Putinova agresija dovela je do Ljudski čimbenik definitivno je najslabija karika Putinovog ratnog stroja! Od impozantnih 900.000 pripadnika Vojske Ruske Federacije, pred početak invazije na Ukrajinu kopnena vojska brojala je 280.000 pripadnika profesionalnog i ročnog sastava, zračno desantne snage imale su 45.000 pripadnika, a mornaričko pješaštvo oko 35.000 marinaca u četiri flote, navodi u svoj analizi na facebook profilu vojni analitičar i bivši hrvatski vojni pilot Goran Redžepović.

Pa kaže dalje:

– Dakle, ukupne snage ruske vojske opremljene, trenirane i namijenjene za izvođenje borbenih operacija na kopnu broje 360.000 ljudi. Od tih snaga najmanje jedna četvrtina predstavlja neborbeni sektor kao što je administracija, školstvo, pozadinska logistika… Pod pretpostavkom da su svi na raspolaganju, zapovjedništvo ruske vojske može računati na 270.000 pripadnika borbenog sektora, vojnika i časnika, koji se mogu izravno uključiti u borbene operacije.

Konzervativna procjena kopnene komponente snaga angažiranih u borbama u Ukrajini iznosi najmanje između 150.000 pripadnika Vojske Ruske Federacije. Ispada da je u napadu na Ukrajinu Rusija već angažirala 55 posto raspoloživog ljudskog potencija koji se izravno može uključiti u kopnene operacije na terenu! NATO procjenjuje ukupne gubitke ruske vojske na minimalno 20 posto angažiranih snaga.

To znači da je 30.000 vojnika i časnika poginulo, ranjeno, zarobljeno, dezertiralo ili izbačeno iz stroja zbog bolesti. Naime, najveći razlog neborbenih gubitaka ruskih vojnika odnosi se na promrzline udova. Vojnici su danima bili zarobljeni u tenkovima i oklopnim transporterima bez logističke podrške. Nisu imali vreće za spavanje, zimske šatore, tople obroke, a ostali su bez goriva za grijanje čeličnih grdosija.

Bez rada motora tenk se pretvara u čelični frižider od 50 tona. To je bio jedan od osnovnih razloga zbog kojeg su ruski vojnici jednostavno napustili stotine oklopnih i drugi vozila. Hitler je također, vjerujući u brzu pobjedu, u lipnju 1941. godine poslao gotovo četiri milijuna pripadnika Wehrmachta u pohod na Rusiju u ljetnim odorama. Zanemarivanje čimbenika vremena, bilo kao dužine trajanja borbenih operacija, bilo kao meteorološke pojave, vrlo negativno utječe na vođenje i konačan ishod rata.

Tenk može pregaziti neki teritorij, avioni i helikopteri mogu slobodno parati nebo, ali tek kad vojnička čizma stupi na tlo, prostor se može smatrati osvojenim. Dakle, bez vojnika nema vojevanja. Zbog toga je Vojska Ruske Federacije već nakon prvog tjedna operacije počela prikupljati sve raspoložive snage koje im stoje na raspolaganju. Iz svih vojnih okruga, uključujući i Istočni vojni okrug, prikupljaju se pojačana u ljudstvu i tehnici.

Snage s Kamčatke i Sahalina brodovima se prebacuju na kopno pa poslije transsibirskom željeznicom do ukrajinskog bojišta. Čak su iz Vojnog distrikta sjeverne flote, iz okoline Murmanska, na ratište u Ukrajinu dopremili specijaliziranu tenkovsku brigadu opremljenu tenkovima T-80U. Tenkovi tog tipa prilagođeni su za djelovanje u polarnim uvjetima jer umjesto dizel motora koriste plinsku turbinu, mnogo prikladniji pogonski agregat za ekstremno niske temperature.

Pred početak invazije ruska vojska je raspolagala sa značajnim, dobro uvježbanim i opremljenim postrojbama. Zračno-desantni bataljuni, SpezNaz kopnene vojske i mornaričko pješaštvo predstavljaju elitne jedinice za kopneno djelovanje. Očekujući slabi otpor i brzi prodor, planeri invazije na Ukrajinu postavili su te elitne postrojbe na čelo većine napadnih kolona.

Iako izvrsno obučeni, ruski padobranci i marinci prvi su osjetili čvrstinu obrane ukrajinske vojske. Brojna lako oklopljena tehnika, desantna borbena vozila BMD-2 i BMD-3 kao i zračno-prijevozna samohodna artiljerija od 120 milimetara 2S9 Nona, pretvoreni su u otpadno željezo. Što zbog gubitaka, a što zbog borbenog zamora od jednomjesečnog neprekidnog ratovanja, elitne postrojbe ruske vojske ne predstavljaju ni približno borbenu snagu kao na početku rata. Ponovo uspostavljanje predratne borbene spremnosti ruskih elitnih postrojbi trajalo bi mjesecima.

Putin je obećao majkama povodom međunarodnog praznika Dana žena da neće upućivati ročne vojnike na ratište. Slagao je. Predsjednik Ruske Federacije obećao je kako neće biti provođenja mobilizacije. Opet je slagao. Stotine uništenih civilnih kamiona i cisterni, mobiliziranih zajedno sa vozačima, najbolji su dokazi njegove laži.

Na papiru, Vojska Ruske Federacije raspolaže s mobilizacijskim potencijalom od dva milijuna ljudi. Međutim, pozivanje, obuka, opremanje i uvođenje u borbu većeg broj rezervista trajat će mjesecima. I kad se uvedu u borbu, ne može se previše očekivati od njihove borbene učinkovitosti.

Sjetimo se crnogorskih rezervista koji nisu uspjeli osvojiti tvrđavu Imperial na brdu Srđ iznad Dubrovnika u jesen 1991. godine…

Cijeli analizu pročitajte ovdje: