Prof. dr. sc. Dragan Primorac znanstvenik je i liječnik pedijatar, subspecijalist medicinske genetike. Dragovoljac je Domovinskog rata od 14. siječnja 1991. godine te nositelj Spomenice Domovinskog rata. Za izniman doprinos razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića te Državnom nagradom za znanost. Godine 2018. dodijeljeno mu je i odličje Red Ante Starčevića za sveukupni dosadašnji rad i iznimno uspješno promicanje međunarodnog položaja i ugleda Hrvatske na području znanosti, obrazovanja i politike.
SPORTSKA KARIJERA
Njegova povezanost sa sportom započela je u ranoj mladosti. Karateom se počeo baviti u Splitu 1974. godine (KK „Borac“ pod vodstvom Slavka Arežine te KK „Marjan“ pod vodstvom Petra Mijića). Nogomet je trenirao u pionirskom pogonu splitskog Hajduka još na Starom Placu, pod vodstvom legendarnog Sergeja Krešića, te je bio dio prve generacije pomlatka HNK Hajduk koja je prešla na Poljud. Nastavio je trenirati u RNK Split i HNK Solin, nakon čega se intenzivno posvećuje atletici, koju je trenirao u Atletskom klubu „Split 80“ (kasnije AK Marjan) pod vodstvom Ivice Akrapa.
Početkom 1980‑ih godina aktivno se bavi taekwondoom, a tijekom studija u Zagrebu, pod vodstvom prof. Nikole Pećka (TKD klub „Centar“, Zagreb), postaje juniorski vice-prvak tadašnje države. Godine 1987. osniva prvi taekwondo (WTF) klub u južnoj Hrvatskoj — TKD klub „Kocunar“ u Splitu — kroz koji je prošlo više od 8.000 mladih sportaša, od kojih su mnogi osvojili brojne medalje na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima.
Dana 14. siječnja 1991. godine, zajedno s cijelom prvom postavom svoga taekwondo kluba “Kocunar”, uključuje se u obranu Hrvatske. Nažalost, šestero članova kluba položilo je život za slobodu Hrvatske. Zbog iznimnih zasluga u obrani Republike Hrvatske, klubu je dodijeljeno godišnje priznanje HOO‑a i Ministarstva hrvatskih branitelja. Odlaskom u Sjedinjene Američke Države osniva i podružnicu TKD kluba „Kocunar“ u saveznoj državi Connecticut.
Za izniman doprinos razvoju sporta 2004. godine dodijeljena mu je Srebrna plaketa Europskog olimpijskog odbora, dok mu je 2019. uručen počasni 7. Dan crni pojas, odlukom predsjednika Europske taekwondo federacije. Odlukom Upravnog odbora američke Taekwondo kuće slave, pod predsjedanjem američkog taekwondo šampiona Gerarda Robbinsa, 2015. godine primljen je u američku Taekwondo Kuću slavnih (Hall of Fame) u kategoriji “Pioneer Taekwondo Instructor”.
Obnašao je niz ključnih funkcija u sustavu sporta: bio je potpredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza, član Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, a u travnju 2026. izabran je za predsjednika Hrvatskog taekwondo saveza, najtrofejnijeg pojedinačnog olimpijskog sporta u Hrvatskoj, čiji su sportaši do sada na Olimpijskim igrama te svjetskim, europskim i Mediteranskim igrama osvojili ukupno 434 medalje. Zbog zasluga u razvoju taekwondo-a 2026. godine izabran je za člana Vijeća Europske taekwondo unije.
Aktivno djeluje i u području sportske medicine kao član Zdravstvene komisije HOO‑a, predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog odbojkaškog saveza (od 2024.) te član Zdravstvene komisije Svjetske odbojkaške federacije. U lipnju 2025. ponovno je izabran u Zdravstvenu i antidopinšku komisiju Europskih olimpijskih odbora za mandat 2025.–2029. Obnašao je i dužnost predsjednika Zdravstvene komisije Hrvatskog nogometnog saveza (2019.–2021.), a danas djeluje kao savjetnik predsjednika HNS‑a za znanost i zdravstvo
STRUČNA I ZNANSTVENA KARIJERA
Pionir je integriranog pristupa uvođenju personalizirane medicine u kliničku praksu, i primjene DNA analize u identifikaciji žrtava masovnih grobnica. Prema znanstvenim kriterijima koje je razvilo Sveučilište Stanford, ubraja se među 2 % najutjecajnijih znanstvenika na svijetu prema ukupnom znanstvenom doprinosu tijekom karijere. Dobitnik je više od 20 međunarodnih priznanja i odličja te četiri počasna doktorata znanosti. Surađivao je s vodećim svjetskim znanstvenicima, a kao osnivač International Society for Applied Biological Sciences (ISABS) stvorio je globalnu platformu na kojoj je do danas sudjelovalo deset dobitnika Nobelove nagrade.
Prvi je nositelj titule “Global Penn State Ambassador” u povijesti tog sveučilišta osnovanog 1855. godine. Profesor je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pittsburghu, Sveučilištu Penn State i Sveučilištu New Haven u SAD-u, te na medicinskim fakultetima Sveučilišta u Splitu, Osijeku i Rijeci. Odlukom indijskog sveučilišta od nacionalnog interesa National Forensic Science University, kao prvi Europljanin izabran je u zvanje profesor emeritusa. Predsjednik je International Society of Applied Biological Sciences (ISABS), jedne od najuglednijih međunarodnih znanstvenih organizacija iz područja personalizirane medicine, u čijem radu sudjeluje i petero dobitnika Nobelove nagrade.
Autor je oko 400 znanstvenih radova, kongresnih priopćenja te tridesetak knjiga i poglavlja u knjigama, a njegovi radovi citirani su više od 12.000 puta (Google Scholar). Bio je pozvani predavač na više od 150 međunarodnih konferencija, dok su njegova istraživanja objavljivana u najuglednijim svjetskim časopisima, uključujući Science i Nature. Tijekom akademske karijere mentorirao je više od 20 doktoranada, oblikujući nove generacije znanstvenika.
U području medicine i sporta ostvario je značajna znanstvena i klinička postignuća, osobito u prevenciji i liječenju sportaša. Njegov rad snažno je obilježen doprinosom regenerativnoj medicini i korištenju mikrofragmentiranog masnog tkiva koje sadrži mezenhimne matične stanice (MSC) u liječenju oštećenja hrskavice. Godine 2017. njegov istraživački tim prvi je dokazao molekularni učinak mikrofragmentiranog masnog tkiva, koje sadrži MSCs, na regeneraciju hijaline hrskavice.
Kao predsjednik Zdravstvene komisije HNS-a, 2020. godine uveo je, u suradnji s američkim znanstvenicima, analizu 294 gena povezanih s rizikom od iznenadne srčane smrti kod sportaša, čime je postavio nove globalne standarde u preventivnoj sportskoj medicini. Tijekom pandemije COVID-19 predvodio je tim liječnika i znanstvenika koji je među prvima u svijetu uspješno primijenio mezenhimalne matične stanice (MSC) u liječenju bolesnika s teškim oblikom bolesti i akutnim respiratornim distres sindromom. Uz to, kao predsjednik Zdravstvene komisije HNS-a sa suradnicima i uz potporu Hrvatskog nogometnog saveza je razvio te FIFA-i i UEFA-i predstavio i u znanstvenom časopisu Journal of Global Health objavio, prvi cjeloviti model epidemioloških predsezonskih sistematskih pregleda nogometaša s posebnim naglaskom na dijagnostiku COVID-19– uključujući genetičko testiranje – čime je ostvaren značajan iskorak u globalnoj borbi protiv pandemije.
UPRAVLJAČKE FUNKCIJE
Specijalna bolnica Sv. Katarina
Osnivač je (2011. godine) i predsjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina, jedne od vodećih zdravstvenih ustanova i europskog centra izvrsnosti za personaliziranu medicinu. Bolnica je prva hrvatska zdravstvena institucija akreditirana od strane vodeće svjetske akreditacijske institucije u području zdravstva, Joint Commission International (JCI). Pod njegovim vodstvom bolnica je postala međunarodno prepoznata po vrhunskim rezultatima u kliničkoj medicini, te posebno u području molekularne dijagnostike i primjene naprednih terapijskih postupaka. Sv. Katarina surađuje s vodećim svjetskim medicinskim i znanstvenim institucijama, a njezin rad prepoznat je brojnim nagradama koje je svrstavaju među najinovativnije zdravstvene ustanove u Europi. Sv. Katarina je službena bolnica Hrvatske nogometne reprezentacije i prva zdravstvena institucija u svijetu koja je postala službena bolnica Svjetske taekwondo federacije (World Taekwondo) krovne institucije taekwondo sporta, koji okuplja više od 100 milijuna članova, a u čijem je sastavu 214 država članica.
Međunarodni centar primjenjenih bioloških istraživanja
Prof. dr. sc. Dragan Primorac suosnivač je Međunarodnog centra primijenjenih bioloških istraživanja, institucije usmjerene razvoju vrhunskih translacijskih i personaliziranih medicinskih tehnologija. U suradnji sa Specijalnom bolnicom Sv. Katarina, te američkim Dartmouth Health, Centar je ostvario povijesni iskorak za hrvatsku znanost: po prvi put u Hrvatskoj provedena je cjelogenomska analiza s potpunom kliničkom interpretacijom, čime je otvoren put primjeni najnaprednijih genomskih tehnologija u svakodnevnoj medicinskoj praksi.
Djelovanje Centra usmjereno je na primijenjena biomedicinska istraživanja, razvoj personalizirane i precizne medicine, te povezivanje hrvatskih stručnjaka s vodećim svjetskim znanstvenim institucijama. Pod vodstvom prof. Primorca, Centar je postao platforma koja spaja kliničku medicinu, molekularnu biologiju, genetiku i biotehnologiju, stvarajući temelje za nove terapijske pristupe i inovacije u zdravstvenoj skrbi.
UPMC Hillman Cancer Centar – Croatia
Prof. dr. sc. Dragan Primorac ostvario je iznimno važnu ulogu u povezivanju hrvatske znanstvene i medicinske zajednice s UPMC Hillman Cancer Center, jednim od vodećih svjetskih centara za onkologiju, translacijsku medicinu i biomedicinska istraživanja. Riječ je o instituciji koja djeluje u sklopu University of Pittsburgh Medical Center (UPMC), zdravstvenog sustava s godišnjim proračunom od 37 milijardi dolara i više od 105.000 zaposlenika.
Zahvaljujući međunarodnom ugledu prof. Primorca i njegovu dugogodišnjem znanstvenom radu u SAD‑u, uspostavljena je suradnja koja je otvorila put razvoju naprednih istraživačkih projekata, razmjeni stručnjaka te primjeni najmodernijih dijagnostičkih i terapijskih tehnologija. Prof. Primorac bio je ključni inicijator i poveznica koja je hrvatskim stručnjacima omogućila pristup vrhunskim znanstvenim platformama Hillman Cancer Centra, osobito u područjima personalizirane medicine, molekularne dijagnostike i onkologije.
Njegov angažman značajno je pridonio jačanju međunarodne vidljivosti hrvatskih institucija te uključivanju hrvatskih znanstvenika u globalne istraživačke mreže. Ova suradnja predstavlja jedan od najznačajnijih iskoraka u internacionalizaciji hrvatske biomedicine i potvrđuje ulogu prof. Primorca kao jednog od ključnih mostova između hrvatske i američke znanstvene zajednice.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
Od prosinca 2003. godine do srpnja 2009. obnašao je dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, a prema istraživanjima američkog International Republican Institute (IRI) iz 2007. godine građani Republike Hrvatske su ga proglasili najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske. Vodeći američki tjednik ‘Newsweek’ je zbog svih mjera koje je provodilo Ministarstvo pod vodstvom prof.dr.sc. Primorca, 2010. godine hrvatski obrazovni sustav prikazao jednim od najuspješnijih u svijetu. Naime, prema istraživanju iz 2010. godine, kojeg su proveli ugledni svjetski znanstvenici među kojima i nobelovci, a koje je objavio američki tjednik ‘Newsweek’, Hrvatska se prema kvaliteti obrazovanog sustava našla na 22-om mjestu u svijetu, ispred SAD-a, Italije, Grčke, Norveške, Portugala, Španjolske, Izraela, i brojnih drugih država. O vrijednosti rezultata obrazovne reforme tijekom mandata prof.dr.sc. Dragana Primorca, svjedoči još jedan pokazatelj: od 20 vodećih država svijeta iz skupine G-20, koje čine 85 posto ukupnog svjetskog bruto nacionalnog proizvoda, 80 posto svjetske trgovine i dvije trećine svjetske populacije, Hrvatska je prema kvaliteti obrazovanja bila bolja od njih 12.
Transformacijski iskorak u hrvatskom sportu
Kao ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske proveo je najsveobuhvatniju modernizaciju sportskog sustava od samostalnosti Hrvatske. Autor je Zakona o športu koji je postavio temelje održivog razvoja sporta – od školskog i rekreativnog do vrhunskog. Tim je zakonom prvi put uveden model preoblikovanja sportskih klubova, čime je spriječeno urušavanje sustava i stečaj brojnih klubova te stvoren okvir za profesionalno i financijski odgovorno upravljanje.
Njegov mandat obilježila je najveća investicijska inicijativa u povijesti hrvatskog školskog sporta: izgrađeno je 211 školskih sportskih dvorana, čime je omogućeno da djeca i mladi u svim dijelovima Hrvatske imaju pristup sportu tijekom cijele godine. Usporedbe radi, u razdoblju od 1991. do 2004. izgrađeno je tek 57 dvorana. Ovaj infrastrukturni iskorak izravno je pridonio tome da se broj djece uključene u organizirane sportske aktivnosti poveća sa 100.000 na 230.000.U njegovu je mandatu osnovan Hrvatski školski športski savez – prva institucija u modernoj hrvatskoj državi posvećena sustavnom uključivanju učenika osnovnih i srednjih škola u sport. Pokrenut je i program Univerzalne sportske škole, namijenjen djeci od 6 do 10 godina, s ciljem stvaranja trajne navike svakodnevnog tjelesnog vježbanja. Program se provodi dva puta tjedno, pod stručnim vodstvom kineziologa, kroz igru i razvoj temeljnih motoričkih vještina te upoznavanje s osnovama brojnih sportova.
Izrađena je i Strategija razvoja školskog sporta 2009.–2014., prvi cjeloviti dokument koji je definirao dugoročne ciljeve, standarde i smjernice za razvoj sporta među djecom i mladima.
Sve ove mjere zajedno stvorile su preduvjete za snažan rast dostupnosti sporta, profesionalizaciju sustava i razvoj zdravih životnih navika kod najmlađih.
Transformacijski iskorak u znanosti i obrazovanju
Tijekom šest godina mandata prof. dr. sc. Primorca ostvaren je najširi reformski zahvat u sustavu znanosti, obrazovanja i športa u modernoj hrvatskoj državi. Rezultati su bili vidljivi u cijeloj obrazovnoj vertikali i u svim segmentima znanstvenog i sportskog sustava. Proračun Ministarstva povećan je s 7 na 13 milijardi kuna, što je omogućilo do tada najveći investicijski ciklus u povijesti hrvatskog školstva. Izgrađeno je ili dograđeno 350 školskih objekata, čime je nakon 65 godina konačno ukinuta treća smjena u osnovnim školama. Na hrvatskim sveučilištima izgrađeno je gotovo 350.000 m² novih prostora koji danas čine temelj razvoja suvremene Hrvatske.
Uvedena je mogućnost učenja dvaju stranih jezika za sve učenike osnovnih škola, provedena je potpuna informatizacija obrazovnih institucija, a po prvi put uvedeno je vanjsko vrednovanje obrazovanja i državna matura – najzahtjevniji reformski zahvat u povijesti hrvatskog školstva. Sve matične osnovne škole i sve srednje škole opremljene su računalnim učionicama s pristupom internetu, a digitalna oprema uvedena je u 650 školskih knjižnica, 700 područnih škola, sve srednjoškolske zbornice i sve učeničke domove. Svaki od 600.000 učenika i 60.000 učitelja i nastavnika dobio je vlastitu e‑mail adresu.
U cijelosti je pripremljen Nacionalni okvirni kurikulum, a po prvi put doneseni su državni pedagoški standardi za predškolski odgoj te osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Uveden je i projekt besplatnih udžbenika za sve učenike osnovnih škola.
Posebno su značajne mjere koje su omogućile povratak više od stotinu uglednih hrvatskih znanstvenika iz inozemstva u sklopu projekta Priljev mozgova. Istodobno je obnovljena kadrovska struktura hrvatske znanosti: zaposleno je 2.500 znanstvenih novaka, među kojima je 10% najboljih diplomanata hrvatskih sveučilišta, a 1.526 ih je tijekom mandata steklo doktorat znanosti. Time je zaustavljen dugogodišnji odljev mladih stručnjaka i stvorena nova generacija znanstvenika. Otvoreno je šest novih veleučilišta (Knin, Vukovar, Gospić, Čakovec, Šibenik i Slavonski Brod) te tri nova sveučilišta: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Katoličko sveučilište u Zagrebu i Medijsko sveučilište, koje je kasnije preraslo u Sveučilište Sjever. Osigurano je više od 1.000 subvencioniranih stambenih kredita za djelatnike u znanosti i visokom obrazovanju, uz iznimno povoljne kamatne stope od 4,4% do 4,9%, od čega je Ministarstvo subvencioniralo oko 3,23%.
Po prvi put nakon 1987. izgrađen je smještaj za 1.200 studenata u studentskim domovima, a broj studenata u Hrvatskoj povećan je za 40.000. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, udio visokoobrazovanih osoba u dobi od 25 do 64 godine porastao je na 18,5%, dok je prema popisu iz 2001. iznosio tek 7% sa završenim sveučilišnim studijem i dodatnih 3% s višom školom. Znanstvena suradnja uspostavljena je s vodećim državama svijeta, uključujući SAD, Japan, Indiju i Izrael, čime je hrvatska znanost snažno internacionalizirana i uključena u globalne istraživačke tokove.
