih najbližih punih nostalgične nade: ‘Vratite nam se!’ Nemali njihov broj položio je svoje živote na oltar domovine, a u srcima njihovih najmilijih ostala je tuga, popraćena sjećanjem i pamćenjem koje blijedi“, kazao je.
Istaknuo je da se tom stanju približio i Isus u naviještenom evanđelju svojom oproštajnom riječju, upućenom učenicima prije svoje muke i smrti. „U naviještenom evanđeoskom ulomku Isus sedam puta kaže učenicima da ostanu u njemu i on u njima. Polazeći od navedenih Isusovih riječi, ne spominjemo se danas hrvatskih branitelja tek nekim svojim razumskim pamćenjem, koje je uvijek u pogibelji izblijediti i konačno nestati, da bismo onda sa psalmistom prestrašeno zaključili: ‘Nestalo me kao mrtvaca iz sjećanja ljudi’ (Ps 31,13). Ovdje se kod Isusa i s Isusom radi o višoj razini spomena i pamćenja, dioništva na životu kojeg nam može podariti samo on, pobjednik nad smrću“, rekao je mons. Škvorčević te podsjetio je nazočne da je prijateljstvo temeljeno na duhovnoj moći nazvanoj „povjerenje“.Propovjedik je nadalje izrazio uvjerenje da su i poginuli branitelji ušli u zajedništvo s Isusom Kristom te da se on nastanio u njima i oni u njemu. „Postali su dionici rasta života i donošenja ploda, kao što se to događa u lozi ucijepljenoj na trs“, poručio je biskup Škvorčević.
Na kraju euharistijskog slavlja, biskup je izrazio želju da Isus Krist, Pobjednik nad smrću bude sudbina svih hrvatskih branitelja, a najbližima je poželio da im Gospodin udijeli svoju utjehu. Zahvalio je svima što su se spomenuli svih poginulih i povjerili ih Isusu Kristu rekavši da je to zajedništvo koje povezuje nebo i zemlju, ali i međusobno ljude na zemlji.
Liturgijsko pjevanje predvodila je Klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj i Policijska klapa Sv. Mihovil, javlja IKA.
Vojno-redarstvena operacija „Bljesak“
Operacija Bljesak započela je 1. svibnja 1995. u 5:30. Hrvatske snage munjevitom su brzinom započele s napadom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog bojišta. Glavni pravci napada išli su iz smjera Novske i Nove Gradiške. Na njima su djelovale 81. gardijska bojna i 5. gardijska brigada Sokolovi te dijelovi 1. gardijske brigade Tigrovi i 3. gardijske brigade Kune. U potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, a iznimno važan zadatak presijecanja neprijateljskih snaga na komunikaciji Pakrac – Okučani povjeren je skupnim snagama specijalne policije.Vrhunac operacije dogodio se 2. svibnja kada je proveden i završni, usklađeni udar snaga Hrvatske vojske i Skupnih snaga Specijalne policije usmjeren prema snagama neprijatelja u Okučanima koji su ubrzo oslobođeni. Do kraja dana hrvatske su snage izbile na Savu i osigurale državnu granicu čime su postignuti zadani ciljevi operacije Bljesak.
Dana 4. svibnja oko 15:40 zapovjednik 51. brigade zapadnoslavonskog korpusa, Stevan Harambašić, panično preko radija javlja kako se bezuvjetno predaju. Ubrzo UNPROFOR-ov transporter odlazi prema okupiranom području i vraća se prema policijskoj postaji Pakrac. Iz njega izlaze uhićeni Stevan Harambašić i Veljko Džakula, vođa pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. Tim činom je, nakon 1 285 dana, Pakrac napokon u potpunosti oslobođen. Taj čin ujedno je označio i završetak operacije Bljesak kojom je Republika Hrvatska pokazala međunarodnim faktorima da je spremna vojno osloboditi okupirana područja.
JUTROS u 5.38 sati područje Slunja pogodio je jači potres, javlja Seizmološka služba. Mnogi Zagrepčani javljaju da su ga osjetili.
“Seizmografi Seizmološke službe zabilježili su prilično jak potres s epicentrom oko 15 km južno od Slunja. Magnituda potresa iznosila je 4.3 prema Richteru, a intenzitet u epicentru procijenjen je na V-VI stupnjeva EMS ljestvice”, objavila je Seizmološka služba. Epicentar je bio na dubini od 10 kilometara.
EMSC je prvo objavio da se radi o potresu magnitude 4.8. po Richteru, a kasnije su magnitudu smanjili na 4.6.
Komentar jednog Slunjanina na stranici EMSC-a bio je samo – tutnjava. Čitatelji iz dijelova blizu epicentra komentiraju da se sve ljuljalo i treslo, da je dobro “zdrmao” i Ogulin. Prema komentarima, osjetio se i u Sisku, Ivanić Gradu, Zagrebu, Zaprešiću… Mnogi Zagrepčani javljaju da ih je potres probudio. “Blagi i kratak, ali neugodan”, javljaju.
Europski mediteranski seizmološki centar objavio je da se potres osjetio i u Bosni i Hercegovini te Italiji.
Sve više sunčanih dana i porast temperatura nagovještaju početak turističke sezone. Istovremeno, s porastom temperatura dolazi i onaj puno nepopularniji porast – porast cijena. Posebno se to odnosi na barove i restorane, a na jedan takav primjer požalio se i korisnik Reddita, koji je objavio slike jelovnika jednog restorana s astronomskim cijenama.
Iako u sezoni ni ne možemo očekivati da ćemo povoljno jesti jela poput oborite ribe i slično, pizzu baš i ne bi smjestili u kategoriju vrhunske hrane. U ovom restoranu pizzu margheritu platit ćete 13 eura, capriciosu 17 eura, a one s nekim ekstra dodatcima poput kozica ili pršuta čak 19 eura. Ni blizu toliko pizza ne košta primjerice u Napulju, gdje možda rade i najbolju na svijetu.
Za one koji preferiraju pojesti komad ribe ili mesa, cijene su još više – filet lososa, tune ili lubina s prilogom platit ćete 24 eura, pržene kolutiće lignje s pomfritom 19 eura, pola kila škampa 37 eura… Nije za svačiji džep.
– Oće ovako bit u Splitu u svakom restoranu od svetog Duje? – pita se čovjek koji je objavio sliku jelovnika. Jedan korisnik je komentirao da se više isplati za 19 eura avionom na tri dana otići do Napulja i tamo pojesti vrhunsku pizzu, dok drugi kaže da mu je prijatelj baš bio u Rimu te da su cijene niže nego u Splitu, piše Slobodna Dalmacija.
Predstavnik češke i slovačke nacionalne manjine Vladimir Bilek izjavio je u četvrtak kako je Klub zastupnika nacionalnih manjina odlučio dati potporu HDZ-ovu Gordanu Jandrokoviću za predsjednika Hrvatskog sabora.
“Klub zastupnika nacionalnih manjina odlučio je da će prilikom konstituiranja Hrvatskog sabora svoju potporu dati kandidatu HDZ-a gospodinu Gordanu Jandrokoviću za predsjednika Hrvatskog sabora”, izjavio je Bilek za RTL nakon dvosatnog sastanka ‘manjinaca’, čime je ‘otpala’ mogućnost da podrže SDP-ovu koaliciju.
Tom bi odlukom HDZ uz svoj 61 mandat imao svih osam ‘manjinaca’ te bi u slučaju da se dogovore s Domovinskim pokretom koji ima 13 mandata imali 82 ruke, navodi Hina.
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković ranije danas je poručio: “Manjine su uvijek na mojoj strani, a ja na njihovoj”.
Domovinski pokret oštro se protivio mogućnosti da SDSS sudjeluje u vlasti, a Bilek je, upitan o tome uzvratio: “Sve daljnje korake ćemo vjerujem riješiti u razgovorima idućih dana, u pregovorima s potencijalnim mandatarom i koalicijskim partnerima”.
Prema Ustavu RH, prvo zasjedanje Sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora, odnosno nakon objave službenih rezultata, a predsjednik Republike Hrvatske poziva Sabor na prvo zasjedanje.
Sabor se konstituira izborom predsjednika ako je prisutna većina zastupnika.
VENECIJA je danas postala prvi grad u svijetu koji je uveo sustav plaćanja ulaska za turiste u nastojanju da smanji gužve koje guše grad na kanalima tijekom vrhunca sezone praznika.
Svaki posjetitelj koji ne ostaje noćiti u gradu mora danas, 25. travnja, na talijanski državni praznik, online kupiti ulaznicu koja stoji 5 eura prije nego što uđe u grad u laguni. To je prvi od ukupno 29 dana ove godine kada će se posjetiteljima naplaćivati ulaz.
Naime, ulaznice će biti potrebne samo za 29 udarnih turističkih dana tijekom 2024., uglavnom vikendima od svibnja do srpnja. Hoće li ovakva mjera polučiti rezultate, pomno će se pratiti u drugim turističkim odredištima diljem svijeta koja se teško nose s masovnim turizmom.
Kazne od 50 do 300 eura
Iako na gradskim ulazima nema barijera kojima bi se osiguralo da svi ljudi imaju propusnicu, inspektori će obavljati nasumične provjere. Bit će na glavnim gradskim ulazima i oko njih, posebno na željezničkom kolodvoru Santa Lucia, provjeravajući posjetitelje na licu mjesta.
Turisti koji nemaju ulaznicu bit će na početku upućeni kako da je kupe, ali bi mogli riskirati novčane kazne u rasponu od 50 do 300 eura ako se ogluše. Plaćat će je samo dnevni turisti koji dolaze u stari grad između 8:30 i 16:00 sati, a osobe s invaliditetom, oni koji borave u hotelima i mlađi od 14 godina od toga su izuzeti.
“Nitko dosad nije uveo ovakav sustav”, rekao je gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro novinarima ranije ovog mjeseca. “Ne zatvaramo grad… Samo ga pokušavamo učiniti pogodnim za život.”
Oko 20 milijuna ljudi posjetilo je Veneciju prošle godine, rekao je Brugnaro, a otprilike polovina njih prespavala je u hotelima ili apartmanima. U gradu trenutno živi oko 49 tisuća ljudi.
“Fenomen masovnog turizma predstavlja izazov za sve europske turističke gradove”
Venecija je prošle godine za dlaku izbjegla stavljanje na UNESCO-ov popis ugrožene svjetske baštine, djelomično zato što je to tijelo UN-a zaključilo da se gradske vlasti ozbiljno bave problemom masovnog turizma. Osim naplate ulaska, grad je zabranio uplovljavanje velikim kruzerima u venecijansku lagunu te najavio nova ograničenja u veličini turističkih grupa.
“Fenomen masovnog turizma predstavlja izazov za sve europske turističke gradove”, rekao je gradski dužnosnik zadužen za turizam Simone Venturini. “No budući da je Venecija manja i osjetljivija, još je pogođenija ovim fenomenom i stoga je prisiljena poduzeti mjere prije drugih kako bi pokušala pronaći rješenje”, dodao je.
Prodavanje ulaznica ove je godine u eksperimentalnoj fazi, a Venturini je rekao da bi u budućnosti Venecija mogla početi naplaćivati više u određeno doba godine kako bi obeshrabrila dolaske turista.
Na adrese korisnika nekadašnje državne osobne invalidnine i i doplatka za pomoć i njegu Grad Zagreb šalje rješenja po kojima više nemaju pravo i na gradsku naknadu od 26 ili 50 eura mjesečno, izvanrednu pomoć koju im je Grad prije isplaćivao. Tu je naknadu dobivao i 15-godišnji Ivano, sin Suzane Rešetar, predsjednice udruge Sjena za pomoć djeci s teškoćama i njihovim obiteljima. Dječak s najtežim stupnjem autizma na tu pomoć Grada više nema pravo.
Kako pojašnjava Rešetar, djeca s teškoćama i osobe s invaliditetom su dosad primale naknadu Grada Zagreba no sve se promijenilo kad je s 1. siječnjem na snagu stupio Zakon o inkluzivnom dodatku, kojim su sve naknade objedinjene pod isti naziv – i osobna invalidnina, i naknada za njegu, dječji doplatak, sve. Sve se to sad zove “inkluzivni dodatak”, isplaćuje se u pet kategorija, ovisno o stupnju oštećenja, i rješenja države od početka godine polako pristižu na adrese njegovih korisnika.
– Zagreb, međutim, paralelno s tim nije donio odluku da nastavlja isplatu svoje naknade, zovu je “nadstandardom”, korisnicima inkluzivnog dodatka. Moj je Ivano, i mnogi drugi, bez ikakve najave dobio rješenje da 50 eura više neće primati jer mu je, kako stoji u dokumentu Grada, “prestalo pravo na osobnu invalidninu”, kaže mama Suzana.
– Potpuno apsurdno i suludo, jer mu nije prestalo to pravo, on je samo u ožujku dobio rješenje o inkluzivnom dodatku. Ivano i dalje ima najteži stupanj autizma, i dobivat će inkluzivni dodatak, dosadašnju invalidninu. Ne i naknadu Zagreba, koji se nije uskladio s državom, kaže Rešetar. Iz Grada za 24sata odgovaraju kako su izmjene njihove odluke “trenutno u javnom savjetovanju, no ne predviđaju uvođenje naknade na inkluzivni dodatak”.
– Kako bismo Odluku o socijalnoj skrbi prilagodili zakonu, potrebni su nam podaci od strane države o broju korisnika inkluzivnog dodatka. Riječ je o potpuno novom pravu te u ovom trenutku nije moguće procijeniti koji bi bio njegov fiskalni učinak, odgovaraju iz Grada. Čim budu poznati temeljni parametri za oblikovanje novog nadstandarda koji će pratiti Zakon o inkluzivnom dodatku, kažu, pokrenut će izmjenu Odluke o socijalnoj skrbi. Dakle, predložene izmjene odluke sad ne predviđaju uvođenje naknade, ali će to uvrstiti na dnevni red u budućnosti. Zagreb ima preko 18.200 korisnika novčanih naknada za doplatak i njegu i osobnu invalidninu.
Rešetar navodi i druge slučajeve – obitelj s dvoje djece s invaliditetom, u kojoj je jedno dijete dobilo rješenje o inkluzivnom pa više neće primati naknadu od Grada, a za drugo dijete rješenje još nije stiglo pa će ono do daljnjega primati gradski “nadstandard”. Ili, slučaj samohrane majke čije je dijete izgubilo naknadu Grada, jer je došlo rješenje o inkluzivnom. Mnogi se javljaju u udrugu Sjena.
– Toj majci 50 eura znači puno. Očekivali smo da će se barem lokalna politika izdignuti iznad loše vođene državne socijalne politike, komentira Rešetar. Kako stoji u odgovoru Grada, nastavit će isplaćivati dodatnu novčanu pomoć onima kojima dosad nije izdano rješenje o inkluzivnom dodatku. To će, kaže Rešetar, trajati još sigurno cijelu ovu godinu, možda i dio iduće, pa će njeno, i druga djeca, koja su rješenje države dobila ranije, kroz taj period – biti diskriminirana. Dok god ne prime rješenje države o inkluzivnom dodatku, korisnici će od Zagreba dobivati gradsku pomoć od 26 ili 50 eura, znači i više mjeseci dulje od onih kojima je to rješenje stiglo već prije.
– Gradska uprava je ostala toliko nezainteresirana i indolentna da korisnike čak nisu niti obavijestili o prekidanju isplate, a kamoli im obrazložili zašto naknadu ukidaju, hoće li im se ona vratiti, hoće li se isplatiti zaostaci i ostalo. Zakazali ste na svim razinama, poručila je mama Rešetar.
Austrija je vrlo tražena među međunarodnim tražiteljima posla zbog visoke kvalitete života i kvalitete radnih mogućnosti.
Od 185 zemalja, Austrija je na 11. mjestu najpopularnijih radnih mjesta u svijetu, pokazalo je istraživanje koje je provela konzultantska kuća Boston Consulting Group (BCG) zajedno s burzom poslova Stepstone.
To je napredak za četiri mjesta u odnosu na posljednje istraživanje iz 2020. godine.
Međutim, postoji potreba za poboljšanjem kada su u pitanju vize i radne dozvole. „Austrija svojom visokom kvalitetom života drži aduta u globalnom natjecanju za najbistrije umove. Bila bi pogreška prokockati ovu prednost kroz komplicirane useljeničke procedure”, rekla je Heike Dorninger, partnerica i voditeljica bečkog ureda BCG-a. Tvrtke bi trebale pružiti podršku s birokratskim preprekama.
Gledano po gradovima, Beč je pao na 23. mjesto popularnosti među međunarodnim tražiteljima posla. Godine 2020. Beč je zauzeo 22. mjesto na ljestvici gradova, a 2018. godine bio je 13. U studiji “Decoding Global Talent” ispitano je ukupno više od 150.000 zaposlenika, od kojih 1700 u Austriji.
Na vrhu ljestvice je Australija, a slijede je SAD i Kanada. London zauzima prvo mjesto među gradovima, ispred Amsterdama i Dubaija.
OK je da se roštilja ali ne i da se pokupi smeće!? Grozni prizori na Galici-Vlašiću poslije 1.maja
Poražavajuća slika dolazi nam dan nakon proslave 1.maja. Vlašićka Galica jedno je od najljepših mjesta u BiH, pa.su građani 1.maj...
Heroj koji je spasio čovjeka iz potopljenog auta: ‘Vozač je bio je u šoku, nije reagirao’
Slavonski Brod zahtvatilo je nevrijeme, a jedan nesretni vozač zapeo je sa svojim automobilom u poplavljenom podvožnjaku. Na njegovu sreću...
Chelsea pobijedio Tottenham i nanio mu težak udarac u borbi za Ligu prvaka
U ZAOSTALOJ utakmici engleskog nogometnog prvenstva igranoj u četvrtak Chelsea je na svom Stamford Bridgeu svladao Tottenham Hotspur s 2:0...
Trik za uklanjanje masnoće bez ribanja: Stavite ovo u rernu i ujutro će biti blistavo čista
Postoji mnogo zanimljivih i vrlo jednostavnih trikova koji vam mogu pomoći da se riješite tvrdokorne prljavštine bez jakih hemikalija, a...
Tijekom svibnja svake večeri u 20:00h molitva krunice kod spomen obilježja Osmica u Vitezu
“Nekoliko slika sa sinoćnje Krunice. Ovom prilikom napominjemo kako ćemo kroz cijeli mjesec svibanj moliti Krunicu na spomeniku u 20:00....
Crvena zvezda je sedmi put zaredom prvak Srbije
NOGOMETAŠI Crvene Zvezde su se nakon odigranog 33. kola u Superligi ponovo okrunili titulom prvaka Srbije. Zvezda je na stadionu...
Kiel nadoknadio devet razlike iz prve utakmice i prošao u polufinale Lige prvaka
NJEMAČKI rukometni klub Kiel prošao je u polufinale Lige prvaka nakon nevjerojatne uzvratne utakmice protiv francuskog Montpelliera. Nakon poraza od...
FOTO STUDIO FRANJIĆ: Petrina ljubav prema fotografiji i umjetnosti
Mnogobrojni obiteljski poslovi i uspjesi se nižu kroz različita djelovanja u društvu. Njihov pozitivan status se stekne vrlo brzo no...
