Planinarenje, biciklizam, ekstremni sportovi- mnogo je hobija koji prerastu u nešto više, u profesionalno, ali koje ipak rijetki iskuse.
Takva ljubav prema ekstremnom ne nastane odmah, vrlo često nastaje lagano kao što je naš sugovornik naglasio da se ljubav prema planinarenju rodila iz hobija, šetnji koje su godile , te bivale sve duže, zatim uspon po uspon i onda osjećaj koji se doživi na vrhu, kada umor nije bitan, kada osjetiš mir , bez buke svakodnevnice, doživiš okolinu na koju čovjek nema direktan utjecaj.
Vitežanin Josip Grabovac već više od desetljeća živi i radi u Njemačkoj, kao i svaki početak ni njegov nije bio lak, ali kako kaže otkrio je sasvim novi svijet tamo i trenutno nema želju za povratkom.
Uz obitelj, planinarenje mu je izvor mira, ali i izazov jer sada Josip osvaja vrhove Europe. Zadnji uspon je kako kaže bio dvodnevni uspon na Großvenediger, jedan od najpoznatijih alpskih vrhova, koji se nalazi u Hohe Tauern nacionalnom parku u Austriji, visok 3.657 metara nadmorske visine. Impresivan je zbog svog ledenjačkog krajolika i snježnih padina, za koje je potrebna odgovarajuća profesionalna oprema.
Na kraju, Grabovac naglašava da za ovakve rute mora se biti fit i smiren, vrlo fokusiran i timski igrač: nije jednostavno, ali vrijedi svake sekunde jer taj put do vrha, zatim osjećaj da si uspio budi posebno zadovoljstvo. A pogled, to je nešto neopisivo, uvidiš svu ljepotu prirode, ali i njenu moć , a nažalost moram spomenuti osjetiš i negativan utjecaj klimatskih promjena na planetu koji je sve snažniji, koji se očituje u topljenju ledenog pokrova, kao i višoj snježnoj granici.
