Dolaskom proljeća i toplijih dana, sve više vremena provodimo u prirodi. Tada je u porastu aktivnost krpelja, sitnih štetnika koji mogu prenositi ozbiljne bolesti, među kojima je najpoznatija lajmska bolest. Iako ubod krpelja u većini slučajeva ne znači automatski infekciju, važno je znati kako pravilno reagirati, kada potražiti liječničku pomoć i kako se učinkovito zaštititi.

Uklanjanje krpelja prvi je i najvažniji korak, nakon uboda. Prema riječima dr. Sanele Hrkić, specijalistice hitne medicine u bolnici Medicana Sarajevo, u većini slučajeva preporučuje se uklanjanje krpelja odmah po otkrivanju.

-Što krpelj kraće ostane pričvršćen za kožu, manja je vjerojatnost da će prenijeti uzročnike bolesti. U većini situacija medicinski je opravdano samostalno ukloniti krpelja, posebno ako je jasno vidljiv, dostupan i osoba ima prikladan alat poput pincete te nema znakova komplikacija poput jake boli, otekline i alergijskih reakcija. Razlog tome je što se bakterije poput Borrelia burgdorferi, koja uzrokuje lajmsku bolest, obično ne prenose odmah, već nakon određenog vremena hranjenja krpelja – rekao je dr. Hrkić.

Dodaje da se liječniku treba obratiti ako se krpelj nalazi na “teško dostupnim ili osjetljivim mjestima poput vlasišta, uha, genitalne regije, ako krpelj pukne i dijelovi (najčešće oralni aparat) ostanu u koži, kod male djece, starijih osoba ili imunokompromitiranih pacijenata ili ako se razvije lokalna upalna reakcija.

-Važno je naglasiti da nepotpuno uklanjanje krpelja ne znači automatski povećan rizik od sistemske infekcije, ali može dovesti do lokalne upale ili sekundarne bakterijske infekcije kože – kaže dr. Hrkić.

Za pravilno uklanjanje, dr. Hrkić naglašava da je tehnika ključna.

-Pravilno uklanjanje krpelja ključno je za smanjenje rizika od prijenosa patogena, uključujući i uzročnika lajmske bolesti. Neadekvatne metode mogu dovesti do povećanog izlučivanja zaraznog materijala iz krpelja u ranu, povećavajući vjerojatnost infekcije. Prije svega, potrebno je koristiti finu pincetu (po mogućnosti s uskim vrhom). Krpelja treba uhvatiti što bliže površini kože, tj. njegovim usnim aparatom (glavom), a ne tijelom. Hvatanje za tijelo povećava rizik od njegovog gnječenja i potencijalnog vraćanja sadržaja u kožu. Nakon toga slijedi sporo, kontinuirano vađenje krpelja ravnomjernim pokretom prema gore. Važno je izbjegavati: uvijanje ili rotaciju krpelja, naglo povlačenje, pritiskanje ili gnječenje njegovog tijela. Cilj je ukloniti krpelja u cijelosti, uključujući i oralni aparat, objasnila je specijalistica hitne medicine.

Nakon uklanjanja, prema dr. Hrkiću, mjesto uboda treba dezinficirati alkoholom, jodom ili nekim drugim antiseptikom i pratiti ga sljedećih tjedana.

-Ako se dogodi da dio krpelja (najčešće oralni aparat) ostane u koži, ne treba ga agresivno pokušavati ukloniti iglama ili sličnim sredstvima. U većini slučajeva tijelo će taj dio spontano ukloniti, ali je poželjno pratiti područje zbog moguće lokalne upale. Posebno je važno naglasiti što ne treba činiti, jer su to česte pogreške u praksi: Ne premazivati ​​krpelja uljem, alkoholom, lakom za nokte, benzinom ili drugim tvarima, ne pokušavati “ugušiti” krpelja prije vađenja, ne koristiti toplinu (npr. žar, šibice). U biti, Najvažniji principi su: brzo uklanjanje, ispravna tehnika i minimalna manipulacija…, objašnjava dr. Hrkić.

Na pitanje postoji li potreba za preventivnom terapijom nakon ugriza, dr. Hrkić ističe da antibiotici u većini slučajeva nisu potrebni.

-U većini slučajeva rutinska primjena antibiotika nakon ugriza krpelja nije ni potrebna ni preporučljiva. Razlog tome je što je vjerojatnost prijenosa infekcije relativno mala, posebno ako se krpelj ukloni unutar prvih 24 sata. Neopravdana primjena antibiotika može dovesti do nuspojava i doprinijeti razvoju antimikrobne rezistencije, rekao je dr. Hrkić.

Međutim, prema riječima specijalista hitne medicine bolnice Medicana Sarajevo, postoje jasno definirane situacije u kojima se može razmotriti postekspozicijska profilaksa, najčešće s jednom dozom antibiotika.

-Ova mjera dolazi u obzir ako su ispunjeni sljedeći kriteriji: Krpelj je bio pričvršćen dulje od 36 sati (ili je očito hranjen), uklanjanje je provedeno unutar 72 sata od promatranja, područje na kojem je bio ugriz, postoji visoka prevalencija Lymeove bolesti, nema kontraindikacija za upotreba antibiotika, kaže dr. Hrkić.

Važno je naglasiti da se ova profilaksa odnosi isključivo na prevenciju lajmske bolesti, dok za druge bolesti koje prenose krpelji, poput krpeljnog meningoencefalitisa, ne postoji učinkovita postekspozicijska terapija. U tim slučajevima prevencija se temelji na preekspozicijskom cijepljenju.

Nakon ugriza, zdravstveno stanje treba pratiti najmanje 30 dana nakon ugriza, posebno obratiti pozornost na moguće simptome.

-Najvažniji rani znak lajmske bolesti je pojava tzv. migrirajućeg eritema (erythema migrans), koji se obično javlja unutar 3 do 30 dana od ugriza. Riječ je o postupno širećem crvenilu (često >5 cm), ponekad s centralnim bistrenjem (“meta” izgled) i obično nije bolno niti značajno svrbi. Važno je naglasiti da izostanak simptoma u prvih nekoliko dana ne isključuje infekciju, zbog čega je potrebno kontinuirano praćenje – upozorio je dr. Hrkić.

Kada je potrebno odmah potražiti liječničku pomoć, dr. Sanel Hrkić objašnjava da većina ljudi neće oboljeti nakon uboda krpelja, ali postoji niz znakova koji zahtijevaju liječničku procjenu jer “mogu ukazivati ​​na ranu ili sistemsku infekciju, posebno na lajmsku bolest ili druge bolesti koje prenose krpelji poput krpeljnog meningoencefalitisa. To su promjene na koži oko mjesta uboda, povišena temperatura (bez drugog jasnog uzroka), izražen umor i slabost, bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja, ukočen vrat, jaka i neobična glavobolja, poremećaji vida, trnci ili slabost u ekstremitetima, poremećaj ravnoteže, zbunjenost ili promjene svijesti, ubrzan rad srca ili palpitacije, bol u prsima, osjećaj vrtoglavice ili nesvjestice.

Specijalist naglašava da je prevencija i dalje najbolja zaštita te da je odjeća prva linija zaštite, kao i pregled tijela nakon boravka u prirodi.

-Prilikom boravka u prirodi, šumi, visokoj travi i grmlju preporučuju se dugi rukavi i duge hlače, noge treba uvući u čarape ili cipele, birati odjeću svijetlih boja jer se krpelji lakše uočavaju, koristiti zatvorenu obuću, kaže dr. Hrkić.

Osim toga, specijalist navodi da se repelenti ili kemijska zaštita poput Kao DEET se koriste i icaridin (pikaridin), permetrin (za tretiranje odjeće, ne izravno na koži). Također savjetuje izbjegavanje rizičnih područja.

-Izbjegavajte hodanje kroz visoku travu i gusto grmlje. Krećite se označenim stazama, nemojte sjediti izravno na travi ili šumskom tlu, dodaje specijalist.

Posebno naglašava važnost zaštite kućnih ljubimaca, koji mogu unijeti krpelje u dom, kao i cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa za osobe koje često borave u rizičnim područjima.

-Psi i mačke mogu unijeti krpelje u dom, stoga se preporučuje redovita antiparazitska zaštita (spot-on pripravci, ogrlice), pregled dlake nakon šetnje, rekao je dr. Hrkić.

Kada je riječ o cijepljenju, koje je djelomično dostupno na Balkanu, dr. Hrkić navodi da je protiv krpeljnog meningoencefalitisa, postoji učinkovito cjepivo koje se preporučuje osobama koje žive u endemskim područjima te šumskim radnicima, planinarima i lovcima, prema podacima bolnice Medicana Sarajevo.