Imoćanin Marijo Jukić pješačio je od Zagreba do Međugorja moleći za svog petogodišnjeg sina koji ne govori.

​Marijo Jukić se posljednja tri dana hodočašća od Zagreba do Međugorja pridružio Tomislavu i Toniju kako bi zajedno dovršili zahtjevan put noseći u srcu osobnu i duboku nakanu.

​Za Marija ovo nije bilo obično hodočašće. Njegov petogodišnji sin još nije progovorio, a iza njegove obitelji ostale su godine iščekivanja, molitve, neizvjesnosti i nade, piše Radio NU.

​Korak po korak, kilometar po kilometar, trojica hodočasnika približavala su se Međugorju. Unatoč umoru, boli i iscrpljenosti, nisu odustajali, vjerujući da nijedna molitva nije uzaludna.

​Nakon što su stigli u Međugorje i popeli se na Brdo ukazanja, predajući svoju nakanu Gospi, uslijedio je trenutak koji će Marijo pamtiti cijeloga života.

​Zazvonio mu je telefon.

​S druge strane bila je njegova supruga. Uslijedile su riječi koje su promijenile sve:

​”Tata, dođi kući.”

​Njihov sin je progovorio.

​U tom trenutku, kaže Marijo, nestali su svi žuljevi, sav umor i napor puta. Ostale su samo suze radosnice, zahvalnost i osjećaj da je njegova molitva uslišana.

​Nekome će ovo biti slučajnost. Ali onima koji vjeruju, ovo je dokaz da molitva ima snagu.

​(Izvor: Večernji list / Radio NU)