Srbina Srđana Aleksića ubili su prije 28 godina u rodnom Trebinju. Njegov ‘grijeh’ bio je što je usred ratnog vihora i rasplamsale mržnje želio ostati čovjek
Srđan Aleksić (26) iz Trebinja pokušao je zaštititi svog sugrađanina muslimana Alena Glavovića kad su ga pripadnici Vojske Republike Srpske počeli maltretirati i tuči. I premda je i sam Srđan pripadao toj vojsci, na današnji dan 1993. četvorica su ga zbog njegove geste pretukla kundacima. Pao je u komu i preminuo šest dana kasnije.
Srđanov otac u osmrtnici je napisao: ‘Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.’
Jedan od napadača na Srđana je poginuo tijekom rata, dok su ostali osuđeni na 28 mjeseci zatvora.
Alen Glavović preživio je rat, a danas živi u Švedskoj. Prije dvije godine u intervju za B92 rekao je da ne prođe nijedan dan, a da ne pomisli na Srđana. I da svoju djecu odgaja da budu poput Srđana.
– Prošlo je dosta vremena. Jeste, ali džaba. To ostaje u sjećanju dok si živ. Ostaje u tebi i ne može se promijeniti nikako. Kako idu godine, sve je teže i teže. Što sam stariji sve je teže, ali mora se čovjek boriti dok je živ – kazao je Alen u svojoj ispovijesti.
‘Srđan me spasio, a njega su izmlatili’
– Srđan je bio dobar. Sportaš, svi su ga voljeli. Nasmijan. Glumac. Što bih više rekao… Malo je takvih po ljepoti bilo. I po duši, imao je sve, ali, eto, ispalo je tako kako je ispalo. Svakog ljeta s obitelji odem u Trebinje posjetiti Srđanov grob. I djeca će slijediti moj put, normalno. Tako bi trebalo biti, a što će biti za 20 godina nitko ne zna. Je’l tako? Tko zna što nosi dan, a što noć – kazao je Alen te nastavio:
– Prije rata prava trebinjska raja smo bili… Ima i danas trebinjske raje, prave raje, pravih susjeda… Ljudi su se poznavali po dobroti, ali i svatko je svakoga znao, mali je to grad. Gledaj… Mi smo svi bili kao jedno u Trebinju. Nikada prije nije bilo problema… E, sad, to što je rat napravio… To što se ovo dogodilo… A ti što su ubili Srđana su bili van Trebinja, nisu pravi Trebinjci – istaknuo je Alen.
– Vodili su me u zatvor… Bio sam u kavani, maltretirala su me dvojica i poveli me u zatvor zbog mog imena. Tu se našao Srđan, usprotivio im se. Pita, što je bilo. Vodim ga, kaže mu jedan. Odveli su me do tržnice gdje je bila policijska postaja. Onda me je jedan srušio, četvorica su skočila, a Srđan me spasio. Njega su izmlatili ispred postaje – prisjetio se tragične smrti svog spasitelja Alen Glavović.
‘Tako mu treba kad je branio baliju’
Dok su Srđana tukli, ostali su stajali i gledali. Nakon toga pao je u komu i preminuo šest dana kasnije, 27. siječnja. Jedan od vojnika koji su ga pretukli poginuo je tijekom rata. Kažu, samo se on prije smrti pokajao zbog svega. Ostali su osuđeni na po 28 mjeseci zatvora, dok je odvjetnik jednog od njih na suđenju za Srđana Aleksića rekao ‘tako mu i treba kada je branio baliju’.
– Dvije i pol godine su dobili… Ma ništa, što je to. To je u ratu, tko zna jesu li dobili uopće. Na suđenju je tako bilo, a jesu li uopće išli u zatvor ja ne znam. Odmah sam otišao u Crnu Goru, pa u Švedsku – rekao Glavović.
Deset godina nakon smrti Srđana Aleksića njegov otac Rade gradio je fontanu u manastiru Tvrdoš kod Trebinja i u tome su mu pomagala i dvojica dječaka – sinovi poginulog vojnika koji je sudjelovao u premlaćivanju njegovog sina. Znao je tko su i ništa im nije rekao.
– Pa dobro, djeca nisu kriva, što će. Ne možeš ti… Takvo ludo vrijeme bilo, pijani bili. Oni što su mene vodili pijani su obojica bili. To je vojna policija. Srđan se tu suprotstavio. Došlo je još njih i onda… – ne može završiti Glavović.
Srđan je bio čovjek
Srđanov otac kazao je da je njegov sin bio samo običan momak koji je vršio svoju ljudsku dužnost
– Vi često kažete heroj Srđo, nemojte, jer je Srđo bio obični momak. Srđo je svojim životom ovom gradu ostavio fin pečat. Jednog mladića koji živi prijateljski, pomalo boemski, koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najvrjednije što je Srđan ostavio Trebinju – izjavio je njegov otac jednom prilikom.
Dodaje da bi mu najdraže bilo da se ‘pod pojmom Srđan vode razgovori o čovjeku’, a kad ga je ekipa RTS-a pitala hoće li snimiti dokumentarac “Srđo” rekao je ‘može, ali da ga predstavite kao čovjeka, jer on to jest bio’.
Dnevnik.ba
Međunarodni dan bijelog štapa, simbola sljepoće i oruđa neovisnosti obilježava se s ciljem podizanja svijesti i upoznavanja najšire javnosti s problematikom slijepih osoba.
Bijeli štap je pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu, ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Samostalna kretnja uz pomoć bijelog štapa svladava se na tečaju tehnika vještine korištenja štapa, osnovnih prometnih pravila te konfiguracije terena kojim će se osoba samostalno kretati. Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, a sve što je i zvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), “Svatko će, ako živi dovoljno dugo, doživjeti barem jednu bolest oka u svom životu”. Svjetska populacija stari i ljudi žive duže ali sljepoća od kroničnih oboljenja očiju također raste. Procjenjuje se da 2,2 milijarde ljudi diljem svijeta pati od nekog oblika oštećenja vida ili sljepoće – uključujući i one koji nose korektivne leće.
Oko 285 milijuna ljudi u svijetu je slijepo ili slabovidno (39 milijuna slijepih osoba; 246 milijuna sa umjerenim ili ozbiljnim oštećenjima vida).
Globalno, jedna milijarda ljudi (osmina svjetske populacije) živi s oštećenjem vida koje je moglo biti spriječeno ili izliječeno.
Vodeći uzrok sljepoće u srednje i niže razvijenim zemljama je mrena ili katarakta, što se povezuje sa starenjem. Oko 80 posto od 45 milijuna slijepih ljudi na svijetu starije je od 50 godina. Oko 90 posto slijepih ljudi živi u zemljama s niskim prihodima, gdje se starije osobe, posebice starije žene, sučeljavaju s preprekama da dobiju neophodnu zdravstvenu zaštitu očiju. Čak 90% oštećenja vida posljedica je kroničnih bolesti oka; 19 milijuna djece je slabovidno, a 1,4 milijuna djece imalo bi korist od pravovremene korekcije vida. Intervencija izvedena na vrijeme može odgoditi ili otkloniti u cjelosti problem s vidom.
Za osobe koje nisu imale smetnje s vidom tijekom mladosti, optimalna dob za prvi detaljan oftalmološki pregled je 40 godina.
Osim vidne oštrine, pregled treba uključivati kontrolu očnog pritiska i detaljnu kontrolu očnog dna. Samim pregledom očnog dna mogu se otkriti razne očne bolesti ali i stanja poput dijabetesa i povišenog krvnog tlaka. Ovo su bolesti koje mogu, neliječene ili kasno otkrivene, dovesti do ozbiljnih oštećenja vida tj. očiju. Pregled treba ponavljati svake dvije godine ili po preporuci oftalmologa.
Svjetski dan učitelja obilježava se u gotovo 100 zemalja svijeta 5. Listopada, nakon što je UNESCO 1994. godine ustanovio taj datum.
Cilj obilježavanja Dana učitelja je skrenuti pažnju društva na značaj obrazovanja i ulogu koju u odgajanju generacija imaju prosvjetni radnici.
Ovo je dan kada se sjećamo svojih učitelja, uz mnogo zahvalnosti na njihovom vremenu, strpljenju i bezgraničnoj ljubavi koju su nam podarili.
Neki od ciljeva koji se posebno izdvajaju na ovaj dan jesu: isticanje važnosti rada svih učitelja, nastavnika i odgojitelja, njihovog utjecaja na razvoj društva u cjelini, naglašavanje važnosti učiteljske profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji.
Tokom obavljanja jednog od najodgovornijih i najzahtjevnijih poslova učitelji daju svoj doprinos cilju kojem svi težimo – društvu znanja. U pripremu mladih ljudi za svladavanje raznih životnih situacija nesebično ulažu trud, a za taj trud najčešće dobiju premalu nagradu.
Rad učitelja treba prepoznati i cijeniti kao jedan od najvažnijih za budućnost cijelog svijeta.
Prilika je to da se svim učiteljima barem na jedan dan pokloni zaslužena pažnja, za sve dane, mjesece i godine koje provode radeći s djecom.
Poziv je to koji nosi odgovornost i teret, pa prosvjetari često imaju osjećaj strepnje, zebnje i u podsvijesti postavljenog pitanja hoće li će uspjeti.
Učitelji nisu samo oni koji uče i podučavaju, već i odgajaju, tako da je njihova uloga kompleksna.
Prosječan učitelj govori.
Dobar učitelj objašnjava.
Izvrstan učitelj pokazuje.
Vrhunski učitelj inspiriše.
Svima koji časno i odgovorno rade ovaj plemeniti posao čestitamo Svjetski dan učitelja i nastavnika!
Gornji Vakuf/Uskoplje danas obilježava Dan općine, koji se slavi 1. listopada od 2008. godine. Ovaj datum odabran je u znak sjećanja na prvu sjednicu Prijelaznog Općinskog vijeća, održanu 2001. godine, kada je prihvaćena odluka tadašnjeg Visokog predstavnika o statusu općine.
Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća, koja je održana danas, vodeći ljudi općine izrazili su zadovoljstvo postignutim rezultatima u razvoju i infrastrukturnim projektima koji su pridonijeli poboljšanju kvalitete života građana. Odlazeći načelnik Sead Čaušević i predsjedatelj Općinskog vijeća Goran Batinić istaknuli su važnost dobrosusjedskih odnosa i međusobnog uvažavanja kao temelj uspješnog razvoja općine.
Općina bilježi rekordna ulaganja u infrastrukturu ove godine, a većina planiranih projekata realizirana je uz podršku viših razina vlasti. Vlada Republike Hrvatske, putem Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, izdvojila je do sada oko 180.000 eura za projekt izgradnje Hrvatskog doma.
Cilj svih ovih projekata je, kako se čulo, podizanje kvalitete života stanovnika Gornjeg Vakufa/Uskoplja i osiguravanje boljih uvjeta za budući razvoj općine, piše RTV HB.
Na današnji dan 1960. godine, u Višegradu je rođen Mehmed Meša Baždarević, živa legenda bh.nogometa, piše Avaz . Nedugo zatim, njegova porodica doselila se u Sarajevo, gdje je 1969. Meša počeo trenirati nogoemt i već kao sedamnaestogodišnjak postao prvotimac FK Željezničara čiji je dres s velikim uspjehom nosio narednih deset godina. Bio je kapiten i vođa jedne od najboljih generacija u historiji kluba. Zajedno s trenerom Osimom, bio je glavni oslonac u genijalnom timu koji je u nezaboravnom polufinalu tadašnjeg Kupa UEFA.
U toj sezoni, Meša je proglašen najboljim fudbalerom Jugoslavije. Bio je vladar sredine terena, organizator igre i razbijač protivničkih napada – čovjek koji je početkom osamdesetih godina u gradu Sarajevu predstavljao svojevrsnu ikonu svih ljubitelja fudbala. Za Željezničar je odigrao više od 300 utakmica, postigavši pritom nešto manje od 100 golova.
Nakon odlaska iz domaćeg fudbala, karijeru je gradio u Francuskoj.
Rekorder je po broju nastupa u svim državnim selekcijama. Za ”A” reprezentaciju je odigrao 54 utakmice i postigao 4 gola, a bio je i prvi kapiten BiH.
Od aktivnog igranja oprostio se 1998. godine, nakon čega se posvetio trenerskoj karijeri. Znanje koje je stekao kao fudbaler, izuzetno uspješno prenosi i na nove generacije fudbalera koje pod njegovim vodstvom postižu zapažene rezultate.
U organizaciji Odjela Hrvatskog narodnog sabora za Drugi svjetski rat i poraće, u subotu je na “Groblju mira” na Bilima kod Mostara obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, piše RTV HB.
Program je počeo zajedničkom molitvom krunice, nakon čega je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća te sveta misa koju je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
– Mi se ovdje sjećamo i molimo za duše naše braće i sestara. Isus zapovijedima o ljubavi prema neprijateljima želi nas osloboditi svakog oblika mržnje. Tako oslobođeni možemo na ovom groblju našim pokojnicima izraziti zahvalnost, iskazati ljubav, ali i svoju vjeru u uskrsnuće i Božiju pravednost. I zato ova naša molitva i jeste s jedne strane znak sjećanja na ono što se dogodilo i na moć zla, a s druge strane molitva Bogu za sve one koji su položili svoj život za druge, za svoje obitelji, za svoj narod i za svoju vjeru. Ovdje nas danas ujedinjuje i snaži upravo to dvoje- sjećanje i molitva. To je ono najuzvišenije što nosi život i otvara mu budućnost – poručio je fra Zdravko Dadić u svojoj propovijedi.
Obilježavanju su, uz ostale, prisustvovali predstavnici Katoličke crkve, Hrvatskog narodnog sabora BiH te izaslanstvo Republike Hrvatske.
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović kazao je u svom obraćanju kako bijeli križevi na “Groblju mira” prkose nekom vremenu zaborava koje je sve to stavilo po strani zadnjih osamdesetak godina.
– Zahvaljujući Vladi Republike Hrvatske i ugovoru koji smo potpisali prije mjesec dana ovaj prostor će do Božića izgledati potpuno drugačije. Uvjeren sam da naredne godine, kada budemo ovdje okupljeni, neće biti potrebe za šatorima i siguran sam da ćemo tada imati oko dvadeset hiljada križeva na ovom mjestu, križeva koji će svjedočiti o žrtvi onih naših najdražih kojima se danas ovdje želimo moliti. Upravo to kao poruka mora nas tjerati da gradimo kulturu sjećanja…. Zbog toga dragi prijatelji, neka iz svakog križa isijava potreba oprosta za sve nas te vas pozivam da gradimo društvo mira i slobode. To je obaveza svih nas – poručio je Čović.
Program i misno slavlje svojom pjesmom uveličao je Veliki župni zbor “Krista Kralja” iz Čitluka.
Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma na lokaciji “Groblja mira” obilježava se od 2013. godine. (RTV HB)
Stjepan Radić ukupno je nakon atentata poživio još 48 dana. Njegovo zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Umro je u Zagrebu, u 58. godini. Povodom njegovog pokopa skupio se izrazito velik broj ljudi u Zagrebu, a sahranjen je na Mirogoju.
Stjepan Radić, hrvatski političar i publicist (Trebarjevo Desno, 11. VI. 1871 – Zagreb, 8. VIII. 1928). Gimnaziju polazio u Zagrebu i Karlovcu, ali mu je zbog političkog djelovanja bilo zabranjeno redovito školovanje pa je 1891. privatno maturirao na Rakovačkoj gimnaziji u Karlovcu. Studij prava započeo je u Zagrebu, a nastavio u Pragu, no zbog sukoba s policijom bio je 1894. izbačen sa Sveučilišta u Pragu, a 1895. sa Sveučilišta u Budimpešti te protjeran iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije. God. 1895. u Zagrebu je sudjelovao u spaljivanju madžarske zastave te je zbog toga bio osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Otišao je potom u Rusiju, a zatim u Prag, gdje je 1897. pokrenuo Hrvatsku misao, glasilo Hrvatske napredne omladine. Studij je nastavio 1897–99. na Slobodnoj školi političkih znanosti (École libre des sciences politiques) u Parizu te diplomirao temom Suvremena Hrvatska i Južni Slaveni (La Croatie actuelle et les Slaves du Sud).
Vratio se potom u Prag, gdje je bio blizak suradnik T. Masaryka, što je znatno utjecalo na njegov budući politički razvoj. Surađivao je u časopisima Samostatnost i Radikální listy, ali je zbog osude iz 1894. ubrzo bio protjeran iz Praga. God. 1900–01. živio je u Zemunu i surađivao u više listova (Hlás národa, Národní listy, La Patrie, Le Petit parisien, Srpski književni glasnik). Zajedno s bratom Antunom 1899/1900. pokrenuo je te uređivao list Dom, a od 1902. trajno se nastanio u Zagrebu. Odmah potom objavio je političku brošuru Najjača stranka u Hrvatskoj, u kojoj je iznio zamisao o potrebi političkog organiziranja seljaštva kao najbrojnijega dijela hrvatskog stanovništva. Iste godine ponovno je pokrenuo izdavanje Hrvatske misli, glasila prožetoga idejama panslavizma i demokracije.
Ujedno je postao tajnikom Hrvatske ujedinjene opozicije te aktivnim sudionikom Hrvatskoga narodnog pokreta 1903., ali je zbog sukoba oko pitanja uključenosti seljaštva u politički život Hrvatske prekinuo suradnju s dotadašnjim političkim istomišljenicima i usmjerio djelatnost prema kulturnom i političkom prosvjećivanju te nacionalnom osvješćivanju hrvatskog seljaštva.Taj dio hrvatskog stanovništva nastojao je politički organizirati putem glasila Dom i djelovanjem Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), koju je zajedno s bratom Antunom osnovao 1904. radi rješavanja agrarnoga, socijalnoga i nacionalnoga pitanja Hrvata u Monarhiji te uvođenja općega prava glasa. Slijedilo je objavljivanje dvaju djela političko-gospodarske naravi: Savremena Evropa, ili Karakteristika evropskih država i naroda (1905) i Današnja financijalna znanost (1908). God. 1908. prvi je put bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, u izbornom kotaru Ludbreg. Do 1914., kada HPSS nije imao većeg uspjeha na izborima, suprotstavljao se politici »novoga kursa« nakon donošenja Riječke rezolucije, isticao je pravo Hrvatske na BiH te zagovarao preustroj dvojne Monarhije i stvaranje zasebne hrvatske političke jedinice unutar Podunavske konfederacije država i naroda.
Sudjelovao je u osnivanju Narodnoga vijeća i Države SHS 1918., ali nije bio sklon ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske. Zbog toga je odbio biti članom izaslanstva u Beogradu prilikom potpisivanja akta o ujedinjenju.U Kraljevini SHS protivio se unitarističko-centralističkomu i monarhističkomu režimu, ne priznajući dinastiju Karađorđević ni čin ujedinjenja, ističući pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i stvaranje hrvatske neutralne seljačke republike. Iste zahtjeve predstavio je međunarodnoj političkoj javnosti u veljači 1919., kada se memorandumom obratio Mirovnoj konferenciji u Parizu. Od ožujka 1919. do veljače 1920. ponovno je bio zatvoren zbog tvrdnje da je Kraljevina SHS nastala bez mandata hrvatskoga naroda i bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. njegova je stranka osvojila 50 mandata i, u skladu s republikanskim shvaćanjima, promijenila ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). No Radić je opstruirao rad Ustavotvorne skupštine i predstavio konfederalistički prijedlog državnog ustroja: Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske. Nakon donošenja Vidovdanskog ustava (1921), surađivao je s Hrvatskom zajednicom i Hrvatskom strankom prava u Hrvatskom bloku, a potom 1923. sa Slovenskom ljudskom strankom (SLS) i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom (JMO) u Federalističkom bloku. Pošto je 1923. propao sporazum s radikalima (Markov protokol) prema kojemu Kraljevina SHS neće biti podijeljena na oblasti ako HRSS ne bude sudjelovao u radu Narodne skupštine, pokušao je zainteresirati europsku javnost za hrvatski problem.
Putovao je u London, Beč te Moskvu, gdje je 1924. HRSS učlanio u Seljačku internacionalu. To je rezultiralo primjenom Obznane i njegovim uhićenjem, ali je stranka nastavila djelovati, i na izborima 1925. osvojila je 67 mandata pa je HRSS ušao u Blok narodnoga sporazuma i seljačke demokracije s Demokratskom strankom, SLS-om i JMO-om.
Radić je u zatvoru radikalno promijenio politiku i odlučio se za parlamentarnu borbu te je na njegov nalog Pavle Radić 27. III. 1925. pročitao u Narodnoj skupštini izjavu kojom je HRSS priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđević. HRSS je tada promijenio naziv u Hrvatska seljačka stranka (HSS) te je sastavljena radikalsko-radićevska vlada (vlada Narodnoga sporazuma), u koju je Radić ušao kao ministar prosvjete. God. 1926. dao je ostavku, a u veljači 1927. HSS je izišao iz vlade zbog neslaganja s politikom radikala. U oporbi je surađivao sa S. Pribićevićem i zajedno s njim u studenome 1927. osnovao Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK), koja se zauzimala za preustroj države, reviziju Vidovdanskog ustava i federalizam, a protiv centralističke politike. Radikalski poslanik Puniša Račić izvršio je 20. VI. 1928. atentat u Narodnoj skupštini u kojem su ubijeni poslanici HSS-a P. Radić i Đ. Basariček, a S. Radić bio je teško ranjen te je umro od posljedica ranjavanja. Na zagrebačkome groblju Mirogoju ispratilo ga je oko 300 000 ljudi. Pokopan je u mirogojskim arkadama.
Za života je postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća XX. st., čemu su uvelike pridonijele njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa te napredne, nerijetko idealističke zamisli. Zbog privrženosti hrvatskom seljaštvu, iz redova kojega je i sam potekao, nailazio je na gotovo jednodušnu potporu naroda u svim hrvatskim krajevima. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje totalitarističkih ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i Kraljevinu Jugoslaviju.
Legendarni dalmatinski slavuj Oliver Dragojević preminuo je na današnji dan prije šest godina.
Rođen je u Splitu kao peto i najmlađe dijete Mate i Kate. Iako je na Korčuli proveo veći dio djetinjstva, školovanje je nastavio u Splitu gdje je pohađao glazbenu školu. Glazba ga je zaintrigirala još kao malenog dječaka, oduvijek je znao da će to biti njegov životni poziv. Imao je samo pet godina kada mu je otac kupio usnu harmoniku. Postao je jedan od najcjenjenijih glazbenika ovih prostora, ali nikad nije volio da ga se zove zvijezdom, uvijek je bio podjednako skroman i jednostavan.
Oliver Dragojević. Ime koje, kada se spomene u svijetu glazbe, gotovo da i ne postoji kutak svijeta u kojem netko za njega nije čuo. Stari morski vuk, kako ga od milja i danas zovu, preminuo je 29. srpnja 2018. godine od raka pluća u bolnici u Splitu.
Često je znao kazati kako se nikad nije osjećao zvijezdom. Samo je radio ono što ga je najviše ispunjavalo – a to je pjevanje.
Bard hrvatske glazbene scene i zaštitni znak Splita i Dalmacije, ostavio je iza sebe neizbrisiv morski pečat. Kad nije pjevao, povlačio se najčešće u mir svoje Vela Luke.
Njemu u čast i ove se godine u rodnoj mu Vela Luci održava muzičko-umjetnički projekt “Trag u beskraju”. Obilježavanje Oliverovog stvaralaštva počelo je još u petak okupljanjem na trajektu ‘Oliver’, a glavno događanje je večeras u 21 i 30 sati kada počinje veliki koncert u njegovoj rodnoj Veloj Luci. Nastupit će brojni hrvatski izvođači.
U povodu 780. rođendana Kiseljaka, obilježavajući prvi sačuvani pisani trag o postojanju ovog naseljenog mjesta, danas je u novoizgrađenoj Vijećnici Općine Kiseljak održana Svečana sjednica Općinskog vijeća Kiseljak.
Sjednicu je otvorio zamjenik predsjedatelja OV Kiseljak Nino Baban, a nazočili su joj brojni visoki dužnosnici sa svih razina vlasti BiH, na čelu s predsjednicom Federacije BiH Lidijom Bradara, kao i predstavnici obrazovnih i kulturnih institucija te gradova prijatelja.
Ova perspektivna srednjobosanska općina, na čijem se čelu nalazi načelnik Mladen Mišurić Ramljak, primjer je sredine u kojoj se vidi napredak, kako na gospodarskom, tako i na društvenom, kulturnom, sportskom planu i svakom drugom planu. Općina kontinuirano radi na izgradnji i uređenju te sve više poprima obrise grada.
Zaslužnima za promociju i razvoj Kiseljaka ove su godine dodijeljene zahvalnice, povelje i plakete, ukupno sedam priznanja. Druženje nakon svečane sjednice nastavljeno je na Trgu kneza Radoje uz koncert popularnog sastava Novi Fosili, stoji u priopćenju.
U ozračju neslužbenih rezultata općih izbora, Žepče je danas obilježilo Dan općine, 566 godina od prvog pisanog spomena tog grada....
Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na besplatnu radionicu „Razvoj digitalnih kanala“ koja se organizira u okviru projekta Programa utroška sredstava...
Raspisan je javni konkurs za popunu radnih mjesta državnih službenika u Općini Travnik. Kompletan javni poziv možete pogledati ovdje.
Krizni štab Civilne zaštite Općine Fojnica na današnjoj sjednici je donio Odluku o proglašenju prestanka stanja prirodne nesreće na području...
Međunarodni dan bijelog štapa, simbola sljepoće i oruđa neovisnosti obilježava se s ciljem podizanja svijesti i upoznavanja najšire javnosti s...
Hrvatska nogometna reprezentacija u utorak u Varšavi igraju utakmicu Lige nacija protiv Poljske, uoči koje je dojmove iznio Zlatko Dalić....
Brzina je i dalje glavni uzrok najtežih prometnih nesreća, onih sa smrtnim posljedicama, ali sada će se nadzirati i još...
Novi nositelji vozačkih dozvola neće moći voziti nakon što padne mrak u Španiji. Vlasti kažu da postoji velika vjerovatnoća nesreća,...
