“Slavni sv. Ante, prijatelju mladeži, tebi se utječem i s pouzdanjem ti preporučam svoje težnje i želje. Pomozi mi da živim čisto i pravedno, da ustrajem u sv. vjeri i ljubavi i ostvarim svoje uzvišene kršćanske i ljudske ideale.”
“Tvojoj pomoći izručujem svoj studij (posao) kojemu se želim ozbiljno posvetiti i na taj način odgovorno pripremiti za život koristan mojim dragima, Crkvi i ljudskom društvu.”
“Pomozi mi da nađem iskrene prijatelje, čuvaj me od zla, a osobito od sablazni i kompromisa. Učini me jakim u mom ljudskom i kršćanskom uvjerenju, štiti me s neba i trajno zagovaraj pred Gospodinom Bogom. Amen.”
Sv. Ante rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Ante, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. Mjeseca studenog 1230. god., kad se stvar riješila, vrati se sv. Ante iz Rima sa blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu, da nastavi svoj apostolski rad.
Rastočen naporima i vodenom bolešću, Ante je osjetio neposredni trenutak odlaska s ovoga svijeta. Hrabro, kao i uvijek, zadržao je za sebe tegobe i predosjećaje. Premda su ga vidjela boležljiva, njegova braća nisu ništa slutila, uvjerena da će mu razdoblje odmora pripomoći da vrati snage. Što je netko više svet, to je svjesniji svojega jada. Tako se i Ante, prije susreta s Gospodinom, želio u molitvi i boli pročistiti od mrlja ljudske slaboće. Dobio je dopuštenje da pođe u Camposampiero, ne tako daleko od Padove, u samotište koje je tamošnji gospodar, plemić Tiso, darovao franjevcima, nedaleko od vlasnikova dvorca. Tiso je u starosti doživio razočaranje nemirnim političkim životom; pa se posvetio slušanju sv. Ante. I dok se Svetac šetao šumom, zapazi krošnjato stablo. Dođe mu posve franjevačka pomisao: popeti se i boraviti gore, na čvrstim granama oraha, kao u nekoj ćelijici. Tiso mu je uredio boravište, pa je Svetac na stablu provodio svoje dane razmišljanja. Noću se vraćao u samotište.
Ali već 13. lipnja 1231. svrši on svoj bogoslovni rad. Umre u Arcelli kod Padove u svojoj 36. godini. Braca njegova pokopaše ga na njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju 1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX u Svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko gradnje crkve u Padovi na čast sv. Anti Padovanskom. Crkva se dogradi 1263. godine; u travnju iste godine bude posvećena i u nju moći sv. Ante prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom prisutnošću tadanji general reda sv. Bonaventura. Ovaj dade otvoriti lijes sv. Ante i svi se zadiviše, kad vidješe istrunulo tijelo a samo jezik čitav i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.
Sv. Ante se štuje kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, djece i školaraca, učenika i studenata, putnika, ripara, mornara, starih ljudi… žetvi, konja, pošte, od brodoloma, od gladovanja, izgubljenih i ukradenih svari, Portugala i vjere u sv. Sakrament…
Dugačak je popis njegovih posredovanja, tako da neka vjerojatno zaboravih spomenuti. No, ne smijem zaboraviti da je Sv.Ante poznat i kao sveti “ugovarač braka”, u Španjolskoj to zovu “Santo Casamentero” ili svetac zaštitnik onih koji traže bračnog druga… Tako da se naši stari dečki i djevojke znaju kome obratiti za pomoć…
Bio je vjesnik Božje riječi, učitelj i propovjednik, jedan od malobrojnih (samo 33) doktora Svete Crkve.
Zadržimo se sada tek na sv. Anti kao svecu koji pomaže da se pronađe izgubljeno. Od predmeta svakodnevnog života do važnih dokumenata, od dragih nam osoba, prijateljstva, društvenog statusa, zdravlja, položaja i ugleda do same vjere.
Blagdan Sv. Ante Busovači daje jednu posebnu, duhovnu čar. Blagdan s tradicionlano slavi 13. lipnja svake godine. Grad je preplavljen kako domaćim, tako i stanovništvom iz drugih gradova. Neki čak dolaze iz inozemstva samo da bi u Busovači proslavili Svetoga Antu.
