Zlatko Trupina, otac je vlč.Mateja koji je u subotu u rodnoj župi svete Ane u Podkraju imao mladu misu.

Fotografija dana, sedmice ali i mjeseca je Zlatkova suza radosnica, nakon što njegov sin slavi mladu misu, a propovijeda vlč.Anto Bobaš.

Dok ovo pišem, nemogu da sakrijem suze, baš kako je i nastajala ova fotografija. Toliko emotivna, draga, lijepa i emotivna.

Zlatko je 1992 godine bježeći od agresora, napustio rodni Đelilovac, te je kao izbjeglica živio u Gladniku, kod Nove Bile. Godine 1995 Zlatku se rađa sin Matej, a kasnije i Ivan. Tek 2000 godine, Zlatko se među prvima vraća u obnovljenu kuću u svoj Đelilovac, na svoje ognjište.

– Matej je prvi put osjetio svečenićko zvanje, sa nepune tri godine. Sjećam se tate, kada je odlazio rano da radi na kući u Đelilovcu, a vračao se kasno, kada smo vrat i ja već zaspali. Sjećam se kada je nestalo struje, titranje svijeće idilično je slalo poruku da njezina svijetlost pomaže i onda kada zakažu svi uređaji. Tata se u međuvremenu vratio i donio raspelo, koje je kupio u Podkraju. Uzeo sam ga i prekrižio brata. Taj spoj idilr i mistike urezao mi se u sječanje. Kako su godine prolazile bio sam sve odlučniji da budem svečenik, te sam na preporuku kuma Vite, odlučio da krenem u Dominikance, životna je priča vlč.Mateja.