U povratničkom selu Grahovčići kod Travnika, tišina razrušenih domova govori glasnije od riječi. Spaljene kuće, obrasla dvorišta i urušeni krovovi stoje kao svjedoci vremena kada je ovog mjesta nestalo u plamenu ratne mržnje. Iako su prošle više od tri decenije, rane se i dalje jasno vide na svakom koraku, a naša ekipa danas je posjetila ovo travničko selo.

Početkom devetdesetih godina više od 1.200 Hrvata bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a brojni zločini koji su tada počinjeni nikada nisu dobili pravnu završnicu. Danas, dok se kroz selo prolazi, prizori napuštenosti bude tugu – ali istovremeno i snagu.

Jer Grahovčići, unatoč svemu, nisu nestali. Ovo selo još ima dušu.

U sklopu manifestacije Grahijada, ponovo se čula pjesma, smijeh i druženje. Vijorile su se šahovnice, a povratnici i njihovi prijatelji još jednom su pokazali da se za ovaj komadić domovine vrijedi boriti. Da svaka kuća, ma koliko bila oštećena, ima vlasnika čije srce još uvijek kuca za ovo mjesto.

„Ruševine su naši ožiljci, ali i podsjetnik da smo preživjeli“, kazali su mještani, uvjereni da će se uz puno truda i podrške institucija život vratiti u Grahovčiće. Obnova doma znači i obnovu nade – što se danas jasno osjetilo na svakom koraku.

Slike napuštenih kuća koje donosimo u prilogu nisu samo dokument jednog teškog vremena. One su poziv da se ovo selo ne zaboravi. Da se pruži ruka pomoći onima koji žele graditi, živjeti i ostati na svojoj zemlji.

Jer Grahovčići zaslužuju više od šutnje i porušenih zidova. Zaslužuju povratak života.

Centralna.ba