Sa dubokim ogorčenjem i nevjericom sam poslušao obraćanje Sabine Ćudić izrečeno u sarajevskoj Vijećnici pred evropskim zvaničnicima, u kojem opsadu Sarajeva i agresiju na Bosnu i Hercegovinu pokušava predstaviti kao običnu “borbu za moć”. Takve izjave predstavljaju grubo vrijeđanje žrtava agresije, šehida, poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine i svih građana koji su preživjeli najteže dane u historiji naše države.

Kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, ali i kao čovjek koji je zajedno sa svojim saborcima branio ovu zemlju, jasno poručujem: svaki borac zna šta se desilo. Znaju svi oni koji su bili prisutni tokom agresije, koji su gledali granatiranje gradova, ubijanje djece, progone civila i svakodnevni teror nad građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Obmanjivati javnost tvrdnjama da agresija nije imala svoj karakter i pokušavati historijske činjenice svesti na političku floskulu o “borbi za moć” predstavlja opasan pokušaj relativizacije istine. Sarajevo nije bilo pod opsadom 1.425 dana zbog političkih neslaganja, nego zbog brutalne agresije tokom koje su ubijeni hiljade civila, među njima i djeca.

Sabina Ćudić NE ZNA da su tokom opsade Sarajeva agresorske snage ubile 11.541 stanovnika, među kojima je bilo 1.601 dijete. NE ZNA za granatiranja redova za hljeb i vodu, bolnica, škola i dječijih vrtića. NE ZNA ni za dokazani genocid u Srebrenici. Sve to jasno i nedvosmisleno demantuje tezu da je riječ bila o pukoj “borbi za moć”.

To nisu nikakve interpretacije niti politički narativi, to su historijske činjenice potvrđene presudama međunarodnih sudova, dokumentima i svjedočenjima hiljada ljudi koji su sve to preživjeli.

Iako je Sabina Ćudić rođena 1982. godine i veći dio svog života provela u inostranstvu, gdje se i školovala, mi koji smo bili tokom rata u Bosni i Hercegovini zamolili bismo je da ne govori u ime svih nas. To je sramota, Sabina.

Posebno zabrinjava što se ovakve izjave izgovaraju pred međunarodnim predstavnicima, čime se pokušava stvoriti iskrivljena slika o karakteru rata u Bosni i Hercegovini. Niko nema pravo vrijeđati uspomenu na one koji su dali živote za slobodu ove zemlje niti prekrajati istinu zarad dnevnopolitičkih ciljeva.

Zbog budućih generacija, ali i zbog dostojanstva svih žrtava, dužni smo govoriti istinu. Cijelu istinu. A istina je da je Bosna i Hercegovina bila žrtva agresije i da su njeni građani i borci herojski branili pravo na život, slobodu i opstanak države Bosne i Hercegovine.