Semir Šut, bivši komesar MUP-a ZDK ponukan posljednjim događajem, kada je Benjamin Spahović automobilom udario tinejdžera Orhana Tanovića, napisao je tekst u kojem nudi određena rješenja.
Tekst prenosimo u cjelosti:
U petak 11. februara u Sarajevu se dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je teške povrede, opasne po život, zadobio šesnaestogodišnji dječak Orhan T. Njega je, dok je prelazio ulicu, udarilo vozilo koje se prema izjavama očevidaca kretalo velikom brzinom. U trenutku dok ovo pišem, nadamo se dobrim vijestima sa sarajevskog Kliničkog centra gdje ljekari saniraju teške i ozbiljne povrede. Nezamisliva je bol i šok roditelja ovog lijepog dječaka.
U našoj javnosti prisutna je ogorčenost i nezadovoljstvo zbog ovakvih i sličnih ili još težih događaja. I nepodijeljeno svi upućuju želje i molitve za skoro ozdravljenje našeg Orhana.
I to je ono što javnost i građani u ovom trenutku mogu učiniti. Izraziti saosjećanje, podijeliti bol i zabrinutost sa porodicom kao i tražiti od nadležnih da nešto učine zbog ovog i sličnih događaja.
U ranijem periodu, nažalost nekoliko puta godišnje, ovdašnju javnost snažno su potresle scene sa naših ulica, gotovo iz svih gradova u Bosni i Hercegovini, gdje su naši sugrađani, djevojke i mladići, gubili živote ili im je zbog teških povreda život otežan i budućnost onakva kakvu ne bismo poželjeli nikome.
I uvijek je to, gotovo po pravilu, zbog prevelike brzine, bahatih i bezobzirnih vozača koji ne mare puno za tuđe živote i sigurnost.
U takvim slučajevima naši građani iskažu solidarnost, organizuju proteste, na tv ekranima i društvenim mrežama organizuju se debate… I brzo, za 7-10 dana nastavimo po starom, zaboravivši i uzroke a i stanja onih koje smo zaboravili.
Na grubo kršenje propisa i remećenje mira naših građana, moraju se preduzimati i radikalne mjere od strane ovlaštenih organa
Ne ulazeći u dublju elaboraciju spomenutih uzroka, odgovorno tvrdim i temeljim svoju tvrdnju na dugogodišnjem iskustvu, da je trajno oduzimanje vozila od vozača koji učestalo ponavljaju prekršaje kojima grubo ugrožavaju javni poredak, remeteći sigurnost u saobraćaju te dovodeći u opasnost živote i zdravlje naših sugrađana i drugih vozača, jedina mjera koja u kratkom vremenskom periodu sigurno daje rezultat.
Ona je srazmjerna grubosti, bahatosti i umišljaju te društvenoj opasnosti koju izazivaju spomenuti vozači. Dakle, potpuno opravdana.
Naime, većina pomenutih vozača i ne plaća (ionako male) novčane kazne i nastavlja sa divljanjem po cestama, rugajući se tako svim građanima i institucijama sistema.
Uvjeravam čitaoce ovog teksta i stručnu javnost da je efekat trajnog oduzimanja vozila brzo vidljiv i jedina „bolna“ kazna za mangupe koji nas izbezumljuju na ulicama. Naravno do ovakvog ishoda treba doći u zato zakonom propisanom sudskom postupku.
Da bi se došlo do rezultata potrebno je uložiti mnogo napora, hrabrosti i pokazati upornost. Policijski službenici u Bosni i Hercegovini uz podršku i pomoć sudova su na ovom planu postigli rezultate i oduzet je određen broj vozila, međutim smatram da ovom mjerom nisu obuhvaćeni uvijek najteži prekršioci niti se ova mjera primjenjuje podjednako u praksi na području cijele države.
Postoje i određen dileme i stručni prijepori oko ovog pitanja. Pa zašto ih ne otklonimo?
Ovdje možda dolazimo do srži problema i suštine ovog teksta a uvjeravam vas da je potrebno tako malo (u pravnom smislu) da se uredi ovo pitanje.
Postoje kategorije profesionalaca u društvu koji su u obavezi zbog svog poziva i zvanja da ustrajavaju na ovom problemu. Njihova obaveza nije samo saosjećati sa žrtvama ovih grubih prekršaja. Oni su u obavezi učiniti niz koraka i aktivnosti koje će doprinijeti da se ovo stanje promijeni. Njihova molitva za Orhana i sve stradale u ovakvim nesrećama treba se ogledati u odlučnoj i brzoj akciji i otklanjanju ove opasnosti.
Naši sugrađani na to imaju pravo i očekuju to od nas. Profesionalci, kojima je na bilo koji način ovo nadležnost, ne bi smjeli nakon što prođe kratko vrijeme od teških saobraćajnih nesreća ovo zaboraviti i čekati novu tragičnu vijest sa naših ulica.
Ovdje s pravom prije svega apelujem na policajce. Ne dozvolite da barabe sa bijesnim limuzinama zagospodare našim životima i da nijemo posmatramo kako naša djeca, majke, očevi i sestre, izbezumljeno bježe sa saobraćajnica, ponekad i sa trotoara i površina koje su namijenjene isključivo za pješake. Obučeni ste i opremljeni da takvima stanete u kraj. Ne okrećite glavu od takvih.
Ako Vi okrenete glavu od ovog problema, u Vas gledaju bespomoćni građani i pitaju se šta će tek oni moći učiniti. A na Vašoj strani su zakonska ovlaštenja koja vam je dala država kakva nema ni jedna druga institucija, imate sredstva prinude i na kraju, Vi zastupate građane u borbi sa onima koji krše zakon.
Ogromna većina policajaca postupa ispravno i bez kalkulacija ali im treba savjet i podrška njihovih rukovodilaca, od najmanjeg do najvišeg nivoa. Moraju ih podržati, bodriti i pomoći im kada pogriješe. Tek kada učinite sve što je u Vašim rukama i za šta ste ovlašteni, onda možemo analizirati ima li uzroka za ovakvo stanje u drugim institucijama.
Da razjasnimo, Zakon o prekršajima FBiH i Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH su temeljni zakoni koji tretiraju ovu problematiku o kojoj govorimo. I odredbe ovih zakona su do sada bile osnov za trajno oduzimanje vozila od učestalih i grubih prekršilaca zakona.
Jedan dio predstavnika pravosudne zajednice smatra da pitanje trajnog oduzimanja vozila nije jasno i nedvosmisleno riješeno pa se ne upuštaju u donošenje rješenja kojim se vozilo kao predmet kojim se čini prekršaj trajno oduzima.
Avaz
