Dan u Bosni i Hercegovini počeo je viješću koja je uzdrmala javnost – urušio se dio infrastrukture na graničnom prijelazu Gradiška.

Jedan od najvažnijih prometnih i gospodarskih pravaca prema Europskoj uniji praktično je zaustavljen. Kolone, višesatna čekanja, blokirani prijevoznici i potpuni prometni kaos odmah su postali svakodnevica tisućama ljudi. I upravo u takvim trenucima Bosna i Hercegovina pokazu pravo lice.

Jer dok se stari prijelaz zatvarao, novi međunarodni granični prijelaz, moderniji i infrastrukturno spreman, mjesecima stoji u svojevrsnoj administrativnoj blokadi. Most postoji. Objekt postoji. Potreba postoji. Građani i gospodarstvo to osjećaju svakoga dana.Umjesto hitnog institucionalnog odgovora, cijeli dan gledali smo prepucavanja, međusobna optuživanja i pokušaje da se prometni problem pretvori u političku i nacionalnu temu. Još jednom se pokazalo kako u Bosni i Hercegovini često ni most nije samo most.A činjenice su jednostavne.

Novi prijelaz Gradiška nije srpski, hrvatski ili bošnjački projekt. Nije projekt jedne politike niti jednog naroda. To je međunarodni prijelaz kroz koji prolaze svi – vozači, gospodarstvenici, izvoznici, obitelji, turisti i građani bez obzira na ime, vjeru ili naciju.

On ne pita tko ste. On služi svima.

I upravo zato djeluje nevjerojatno da se pitanje prometa, gospodarstva i svakodnevnog života može pretvoriti u višemjesečnu političku blokadu.

No u svoj toj buci zanimljivo je bilo promatrati jednu stvar.

Dok su se tijekom dana vodile žestoke političke rasprave i međusobna optuživanja, ponovno su se među najmirnijim i najkonkretnijim glasovima pokazali hrvatski predstavnici u institucijama Bosne i Hercegovine. Bez velikih izjava i dramatičnih nastupa, fokus je bio na traženju rješenja.

Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto već tijekom poslijepodneva najavila je potrebu hitnog djelovanja, a nedugo zatim Ministarstvo sigurnosti BiH, na čijem se čelu nalazi Kreševljak Ivica Bošnjak, predstavilo je model privremenog preusmjeravanja prometa preko novog mosta.

Možda će netko reći da je to slučajnost.

Možda nije.

Jer hrvatski politički predstavnici u Bosni i Hercegovini često su upravo zbog svoje pozicije naučili živjeti između različitih političkih i nacionalnih interesa. Naučili su da bez razgovora nema pomaka i da ova zemlja može funkcionirati jedino kao sustav ravnoteže, a ne dominacije.

I možda su upravo zato u ovakvim situacijama često spremniji tražiti kompromis nego proizvoditi novu krizu.

Ne zato što su bolji od drugih, nego zato što ih politička realnost Bosne i Hercegovine već desetljećima prisiljava na traženje sredine.

Kada se danas urušio dio mosta u Gradiški, nije pukla samo betonska konstrukcija.

Ponovno su isplivale pukotine sustava u kojem često svi govore kako vole Bosnu i Hercegovinu, a premalo rade da ona zaista funkcionira.

A država se, na kraju, ne mjeri brojem konferencija, priopćenja i političkih optužbi.

Država se mjeri time može li čovjek prijeći most.