U novom apostolskom pismu pape Lava XIV. „Crtati nove karte nade“, objavljenom povodom šezdesete obljetnice koncilske deklaracije „Gravissimum educationis“ koju Sveti Otac ponovno uzima i nadopunjuje suvremenim izazovima, ističe se potreba za cjelovitom formacijom pojedinca koji se ne može svesti na algoritam, te važnost obitelji kao prvog mjesta odgoja, piše Vatican News.
„Potrebno je manje katedri, a više stolova za koje možemo zajedno sjesti, bez bespotrebnih hijerarhija“, potiče papa Lav XIV. u dokumentu koji je potpisao u ponedjeljak 27. listopada u bazilici svetog Petra.
Koju ulogu ima kršćansko obrazovanje pred tolikim milijunima djece u svijetu koja još uvijek nemaju pristup osnovnom obrazovanju, kao i pred dramatičnim situacijama obilježenima krizom obrazovanja kao posljedica ratova, migracija, nejednakosti i raznih oblika siromaštva? To su samo neka od pitanja o kojima u svom novom apostolskom pismu razmatra papa Lav XIV. Nadalje, Sveti Otac ističe da „Gravissimum Educationis“ u današnjem obrazovnom okruženju koje je složeno, fragmentirano i digitalizirano, nije izgubio svoju snagu, nego pokazuje iznenađujuću postojanost. Poticajna poruka obrazovnim zajednicama da grade mostove kako bi na kreativan način pružile profesionalnu i građansku formaciju u školama i na sveučilištima, danas se pokazuje iznimno vrijednom i hitnom. Smjer koji treba slijediti stoga je već naznačen u dokumentu Drugog vatikanskog koncila, koji je dao život različitim djelovanjima i karizmama, dragocjenoj duhovnoj i pedagoškoj baštini.
Sveti Otac u pismu poziva da se odgojne karizme uvijek koriste kao izvorni odgovor na potrebe svake epohe. Pozivajući se na svetog Augustina – koji je shvatio da istinski učitelj budi želju za istinom, odgaja za slobodu čitanja znakova i slušanja unutarnjeg glasa – Papa spominje bogat doprinos koji su tijekom stoljeća dale mnoge zajednice i karizme poput monaštva, prosjačkih redova i ignacijevske duhovnosti; potom pojedinci poput svetog Josipa Kalasancijskog, svetog Ivana Krstitelja de La Sallea, svetog Marcelina Champagnata i svetog Ivana Bosca. Papa ne zaboravlja spomenuti hrabrost brojnih žena koje su otvorile putove djevojkama, migrantima i najsiromašnijima, kao što su Vicenza Maria López y Vicuña, Francesca Cabrini, Giuseppina Bakhita, Maria Montessori, Katharine Drexel i Elizabeth Ann Seton.
Rimski biskup posebno ističe važnost zajedničkog djelovanja jer se nitko ne odgaja sam. U odgojnoj zajednici učitelj, učenik, obitelj, administrativno i pomoćno osoblje, pastiri i civilno društvo zajedno sudjeluju u stvaranju života. Spominjući svetog Johna Newmana, Papa poziva na obnovu zalaganja za znanje koje je istodobno odgovorno i strogo na intelektualnoj razini, ali ujedno duboko ljudsko. Ističe da se u odgojnim okruženjima, kao što su sveučilišta i katoličke škole, trebamo poticati živost i nikada ne ušutkivati pitanja ili zabranjivati sumnje. Odgajati je čin ljubavi, a poučavanje je ‘zanimanje obećanja’ jer kroz njega obećavamo vrijeme, povjerenje, kompetencije, pravednost, milosrđe, hrabrost istine i melem utjehe – stoji u pismu.
Papa Lav XIV. u svojem apostolskom pismu preuzima središnji pojam koncilskog dokumenta kojim upozorava da se odgoj ne smije svesti na funkcionalnu obuku ili gospodarsko sredstvo, te ponovno ističe da osoba nije profil kompetencija niti se može svesti na predvidiv algoritam, nego svaka osoba ima lice, priču, zvanje. Odgoj ne mjeri svoju vrijednost samo po učinkovitosti, nego po dostojanstvu, pravednosti i sposobnosti služenja općem dobru – napominje rimski biskup.
Petrov nasljednik ističe također da se istina traži zajedno; da sloboda nije hir, nego odgovor; da autoritet nije dominacija, nego služenje. Potiče da ne gradimo zidove, nego da odgajamo za otvorenost prema svijetu te za sklad među ljudima i narodima:
„Katolički odgoj ima zadaću ponovno izgraditi povjerenje u svijetu obilježenom sukobima i strahovima, podsjećajući da smo djeca, a ne siročad: iz te svijesti nastaje bratstvo.“
Sveti Otac u svom apostolskom pismu stavlja pojedinca u središte odgoja. Prisjeća se posjeta jednom katoličkom sveučilištu u Peruu gdje je ohrabrio akademsku zajednicu da se nitko ne rađa kao profesionalac, nego se svaki sveučilišni put gradi korak po korak, knjigu po knjigu, godinu po godinu, žrtvu po žrtvu. Ističe da u katoličkim školama moramo imati na umu da tehnološka usavršavanja nisu dovoljna da bismo bili u korak s vremenom, nego je uvijek potrebno razlučivanje:
„Katolička škola je okruženje u kojem se vjera, kultura i život isprepliću. Ona nije samo institucija, nego živi prostor u kojem kršćanska vizija prožima svaku disciplinu i svaku interakciju. Odgojitelji su pozvani na odgovornost koja nadilazi ugovor o radu: njihovo svjedočanstvo vrijedi koliko i njihovo predavanje. Zato je formacija učitelja — znanstvena, pedagoška, kulturna i duhovna — od presudne važnosti.“
Rimski biskup se potom osvrće na važnost obitelji koja se ne može zamijeniti drugim odgojnim institucijama, jer njoj pripada prioritet u odgoju. Za to je potrebna suradnja, slušanje, svijest i suodgovornost. Sam Koncil je istaknuo odgovornost roditelja kao temelj zdrave izobrazbe. U odgoju – ističe dalje Papa – moramo sudjelovati na svim razinama i ujediniti napore u zdravoj i plodonosnoj suradnji između župnih i privatnih škola, sveučilišta i viših instituta, centara za stručnu izobrazbu, pokreta, digitalnih platformi, inicijativa za učenje kroz služenje („service-learning“) te pastoralnih programa u školama, na sveučilištima i u kulturi. Važno je uskladiti raznolikost karizmi kako bi metodološke i strukturne razlike postale bogatstvo, a ne kao teret – napominje Sveti Otac.
Cilj odgoja jest cjelovita formacija osobe u kojoj se vjera ne smatra dodatnim predmetom, nego dahom koji prožima i oživljava svaku drugu disciplinu – stoji dalje u pismu – Samo tako katolički odgoj postaje kvasac za cjeloviti humanizam koji zna odgovoriti na pitanja našeg vremena koje je, nažalost, obilježeno ratovima u mnogim dijelovima svijeta. Upravo zato je potreban odgoj za mir koji nije odsutnost sukoba, nego blaga snaga koja odbacuje nasilje. Odgoj za mir koji je razoružan i razoružavajući, uči kako položiti oružje agresivne riječi i pogleda koji osuđuje, da bismo naučili govor milosrđa i pomirene pravednosti – ističe rimski biskup te dodaje:
„Zaborav naše zajedničke ljudskosti stvorio je pukotine i nasilje, a kada zemlja pati, siromašni pate još više. Katolički odgoj ne smije šutjeti: mora ujediniti društvenu i ekološku pravednost, promicati umjerenost i održive stilove života, te odgajati savjesti sposobne birati ne samo ono što je korisno, nego i ono što je pravedno.“
Upozoravajući na opasnost podređivanja obrazovanja tržištu rada i često krutim i nehumanim logikama financijskog sustava, Petrov nasljednik upućuje i jasnu poruku o ulozi tehnologija ističući da one trebaju obogatiti proces učenja, a ne osiromašiti odnose i zajednice. Sveučilište ili katolička škola koji su bez vizije mogli bi staviti u središte učinkovitost bez duše i standardizaciju znanja, koje potom vode duhovnom osiromašenju.
Papa osobito ističe da nijedan algoritam ne može zamijeniti ono zbog čega je obrazovanje humano, odnosno poeziju, ironiju, ljubav, umjetnost, maštu, radost otkrivanja, pa čak i odgoj u kojem je pogreška prilika za rast. Dodaje da umjetna inteligencija i digitalna okruženja moraju biti usmjerena na zaštitu dostojanstva, pravednosti i rada; njima treba upravljati prema kriterijima javne etike i sudjelovanja, te ih pratiti teološkim i filozofskim promišljanjem na visokoj razini.
Papa Lav XIV. u apostolskom pismu „Crtati nove karte nade“ dodaje tri prioriteta uz sedam smjernica koje je papa Franjo već istaknuo u Globalnom sporazumu o obrazovanju. Prvi se odnosi na unutarnji život jer mladi traže dubinu, a tu su potrebni prostori tišine, razlučivanja, dijaloga sa savješću i s Bogom. Drugi je humana digitalizacija, odnosno odgoj za mudru upotrebu tehnologije i umjetne inteligencije, stavljajući osobu prije algoritma i usklađujući tehničku, emocionalnu, društvenu, duhovnu i ekološku inteligenciju. Treći prioritet se odnosi na razoružan i razoružavajući mir, odnosno odgoj za nenasilne jezike, pomirenje, gradnju mostova, a ne zidova. Tako će „Blago mirotvorcima“ (Mt 5,9) postati metoda i sadržaj učenja – piše Sveti Otac u apostolskom pismu.
Na kraju, poruka apostolskog pisma pape Lava XIV. jest razoružati riječi, podignuti pogled i čuvati srce. Prepoznajući teškoće današnjeg doba poput hiperdigitalizacije koja može oslabiti pažnju, krize odnosa koja može povrijediti psihu te društvene nesigurnosti i nejednakosti koje mogu ugasiti želju, Sveti Otac potiče odgojnu zajednicu da su u tom kontekstu potrebni kvaliteta i hrabrost koje se trebaju prakticirati u svrhu sve veće uključivosti koja ne ostaje ravnodušna prema siromaštvu i ranjivosti, jer evanđeoska besplatnost nije retorika: to je stil odnosa, metoda i cilj. Kad ne bi bilo tako, izgubili bismo siromašne, a izgubiti siromašne znači izgubiti samu školu – zaključuje Sveti Otac. (Izvor: kta/rv)
