Neke se veze nikada ne prekidaju, a ona između prve generacije učenika i njihovog prvog učitelja posebna je i ostaje zapisana za cijeli život. Upravo takva predivna, emotivna priča ispisana je danas u Rankovićima, gdje su se okupili nekadašnji đaci koji su u prvi razred Osnovne škole Rankovići krenuli sada već daleke 1970. godine.

​Povod za okupljanje bio je više nego velik – obilježavanje više od pola stoljeća od dana kada su sa torbama na leđima, puni treme i iščekivanja, prvi put sjeli u školske klupe. No, ono što je ovaj susret učinilo uistinu povijesnim i nevjerojatno emotivnim jest dolazak njihovog učitelja.

​Iz Imotskog je, specijalno za ovu priliku, stigao njihov dragi učitelj Ivan Jujinović.

​Suze radosnice i buđenje uspomena

​Kada se učitelj Ivan pojavio među svojim nekadašnjim đacima – danas odraslim, ostvarenim ljudima, roditeljima, pa i djedovima i bakama – prostorijom su zavladale čiste emocije. Zagrljaji, stisci ruku i po koja suza radosnica vratili su sve prisutne u bezbrižne dane djetinjstva, u vrijeme kada ih je upravo učitelj Ivan učio prvim slovima, brojevima, ali i onim najvažnijim, životnim vrijednostima.

​Nekadašnji prvašići, razasuti na sve strane svijeta, ponovno su sjeli zajedno, a učitelj Ivan je, baš kao i prije 56 godina, s ponosom i istim onim toplim sjajem u očima pogledao svoju generaciju.

​”Doći danas ovdje, vidjeti sve ove drage ljude i osjetiti ovoliku ljubav i poštovanje nakon toliko desetljeća, nešto je što se ne može opisati riječima. Srce mi je puno,” kazao je vidno emotivan učitelj Ivan Jujinović, čiji je dolazak iz Imotskog pokazao da daljina i godine ne znače ništa kada se poštovanje i ljubav njeguju desetljećima.

​Susret koji će se dugo pamtiti

​Tijekom druženja evocirane su brojne uspomene, prepričavale su se školske anegdote, spominjali se oni koji, nažalost, više nisu među živima, ali i slavilo prijateljstvo koje je preživjelo test vremena. Ova generacija iz 1970. godine poslala je predivnu poruku zajedništva i zahvalnosti prema profesiji koja oblikuje ljude.

​Rankovići su tako bili mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti, a fotografije s ovog druženja ostaju kao trajni podsjetnik na dan kada se jedna školska ploča ponovno ispisala čistom ljubavlju i zahvalnošću prema jednom velikom čovjeku i učitelju.