- oglas -

UGLEDNI PROFESOR VALERIJE VRČEK ZA teleskop.hr: Borba protiv koronavirusa je opasnija od same bolesti

Pročitajte i ovo

PSG u šokantnom preokretu za tri minute izbacio Atalantu iz Lige prvaka

Nogometaši PSG-a plasirali su se u polufinale Lige prvaka nakon što su večeras na stadionu Luž u Lisabonu nakon...

Oglasila se majka nastradale Belme: Čista je laž da si imala koronu, ubili su te drugi, nisu imali vremena za tebe

Nakon objava da je Belma preminula od koronavirusa, na društvenoj mreži pojavio se komentar njene majke koja demantira da...

WHO: Ovo su načini da pobijedimo COVID-19

 Dvadeset milijuna i 593.000 zaraženih, 747.230 smrtnih slučajeva.Ovo su aktualni podaci Worldometersa o pandemiji koronavirusa koja hara svijetom.Od kraja prošle...
- Advertisement -

Gotovo dva mjeseca bilo je potrebno da jednoobrazna i jednoumna strategija ekspertnih vlada širom Europe postane upitna. Čini se da je buka ratnih pokliča u borbi protiv nevidljivog viralnog neprijatelja uplašila dio razumnih ljudi, koji su, stoga, čekali zrelije vrijeme da se konačno jave i progovore o promašaju desetljeća. Zvuči gotovo neshvatljivo da su sve poduzete mjere, testiranja, samoizolacije, policijske karantene, te gušenja gospodarskog i društvenog života , zapravo, uzaludna. Prema stajalištu upućenih pojedinaca, sasvim je moguće da je nametnuta kontrola i inhibicija države nepotrebna i štetna zdravstvena politika.

Pandemija panike i neznanja

Sve su učestaliji istupi vrhunskih znanstvenika koji epidemiju uzrokovanu koronavirusom COVID-19 smatraju napuhanim balonom, pandemijom panike, a poduzete mjere ad-hoc kriznih stožera vide kao autodestrukciju države i kolektivno samoubojstvo. Tako, na primjer, John Ioannidis, profesor medicine, javnog zdravlja i statistike na poznatim sveučilištima Stanford i Tufts, podsjeća da se većina današnjih odluka za sprječavanje epidemije donosi bez razumijevanja, bez uvida u podatke i bez znanstvenog opravdanja: „Nijedna zemlja nema pouzdane podatke o prisutnosti virusa u reprezentativnom nasumičnom uzorku opće populacije. Zbog ograničenih podataka i uvida, procjene o smrtnosti i broju inficiranih su besmislene. To znači da ne znamo s kolikom pogreškom mjerimo zaražene – je li to faktor 3 ili 300?“

Na slici: Ministri Davor Božinović i Vili Beroš Foto: Lana Slivar Dominić/Hina

 

Znanstveni debakl

On smatra da su službeni podaci o mortalitetu od 3,4 posto, proizvedeni u uredima Svjetske zdravstvene organizacije, stvorili horor i paniku, iako je ta brojka sasvim neuvjerljiva: „Pacijenti koji se testiraju na koronavirus većinom su oni s težim simptomima i lošim kliničkim ishodom. Ta pogreška u selekciji ispitanika bit će s vremenom sve veća.“ Ioannidis tvrdi da mortalitet nove viroze iznosi između 0,05 i 1 posto, što odgovara prosječnoj sezonskoj gripi, pa kaže: „S takvom stopom smrtnosti, samoizolacija svijeta s potencijalno ogromnim društvenim i financijskim posljedicama je potpuno iracionalna. To je kao kad slona napadne mačka. Frustrirani slon, želeći izbjeći mačku, slučajno se strmoglavi niz liticu i pogine“.
Stanfordski ekspert vrlo je kritičan prema represivnim mjerama socijalne distance i samoizolacije, jer nije poznato koliko dugo takva blokada može trajati bez teških oštećenja ekonomije, društva i mentalnog zdravlja: „Moguće su nepredvidljive evolucijske reakcije, financijske krize, politički nemiri, svađe među ljudima, ratovi i raspad društvenog tkiva“. Njegov temeljni prigovor je taj što se zdravstvene mjere i političke odluke ne donose na temelju podataka i činjenica, pa takav scenarij naziva znanstvenim fijaskom.

„Lijek ne smije biti opasniji od bolesti“

S Ioannidisom se slaže David Katz, američki liječnik i osnivač Istraživačkog centra prevencije na elitnom sveučilištu Yale. Autor je poznate izjave, objavljene nedavno u New York Timesu, da je „borba protiv koronavirusa opasnija od same bolesti“. On se protivi ratnoj retorici medicinskog establišmenta, objavi totalnog rata protiv virusa, te policijskim upadima u svakodnevnicu: „Zabrinut sam zbog posljedica na socijalni i gospodarski život i javno zdravlje, koje će izazvati potpuno ukidanje normalnog života – zatvaranje škola i privatnog sektora , zabrana okupljanja. Posljedice mogu biti dugotrajne i kobne, mnogo teže nego što je zdravstvena cijena viroze.“
Prema Katzu, jedina razumna samoizolacija odnosi se na starije ljude i kronične bolesnike, koji su u ovoj epidemiji locirani kao ugrožena skupina. Svi ostali koji su prisiljeni na samoizolaciju, kolateralna su žrtva nepotrebnog, neselektivnog i neefikasnog pristupa prevenciji. Katzovo zabrinjavajuće pitanje je jednostavno – koji su to kriteriji za prekid represivnih mjera: „Kada će biti sigurno da se djeca vrate u školu? Kada će biti sigurno posjetiti bolesnike u bolnici? Postoje mnogi mogući odgovori, ali najvjerojatniji je – mi to ne znamo.“ Nametnute mjere Katz naziva proizvoljnima, paničnim procedurama koje nisu znanstveno utemeljene.

Previše medicine

O pretjeranim reakcijama europskih vlada i o javnozdravstvenoj politici koja se provodi bez znanstvenog opravdanja govori Peter Gøtzsche, danski profesor medicine i osnivač vrlo važne Cochrane kolaboracije: „Da Kinezi nisu uveli opsežna testiranja koronavirusa, mi bismo živjeli bez restrikcija i ne bismo previše brinuli o pojavi smrtnih slučajeva, koje viđamo svake zime. Ovako imamo paniku i mantru koja glasi – držimo razmak“. Gøtzsche smatra da je osnovni problem taj da nitko neće biti odgovoran za poduzimanje ovakvih drakonskih mjera: „Upravo bi suprotno bilo kada bi vlasti činile premalo. Stoga političari i djelatnici u javnom zdravstvu čine mnogo više nego je potrebno.“ To je zapravo lukav manevar i nepobjediva pozicija upravitelja krizom. Kada virus popusti, bez obzira kada i bez obzira na poduzete mjere, sve zahvale će ići na račun onih koji su uveli strogi režim. Takva situacija Gøtzschea podsjeća na priču o tigru i rogu: „Zašto pušeš u rog?“ „Da preplašim tigra!“ „Pa nema ovdje tigrova!“ „Eto, vidiš!“

Na slici: Alemka Markotić Foto: Admir BULJUBAŠIĆ/ Hina

 

Glasovi razuma protiv paralize društva

Protiv besmislene paralize društva nedavno su se oglasili Michael Osterholm, američki profesor infektologije na sveučilištu u Minnesoti, Frank Ulrich Montgomery, njemački radiolog, predsjednik Njemačkog medicinskog udruženja i predsjedatelj Svjetskog medicinskog udruženja (WMA), Pietro Vernazza, švicarski profesor infektologije iz kliničke bolnice u St. Gallenu, Yoram Lass, izraelski liječnik i bivši ministar zdravstva u Izraelu, Joel Kettner, kanadski profesor javnog zdravstva na sveučilištu Manitoba i bivši ravnatelj Međunarodnog centra za infektivne bolesti… Sucharit Bakhdi, njemački profesor virologije na sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu, te predstojnik Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu, nazvao je pandemiju običnom histerijom, a njegov je intervju odmah postao viralan.
Primjera ima mnogo više, a ovaj je izbor dovoljan kao upozorenje da postoji drukčija interpretacija priče o pandemiji. S vremenom trajanja nepodnošljive represije, broj akademskih i političkih protivnika karantene bit će sve veći.

Znanstvenici-lešinari

Prikazana razmišljanja možda nisu konačna istina, ali ona pokazuju da razumne rasprave o pandemiji sve donedavno – nije bilo. Zapadna se civilizacija, u egocentričnom strahu suočavanja sa smrću, dragovoljno prepustila monopolu i monologu medicinsko-političkog establišmenta. Krizni stožeri, poput centralnih komiteta, postali su vlasnici istine i svih rješenja. Kako bi stekla dojam stručnosti, ekspertna se vlada okružila dvorskim znanstvenicima. U mnogim se europskim državama, pa tako i kod nas, pojavljuju znanstvenici sateliti koji zajedno s vlastodršcima udaraju u ratne bubnjeve, savjetuju, prijete, upozoravaju, objašnjavaju, plaše i očekuju, poput lešinara, svojih pet minuta nakon poraza virusa.
Srećom, postoji i druga optika, drugi ljudi, drugo mišljenje. Važno je da se čuje znanstvena manjina, jer znanost ne trpi demokraciju. Ignorirati ili ismijavati mišljenje vrhunskih znanstvenika vrsta je stručne i moralne nepismenosti. Takav stav otkriva strah i nemir zbog preispitivanja dogmi, ili, pak, skriva ideološke i financijske interese. Stoga je važno da poduzete mjere i politike javnog zdravlja izgube titulu neupitnog, kako bi viralna lakrdija što kraće trajala.

 

Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu

IZVOR: Teleskop.hr

Najnovije vijesti

PSG u šokantnom preokretu za tri minute izbacio Atalantu iz Lige prvaka

Nogometaši PSG-a plasirali su se u polufinale Lige prvaka nakon što su večeras na stadionu Luž u Lisabonu nakon...

Oglasila se majka nastradale Belme: Čista je laž da si imala koronu, ubili su te drugi, nisu imali vremena za tebe

Nakon objava da je Belma preminula od koronavirusa, na društvenoj mreži pojavio se komentar njene majke koja demantira da je preminula od virusa Covid-19.U...

WHO: Ovo su načini da pobijedimo COVID-19

 Dvadeset milijuna i 593.000 zaraženih, 747.230 smrtnih slučajeva.Ovo su aktualni podaci Worldometersa o pandemiji koronavirusa koja hara svijetom.Od kraja prošle godine kada se COVID-19 pojavio...

Hrvatski grad s najviše turista: Još donedavno smo imali 100 gostiju, sve smo ih znali po imenu

 - Da, sretni smo da je situacija takva kakva jest jer smo na proljeće mislili da ćemo imati čistu nulu. U travnju smo imali...

Novi kiks nogometaša Zrinjskog

Nogometaši Zrinjskog i Radnika podijelili su bodove na Stadionu pod Bijelim Brijegom u okviru trećeg kola Premijer lige Bosne i Hercegovine odigravši neriješeno 0:0.Plemići...

Povezane vijesti