Kickbox je u zadnje vrijeme na velika vrata došao u Mostar. Ponajprije zahvaljujući zaljubljenicima u ovaj sport, studentima koji su Studentskom centru osnovali Kickboxing klub „Eagles”.

Matej Lebo i Mario Matuka najzaslužniji su što grad na Neretvi dobiva još jedan uspješan sport koji postaje sve popularniji.

Na samim počecima kluba razgovarali smo Matejem Lebom, a danas, četiri mjeseca kasnije naš gost je Mario Matuka koji je u razgovoru za Prvi.tv otkrio koliko je klub napredovao u ovom periodu.

No, razgovor smo krenuli redom… Za početak tko je Mario Matuka?

„Mario Matuka je kickboksač i trener koji dolazi iz Novog Travnika, studiram Radiologiju u Mostaru i treća sam godina. Ovim sportom sam se počeo baviti u osmom razredu osnovne škole i nastavio sam do danas ovdje u Mostaru. S Matejem Lebom, kojeg sam otprije poznavao, došli smo na ideju da otvorimo Kickboxing klub kako bi se nas dvojica pripremali za natjecanja. Na početku se nismo ni nadali kako će ovaj klub postati ovo što je postao danas, jer smo trenirali radi sebe, kao rekreacija. Međutim, dosta prijatelja nam se javilo u želji kako bi htjeli trenirati i klub je počeo polako rasti. Klub je počeo s radom u listopadu prošle godine u prostorijama Studentskog centra, koji nam je dosta pomogao. Klub danas broji oko 40-ak članova, muškaraca i djevojaka koji su raspoređeni na rekreativce i natjecatelje.”

U ova četiri mjeseca koliko Kickboxing klub Eagles postoji, sudjelovao je na tri turnira i već se može pohvaliti vrhunskim rezultatima.

„Prvi turnir je bio Europski kup u Karlovcu na kojem je bilo oko dvije tisuće boraca. Prijavili smo se Matej i ja, no nažalost ja sam morao odustati zbog ozljede. Ali, Matej se pobrinuo kako bi naš klub već na prvom turniru uzeo medalju, jer je osvojio broncu u svojoj kategoriji. nakon toga smo išli u Sarajevo – Ilidža Open koji je jedan od najjačih turnira u BiH i na kojem je sudjelovalo oko 600 boraca iz sedam država. Tu smo ostvarili nevjerojatan uspjeh, jer svi naši borci koji su otišli, vratili su se u Mostar s medaljom. Osvojili smo dva zlata, među kojima sam bio i ja, srebro i dvije bronce. To je veliki uspjeh, jer su naši članovi bili relativno novi u ovom sportu, a već su osvojili odličje. Zadnji turnir, upravo smo se vratili s njega, a to je bilo Državno prvenstvo Hrvatske u Poreču. Bilo je nas četvero boraca: Matej Lebo, Marijan Ban, Mario Jukić i ja, te smo osvojili dva srebra. Ovo je bio najsnažniji turnir, te Lebo i ja nismo uspjeli uzeti medalju u prejakoj konkurenciji, gdje su bili borci koji su se čitavu godinu spremali za ovaj turnir. No, Mario i Marijan su našem klubu donijeli medalje. Što se kluba tiče, ja sam i više nego zadovoljan kao trener  svojim borcima, jer smo svi zajedno ostvarili rezultate s kojima se malo tko može pohvaliti, pogotovo u ovako kratkom vremenu.”

Većina mostarskih klubova, pogotovo u sportovima koji su manje popularni ima financijskih problema. Kakva je situacija s vašim klubom?

„Naravno da nije bajna, ali uspijevamo nekako odlaziti na turnire. Veliku podršku imamo od Studentskog doma u vidu prostora i putnih troškova. Na natjecanja idemo vlastitim automobilima, te se na turnirima mora platiti i prijava po borcu koja iznosi od 30 do 50 KM. Također velika financijska sredstva odlaze i na sportsku opremu, jer na svim ovim turnirima imate dozvoljene marke opreme koja je skuplja od obične. Sponzori, kao što je bio ‘Drugi Način’ jednom prilikom, su nam potrebni i ovim putem ih pozivam da nam se svi zainteresirani jave.”

U redu, idemo se malo dotaknuti i trenerskog posla…

„Matej i ja treniramo sve članove i rekreativce i natjecatelje. Uvijek nastojimo da obojica budemo na treninzima, jer dvije glave su pametnije od jedne i naši članovi mogu više naučiti na takvim treninzima. Odlično se zabavljamo na treninzima i stvarno bih ovom prilikom pozvao sve zainteresirane da nas se pridruže. Članarina je 20 KM što mislim da je u redu cijena, a osim toga svatko može doći odraditi nekoliko besplatnih treninga i vidjeti je li ovaj sport za njega. Mnogi misle kako je ovo previše grub sport i odustanu i prije nego su se upoznali s njim. Vjerujete mi, treninzi se rijetko provode u sparingu, odnosno borbama i više se baziramo na kondicijskoj spremi. Samim tim imamo sve više članova. A kada i dođe do borbi, tu je sva moguća zaštitna oprema. Naravno u svakom sportu dolazi do ozljeda, ali one su kod nas stvarno rijetkost. Što se tiče nekih planova za budućnost cilj nam je proširiti skupine. Trenutno u klubu su svi članovi studenti, a željeli bih dobiti i mlađe članove, pa i djecu. Većina roditelja misli kako će im djeca hodati s modricama ako upišu ovaj sport, ali opet ponavljam, tu je sva zaštitna oprema kada se rade borbe i šanse za bilo kakvu ozljedu su stvarno minimalne. Pozivam sve zainteresirane da dođu i odrade besplatni trening, uvjeren sam kako neće požaliti.”