Smiljan Šamija, mladi je glazbenik koji je rođen i odrastao u Vitezu. Vitez je grad za koji ga vežu brojne uspomene, ljudi, događaji. Spletom životnih okolnosti već neko vrijeme živi u Njemačkoj, ali svaki slobodan trenutak koristi za posjetu Vitezu i ljudima koji mu znače. Oduvijek je imao želju snimiti svoju pjesmu i vise vremena posvetiti glazbi, stoga je odlučio kako će njegov prvi singl biti upravo pjesma o Vitezu. Udružio je snage s istaknutim imenima i kao dar svom gradu, na Dan općine Vitez objavio je svoj prvi singl za koji je snimio i spot.

Na ovom projektu radio je tri godine, jer je čekao pravi trenutak i želio je da sve bude besprijekorno. Tekst i glazbu za pjesmu Vitez potpisuje Smiljan, osobno, dok je aranžman radio Ante Toni Lasan, vokalni producent je Tommy Filipović, harmonika i back vokali su u potpisu Ante Filipovića, a pjesma je snimljena u studiju: Filipović.

Music Publisher: HDS – ZAMP.

U prepunoj kongresnoj dvorani hotela Via u Vitezu danas je održana svečana sjednica Općinskog vijeća, središnji događaj obilježavanja Dana općine. Uz vijećnike, predstavnike javnog života i brojne goste, sjednici je nazočila i predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara.

Predsjedatelj Općinskog vijeća Nerman Ramić najprije je izvijestio o radu vijeća i partnerskoj suradnji s višim razinama vlasti, a zatim je riječ preuzeo načelnik Boris Marjanović, koji je u središte izlaganja stavio dovršetak brze ceste Lašva–Travnik kao ključni infrastrukturni prioritet. Istaknuo je i niz uspjeha svoje administracije: nova ulaganja u gospodarstvo, snaženje poljoprivrednih kapaciteta te vidan napredak na socijalnom, kulturnom i sportskom planu, čime Vitez učvršćuje status jednog od najdinamičnijih središta Središnje Bosne.

Čestitajući Dan općine, predsjednica Bradara poručila je da “jak Vitez znači jaku Središnju Bosnu”, istaknuvši strateški položaj županije:

“Gospodarska snaga Viteza svima je poznata, a dovršetkom brze ceste prometna povezanost dobit će novu dimenziju. Budimo ponosni, ali i odgovorni: čuvajmo našu prošlost i bogatstva, prije svega ljude.” Pohvalila je i nedavno otvorenu međunarodnu knjižnicu “Anka Topić”, nazvavši je “velikim korakom u njegovanju kulturnog identiteta i poticajem mladima da se okrenu pisanoj riječi”. Govor je zaključila citatom Marka Martinovića Cara: “Ja imam nade za ovaj grad”, čestitajući Vitežanima i pozvavši ih da nastave njegovati taj optimizam.

U okviru današnjeg programa predsjednica Bradara obišla je i prostorije Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Vitezu, gdje je, uz predsjednicu podružnice Gordanu Mišković i članove Upravnog odbora, razgledala rad sekcija te međunarodnu knjižnicu poezije “Anka Topić”. Knjižnici je darovala prigodne naslove suvremene književnosti. Svečanost je okončana prigodnim kulturno-umjetničkim programom i zajedničkim druženjem, uz poruku da Vitez nastavi rasti kao gospodarsko, kulturno i prometno središte Središnje Bosne.

Jack Dimich, američki glumac s balkanskim korijenima, nakon osvajanja filmskih i televizijskih ekrana u Americi, donosi svoju hit-monodramu “Oj, živote” pred vitešku publiku. Ekskluzivna izvedba održat će se 09. 05.2025.godine Gradskoj kazališnoj dvorani (Dom kulture) u Vitezu. 

Jack Dimich s monodramom ‘Oj, živote’ / Dom kulture / Vitez

Monodrama “Oj živote”

Jack Dimich

Datum: 09.05.2025. – 20 sati

Lokacija: Dom kulture – Vitez

Cijena ulaznice 15 KM

Ulaznice u sustavu Event.ba, prostorijama Radio Vitez, rezervacije na 063 829 516 

Jack Dimich, američki glumac s balkanskim korijenima, nakon osvajanja filmskih i televizijskih ekrana u Americi, donosi svoju hit-monodramu ‘Oj, živote’ pred sarajevsku publiku. Ekskluzivna izvedba održat će se 09. maja u Domu kulture Vitez.

Ovaj sjajni glumac će gledateljima pružiti jedinstvenu priliku da dožive maestralni spoj emocija, humora i dramske snage kakav samo Dimich može izvesti.

Jack Dimich, rođen kao Željko Dimić u Kozarskoj Dubici, ostvario je zavidan poslovni put od balkanskog sanjara do cijenjenog holivudskog glumca. Nakon neuspješnih pokušaja upisa na Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, odlučio je krenuti putem vlastitih snova i odseliti se u New York. Već 1997. godine primljen je na prestižni Lee Strasberg Institute, gdje je diplomirao pod mentorstvom legendarnog Michaela Margotte.

Njegova bogata karijera obuhvaća preko 90 uloga na filmu, televiziji i kazalištu, a gledatelji ga prepoznaju iz hit-serija kao što su Law & Order, CSI, The Blacklist, Hawaii Five-O, Blue Bloods i Madam Secretary. Ostvario je i niz uloga u europskim filmskim i televizijskim produkcijama, dok je njegov nastup kao Nikola Tesla na Off-Broadwayu 2013. godine bio posebno zapažen.

Film In The Name of The Son, u kojem je igrao glavnu ulogu, osvojio je 22 međunarodne filmske nagrade i bio nominiran za Oscara u kategoriji kratkog igranog filma. Također, Dimich je 2019. ponovo utjelovio Nikolu Teslu u filmu “Teslin narod”, koji je ušao u konkurenciju za Oscara 2020.

Monodrama “Oj, živote”, nastala prema tekstu Josipa Pejakovića, donosi dirljivu priču o čovjeku koji dobrovoljno preuzima zatvorsku kaznu umjesto svog mlađeg brata, ubojice s predumišljajem. Naizgled sumorna tematika dobiva jedinstvenu dimenziju zahvaljujući komičnom i emotivnom pristupu kojim Dimich briljantno oživljava protagonistevu sudbinu.

Kroz bosanski dijalekt i briljantnu glumačku transformaciju, Dimich ne samo da donosi priču glavnog lika, već utjelovljuje i sve ostale likove s kojima se protagonist susreće. Mješavina humora i tuge, karakteristična za najbolja dramska ostvarenja, publiku uvlači u priču, izazivajući istovremeno smijeh i suze.

Predstava je do sada igrana u velikim svjetskim metropolama poput Los Angelesa, New Yorka, Washingtona, Bostona i Chicaga, kao i u gradovima regije – Beogradu, Skoplju, Bosanskoj Dubici i Pirotu.

Viteška publika sada konačno ima priliku svjedočiti ovom iznimnom pozorišnom hitu te iz prve ruke doživjeti izvanrednu izvedbu glumca koji je svojim radom ostavio trag u Hollywoodu, ali i ostao vjeran pričama iz vlastitog podneblja.

Završen 2. Uskrsni turnir u tucanju jaja Dolac na Lašvi. Na turniru je sudjelovalo 17 natjecatelja, a titulu najuspješnijeg ove godine ponjeo je Luka Lovrenović. Drugo mjesto zauzeo je Velimir Valjan, treće Ivica Sučić – Čičo, a četvrto Niko Čeko. Čestitamo svim natjecateljima i vidimo se iduće godine.

Danas je obilježen patron filijale crkve župe Dolac na Putićevu. Misu je predvodio fra Nikola Livaja župni kapelan iz Nove Bile, uz koncelebraciju drugih svećenika.

Već tradicionalno u ovoj župi se slavi patron na Mali Uskrs.

Foto/ A.Čakarić

Na blagdan Malog Uskrsa danas je u župi sv.Josipa u Rankovićima sakrament Prve pričesti primilo 11 prvopričesnika.

Sakrament je mladima udjelio župnik  župe Rankovići, don Miljenko Džalto. U svojoj propovijedi obratio se malenima, kao i njihovim roditeljima i uputio im nekoliko riječi ohrabrenja, ljubavi, i nade da će svoj život nastaviti hoditi u vjeri.

Plan njemačke kompanije BH Magnezij&Minerali u suradnji s tvrtkom Dolomit d.o.o. iz Kupresa, a koju je kupila njemačka grupacija Brilliant 3221 GmbH iz Berlina, planira se pokrenuti eksploatacija prirodnih resursa Plazenice, čime bi doslovno uništila ova Bogom dana Visoravan. Prema svim istraživanjima ekološka katastrofa je neizbježna. Kupres više neće biti zračna banja, a ni mjesto za življenje. Ono što je tužno, kupreški pjesak bacaju u oči ne samo kupreškom puku nego oblak prašine lebdi sve do Dalmacije. Na Kupreškoj visoravni postoje dvije struje, jedna je za, dok je druga protiv. Do sada je prikupljeno preko 3000 potpisa koji se protive eksploataciji minerala sa Plazenice, a toj ideji pridružili su se kupreški svećenici Deklaracijom koju donosimo u cjelosti. Je li na pomolu nova ekološka katastrofa!?

DEKLARACIJU PRENOSIMO U CIJELOSTI:

“Kupres treba ostati ZA netaknutu prirodu” 

Ako je itko za boljitak ljudi na Kupresu, onda smo to mi svećenici koji smo rodom ili podrijetlom s Kupresa. Ako su svi njegovi stanovnici za napredak i razvitak – mi smo još više! 

Dobro nam je poznato što je sve industrijska revolucija donijela čovječanstvu. Iskorištavanje ruda, mineralȃ, metalȃ i voda u Europi pokrenulo je tešku industriju koja je siromašne zemlje pretvorila u prave ekonomske gigante. Ta industrijska zanesenost, koja je trajala od kraja 18. do druge polovine 20. stoljeća, zahvatila je brojne zemlje. Tako su, na primjer, sjeverna Italija i sjeverna Njemačka žrtvovale svoje prirodne ljepote zbog iskoristivih resursa kako bi se obogatile ne samo pojedine njihove obitelji, gradovi ili regije nego cijela država i narod. One su danas bogate zemlje jer su kopale rude i crpile svoja zemna bogatstva davne 1800-te i 1900-te godine a ne danas, kada svaka iole osvještena zemlja zatvara svoje rudnike i zatrpava svoje kopove kako bi obnovila i očuvala prirodu koja život znači.  

Tu leži sva neobjašnjiva nelogičnost i začuđujući paradoks da kada ekološki osviješten svijet radi na očuvanju prirode i njezinih ljepota, na našoj se Visoravni javlja želja za teškom i prljavom industrijom koja zagađuje i upropaštava ne samo ovaj kraj nego i cijeli jadranski sliv. Ova lijepa Visoravan zemlja je meda i mlijeka ne samo Kupresa  i okolice nego i Dalmacije. Ta biblijska slika nije samo teološka nego i ekološka jer gdje nema cvjetnih poljana, bistre i čiste vode te zdravih i prozračnih šuma nema ni hranjiva “mlijeka”, a još manje ljekovita “meda”.  

Podsjetimo kako je ekološko pitanje sveprisutna i crkvena tema. Sveti papa Ivan XXIII., u svojoj enciklici Pacem in Terris, objavljenoj 1963., govoreći o globalnom uništenju okoliša, apelira na sve ljude da se zauzmu oko očuvanja jedine nam prirode. Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Sollicitudo rei socialis, objavljenoj 1987., napisao je da su solidarnost i odgovornost kapitalne obveze čovječanstva oko zauzimanja za njegovo opće dobro. Papa Benedikt XVI., govoreći o ekološkoj krizi, upozorava da je priroda već prepuna rana koje joj je zadao neodgovorni čovjek te da je srozavanje prirode nečovječan čin kako ljudskog egoizma tako i umišljene “božanske” veličine. Konačno, papa Franjo, u enciklici Laudato si, snažno apostrofira ekološku krizu u svijetu, posvješćujući brigu za zajednički zemaljski dom koji je ugrožen neprijateljskim djelovanjem čovjeka pa ga umoljivo poziva na obraćenje i na dijalog s okolišem jer nema više vremena za odgađanjem.  

Napomenimo i to: Prije osamdesetak godina počinjen je ekocid nad susjednom Ramom. Potopljen je cijeli kraj kako bi bila pokrenuta hidro-industrija. I što je taj kraj od toga dobio? Taj poremećaj prirode samo mu je pomogao da se njegov narod još više i brojnije iseli iz zavičaja. Slična sudbina pogodila je i Buško na Duvanjskom polju. Kakvu su konkretnu korist naši susjedi dobili od te industrije, osim što ih je taj ekološki nered samo još više potaknuo da se zauvijek isele iz svojeg zavičaja. Potičemo stoga naše zemljake i sumještane da svi budemo mudri i strpljivi. Naši preci nisu imali mogućnost kvalitetno iskoristiti industrijske potencijale kupreškog lijepog kraja, ali su nam zato očuvali netaknutu i nadaleko prepoznatljivu prirodu. Danas kada nam se nudi tehnologija novog doba koja podržava i propagira zdrav okoliš, ne smijemo popustiti u strpljenju da prirodne ljepote koje smo sve do sada očuvali žrtvujemo za mizeran interes lakomih pojedinaca. Ne dopustimo da naša prirodna mudrost i pronicljivost bude zamračena dimom iluzije o preporodu našeg kraja jer nam se ne nudi zdrav, suvremen i napredan izum nego prljava, stara i otrovna domišljatost od koje se danas sklanja cijeli napredni svijet. Dok odbijamo svaki pokušaj razdruživanja s našom lijepom prirodom, ne posustajmo u vjeri da će doći dani kada ćemo koristiti svoja bogatstva, a da pritom ne ranjavamo svoju Plazenicu, ne nagrđujemo svoj Stožer i ne zagađujemo svoje Polje. Uz mudrost i strpljivot, neka nikada ne bude pogažen ni naš tako nenametljiv i neškodljiv ponos koji je upravo ovaj ljubljeni čarobni kraj i uboo u naše životne vene.  

Dakle, mi, dolje potpisani svećenici rodom ili podrijetlom s Kupreške visoravni, čvrsto stojimo uz našu netaknutu kuprešku kolijevku i protivimo se svakoj vrsti uništavanja i nerazborite eksploatacije ne samo minerala nego i drugih prirodnih resursa Visoravni. Ovim ujedno potičemo i ekonomsku politiku, kako na općinskoj tako i na županijskoj, federalnoj i državnoj razini, da zaštite od zagađivanja i uništavanja ovu Bogom danu ljepotu. Pozivamo iste da se bore za perspektivna ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta koja su prikladna ovom kraju, kako bi se zaustavio odljev ljudskog potencijala i osigurao dostojanstven i napredan život žitelja ne samo ovog kraja nego i šire.    

Ne damo te naš “Sibiru Mali” – Mir nad Kupresom! 

Don Josip Batinić, župnik župe sv. Roko na Ceru 

Don Zdenko Perija, župnik župe „Sv.Barbara” u bolnici „Rebro” u Zagrebu 

Dr.sc.don Anto Ledić, župnik župe Presveto Trojstvo u Novom Travniku 

Mr.sc.don Ivica Mršo, župnik župe sv. Petra u Kaknju 

Prof.dr.sc.don Dubravko Turalija, profesor na KBF-u u Sarajevu 

Don Vinko Rogalo, vjeroučitelj i župni vikar u župi Marije Pomoćnice Kršćana u Rojeci 

Dr.sc.don Ivan Lovrić, upravitelj župe Imena Marijina-Uznesenja BDM, Montgomery, New York 

Don Ivo Jezidžić, pastoralni suradnik župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku 

Don Marin Marić, župnik župe Solakova Kula i upravitelj župe Obri 

Prof.dr.sc.don Ivan Lovrić, profesor na KBF-u u Splitu 

Don Josip Radić, župnik župe sv. Ante u Sesvetskim Selima 

Don Mario Akrap, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Zadru 

Don Vladimir Smoljo, student na postdiplomskom studiju u Rimu 

Don Krešimir Bušić, župni vikar u župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu 

Don Marko Bušić, župni vikar u župi Prince of Peace, Scarborough Onatario, Canada 

Gosp. Miroslav Lovrić, bogoslov Gosp. Elvir Tabaković, bogoslov 

Na Nedjelju Božjeg Milosrđa, 27.travanj 2025. godine  

Rastovci, 27. travnja 2025. – U veselom i natjecateljskom duhu održan je tradicionalni turnir u tucanju jaja “Rastovački tvrdoša”, koji je i ove godine okupio brojne natjecatelje i posjetitelje iz cijele regije. Nakon uzbudljivih duela i mnogo smijeha, titulu pobjednika ponio je Ivo Levarda, koji je u finalu pokazao najtvrđe i najizdržljivije uskrsno jaje, savladavši Ratka Barnjaka u finalu.

Turnir, koji se već godinama održava na Mali Uskrs, postao je nezaobilazan dio tradicije Rastovljana, a okuplja sve generacije u duhu prijateljstva i zabave. Ovogodišnje izdanje turnira obilježila je izuzetno jaka konkurencija, ali i odlična organizacija koju su upotpunili glazbeni program, domaće delicije i bogata ponuda hrane i pića.

“Izuzetno sam sretan zbog pobjede, ali još više zbog atmosfere koju zajedno stvaramo svake godine. Hvala organizatorima i svim natjecateljima na odličnom druženju,” izjavio je Ivo Levarda nakon osvajanja titule “Rastovačkog tvrdoša”.

Organizatori su izrazili zadovoljstvo velikim odazivom i najavili još bogatiji program za iduće izdanje turnira, uz želju da ova lijepa uskrsna tradicija i dalje okuplja stare i nove naraštaje.

I ove godine, na Mali Uskrs, predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Mate Lončar tradicionalno je prisustvovao mimohodu u Sebešiću, odajući počast tragično preminulom Ivi Ivošu.

Mimohodom kroz Sebešić odana je počast Ivi Ivošu i njegovoj obitelji, prisjećajući se tragičnog 2. srpnja 1993. godine – dana kada je Ivo, ostajući vjeran svome domu, platio najvišu cijenu. Njegova prerano prekinuta mladost, kao i stradanje njegove obitelji, ostaju trajno urezani u sjećanje hrvatskog naroda Središnje Bosne.

Zajedno s Mladeži HDZ BIH Novi Travnik i svim ljudima koje ova tragedija duboko boli, odana je počast Ivinu životu i žrtvi koju je podnio, ne zaboravljajući ni njegovu obitelj koja je također pretrpjela neizmjernu bol.

Majka Ana, simbol majčinske ljubavi i nepokolebljive hrabrosti, svojom bolnom pričom podsjeća na rane koje još uvijek nisu zaliječene. Unatoč svim svjedočanstvima i naporima, za ovaj zločin ni nakon više od tri desetljeća nitko nije odgovarao.

Tijekom mimohoda poslane su jasne poruke da žrtve poput Ive Ivoša nikada neće biti zaboravljene, a da je dužnost svih nas čuvati istinu i dostojanstveno prenositi sjećanje na nevine živote koji su nasilno prekinuti.