Hodočašće pješice pod geslom „Put vjere, molitve i zahvalnosti“ započinje u utorak, 16. lipnja 2026. godine, u Vukovaru, u crkvi sv. Filipa i Jakova, nakon blagoslova hodočasnika koji će predvoditi župnik vlč. Toni Vučemilović. Završetak hodočašćan pješice predviđen je za srijedu, 24. lipnja 2026., u svetištu sv. Ive u Podmilačju.
Sedam hodočasnika koji kreću pješice iz Vukovara okupilo se iz raznih krajeva Lijepe Naše: Dragan Šarić iz Vukovara (župa sv. Filipa i Jakova), Vladimir Ćosić iz Osijeka (župa sv. Ćirila i Metoda), Filip Škorić iz Našica (župa sv. Antuna Padovanskog), Kristo Matić iz Đulovca (župa Duha Svetoga), Juro Kričančić, Luka Martić i Željo Ćosić iz Okučana (župa sv. Vida), te jedan hodočasnik iz Bosne i Hercegovine – Frano Sesar iz Tomislavgrada (župa sv. Mihovila Arkanđela).
Tijekom osam dana hoda sudionici hodočašća proći će kroz mjesta istočne Hrvatske: Osijek, Našice, Požegu i Novu Gradišku. U Okučanima će im se, nakon blagoslova župnika fra Ive Brezovića, pridružiti još jedna skupina hodočasnika pješaka: Stjepan Ilak iz Starih Mikanovaca (župa sv. Klare Djevice), Kristo Matić iz Đulovca (župa Duha Svetoga), Josip Marjanović iz Dežanovac (župa Svetog Bartola), Nenad Ziconić, Velimir Ćosić, Jozo Ćosić i Danijel Čizmić iz Okučana (župa sv. Vida).
Nakon toga svi će zajedno nastaviti pješice prema granici Bosne i Hercegovine te proći kroz Bosansku Gradišku, Novu Topolu, Laktaše, Banju Luku i Podmilačje.
Hodočašće pješice nije samo put kroz kilometre – to je put prema sebi. Svaki korak od Vukovara do Podmilačja nosi više od umora: nosi tišinu u kojoj se misli razbistre, težinu koja polako nestaje i snagu za koju nisi znao da je imaš. Bit će dana kada će noge boljeti, kada će put izgledati beskrajno – ali upravo tada nastaje ono najvrjednije.
Ne hodaš samo prema cilju. Hodaš kroz vlastite granice, kroz sumnje i kroz vjeru koja raste svakim kilometrom. Svaki uspon uči te strpljenju, svaki spust zahvalnosti, a svaki susret na putu podsjeća da nikada ne hodaš sam.
Hodočašće pješice za mnoge vjernike ima posebno značenje jer se upravo kroz hod, odricanje i žrtvu čovjek najviše približava Bogu i samome sebi. Pješačenje donosi vrijeme za molitvu, razmišljanje i unutarnji mir, daleko od svakodnevne užurbanosti i briga. Na putu se rađa zajedništvo među hodočasnicima, jača vjera i otvara srce za zahvalnost, oprost i nove životne snage. Mnogi upravo na ovakvim hodočašćima pronalaze odgovore na životna pitanja, duhovnu obnovu i mir koji se teško može pronaći u svakodnevici.
Svaki novi dan na putu donosi i nova iskustva. Hodočasnici zajedno dijele umor, molitvu, tišinu i razgovore koji često ostaju u srcu cijeli život. Na dugim dionicama puta čovjek nauči cijeniti male stvari – kap vode, hlad stabla, riječ podrške i osmijeh nepoznatog prolaznika. Upravo u tim jednostavnim trenucima mnogi osjete snagu zajedništva i Božje prisutnosti.
Za neke je ovo hodočašće zavjet, za druge zahvala za primljene milosti, molitva za zdravlje, obitelj i mir, dok pojedini na ovaj način žele pronaći novu nadu i duhovnu snagu. Bez obzira na razlog polaska, svi imaju isti cilj – doći do svetišta sv. Ive otvorena srca i u molitvi.
Hodočasnici ističu kako se na ovakvom putu čovjek mijenja iznutra. Nakon prijeđenih stotina kilometara kući se ne vraća samo fizički umoran, nego duhovno bogatiji, smireniji i zahvalniji za život, obitelj i ljude koje susreće. Upravo zato mnogi se iz godine u godinu ponovno vraćaju ovom hodočašću, noseći u sebi posebnu povezanost s putem i svetištem u Podmilačju.
Hodočasnici iz Slavonije već dugi niz godina hodočaste u svetište sv. Ive u Podmilačju, jedno od najpoznatijih katoličkih mjesta u Bosni i Hercegovini i važno duhovno središte vjernika iz cijele regije. Smješteno u mirnom prirodnom okruženju uz rijeku Vrbas, svetište sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju narod od milja naziva sveti Ivo. Stoljećima je to mjesto molitve i zahvalnosti, gdje hodočasnici dolaze tražiti mir, utjehu i duhovnu snagu.
Tekst napisao hodočasnik Željo Ćosić
