Raduje činjenica da je Crkva u Hrvata još uvijek nepresušni izvor misijskih zvanja, te godišnje daruje barem jednu zvijezdu misijskom nebu. Ove je godine ta zvijezda u osobi mladog vrhbosanskog svećenika vlč. Stipice Lešića.
Piše: Josipa Prskalo/nedjelja.ba
Vlč. Stipica, inače iz Novog Travnika, rođen je 26. prosinca 1993. na nebeskog zaštitnika po kojemu je i dobio ime i koji ga, kako ističe, svojom zaštitom prati od rođenja – Sv. Stjepana Prvomučenika. Osnovnu i srednju školu završio je u Novom Travniku, nakon čega se odlučio za studij teologije na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF), prije čega je primljen u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište (VBS), kao svećenički kandidat Vrhbosanske nadbiskupije.
Pobijediti sebe i prepustiti se Bogu
Prije nego li je diplomirao na KBF-u, poslan je na pastoralno djelovanje u Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu. Potom je u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu zaređen za đakona 2. prosinca 2018., a za svećenika 29. lipnja 2019., dok je mladu misu proslavio 7. srpnja 2019. u novotravničkoj župi Uzašašća Gospodinova.
Kako kaže, već je tijekom srednjoškolskog obrazovanja počeo razmišljati o odlasku u misije. „Naravno, tada je to bilo sve u magli i izgledalo je kao nemoguća misija, ali tijekom studiranja taj poziv se iskristalizirao i izgledao kao nešto što i nije tako nemoguće – ali i te kako je bilo potrebno ustrajnosti“, kazao je vlč. Lešić te otkrio i što ga je potaknulo na to.
„Uvijek je pitanje što nas pokreće u životu raditi to što radimo. Mogu biti dvije stvari: osobna volja ili Božja volja. Vjerujem kako nam je i te kako poznato koji je pravi odgovor. Doduše, nije dovoljno znanje o tome kako je Bog zamislio naš život, nego i odlučnost provesti to u djelo. A mi ljudi često znamo odbijati slijediti Njegovu volju. Potrebno je pobijediti sebe i prepustiti se Njegovoj volji. Također, mislim da svi znamo kako je zapravo najteže pobijediti sebe“, iskren je bio vlč. Stipica.
Lakše je s prijateljem
Kazao je i kako je prvotno svakom misionaru uzor Isus Krist s kojim sve počinje i sve završava. „Glede misionara kroz povijest, ne bih izdvojio nikoga posebno jer svi su oni Isusa Krista slijedili i u konačnici išli k istom rezultatu.
Ono o čemu volim pričati jest jedan susret misionara s hrvatskog govornog područja u Sarajevu na kojem sam i sam bio nazočan. Stoga bih više volio reći kako mi je vrijeme provedeno s njima – a nemoguće je bilo ne osjetiti jednostavnost života kojom su bili ispunjeni – bilo motivacija ustrajati u svom pozivu“, ispričao je mladi svećenik osvrnuvši se i na državu koju je odabrao za svoje polje djelovanja. „U Ugandi nikada nisam bio, ali izrazio sam želju da moje prvo misionarsko iskustvo bude s mojim prijateljem don Gabrijelom Jukićem koji već nekoliko godina djeluje ondje. Tako sam u posljednje vrijeme mnogo naučio o tamošnjim prilikama, ali koliko god mi poznavali prilike ondje, sasvim drugačiji osjećaj će biti kada smo tamo. Pa čak i ono što nam je bilo poznato o mjestima kamo odlazimo, drugačije ćemo doživjeti, nego što smo pretpostavili“, rekao je vlč. Lešić koji se odlučio otisnuti daleko od domovine i staviti se na raspolaganje onima koji su u potrebi za svime. Onima čije prilike nama izgledaju nemoguće i kamo bi se rijetko tko, iz svoje zone komfora, usudio otići…
Pripreme
Istaknuo je kako ne zna točno s kakvim misionarskim izazovima će se morati uhvatiti u koštac, ali snažno vjeruje da će uz Božju pomoć svaki prihvatiti i svladati. „Svakako da mi je važno ono što su mi drugi misionari govorili da je jako opasno doći u misije sa stvorenim pastoralnim djelovanjem, nego je potrebno prilagoditi se kulturi i mentalitetu mjesta u koje dolaziš. Tako bi se moglo reći kako je upravo glavni izazov adaptacija na tuđu kulturu i njihov mentalitet“, otkrio je vlč. Stipica koji je već započeo svoje misionarske pripreme usavršavanjem engleskog jezika u NCM-u Ivan Pavao II., a potom odlazi na višemjesečne pripreme u Dublin, nakon čega će, ukoliko bude sve išlo kako je planirao, biti upriličeno svečano primanje misijskog križa i naravno zatim sam odlazak u misiju u Ugandu…
Saznali smo i kako aktualna situacija pandemije koronavirusa nije imala tolikog utjecaja na njegov izbor za misije, jedino što je, kako kaže, trenutno nesigurno jest kako će se stvari dalje odvijati kada bude u Dublinu.
Svi smo mi misionari
Na kraju razgovora zanimalo nas je i tko je misionar za vlč. Stipicu, te kako on gleda na njih. „Kako bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje, trebamo prije svega odgovoriti na pitanje: tko smo mi? Također, jedna od važnijih stvari jest odakle mi crpimo odgovor na ovo pitanje. Ukoliko nam odgovor proizlazi s Isusom, onda ćemo biti uvjereni kako smo svi mi misionari. Ono što volim reći jest da sam i sam doživio kako je jako teško biti misionar ovdje u Bosni i Hercegovini, u našem društvu, u našim malim sredinama – a svi mi znamo kako sve funkcionira i u onim manjim, ali i većim sredinama. Možda je čak i lakše biti misionar tamo gdje te nitko ne zna, nego u svojoj sredini ispravljati ‘krivu Drinu’. Ipak smo na kraju krajeva svi mi misionari, svatko na svoj način u skladu sa svojim prilikama, ne zato što mi to želimo ili ne, nego zbog dviju najtežih i istodobno najljepših Isusovih zapovijedi – ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bratu čovjeku kao prema sebi. Iz našeg odnosa prema tim zapovijedima vidi se i koliko smo mi misionari i kakvi, te što je i tko za nas misionar“, poručio je budući misionar vlč. Stipica Lešić kojemu želimo mirno misionarsko more koje će ga odvesti baš ondje gdje se osjeća potrebnim – u Ugandu. Neka je sretno i blagoslovljeno!
