Bez obzira na to što vrijeme prolazi, neke stvari koje su se dogodile travničkim Hrvatima u posljednjem ratu koji se vodio u Bosni i Hercegovini još uvijek ne možemo zaboraviti. Ovo je samo podsjetnik na činjenice i ono što se stvarno dogodilo, a što i nakon proteka ovoliko vremena, naše pravosuđe još uvijek ne zanima.
Nakon višemjesečne napete situacije u Travniku i oružanih incidenata i dotadašnjih ubojstava Hrvata, bilo je vidljivo da prijeti potpuni sukob vojnih formacija hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda. I nije se moralo dugo čekati na prvi masovni zločin koji će počiniti postrojbe Armije BiH nad hrvatskim življem u Travniku.
Prvi takav zločin dogodio se u subotu, 24. travnja 1993. u malom hrvatskom selu Miletići, u blizini Mehurića. Bilo je to selo od svega 10 kuća i nekoliko desetina stanovnika, koje u vojnom ili bilo kom drugom smislu nije predstavljalo nikakvu opasnost za postrojbe Armije Republike Bosne i Hercegovine, muslimansko-bošnjačko stanovništvo ili bilo koga drugog.
To je malo hrvatsko selo okruženo daleko većim selima u kojima žive isključivo Muslimani-Bošnjaci. Jedno takvo nebranjeno selo bilo je meta ničim izazvanog napada lokalne postrojbe Armije BiH.
Tada je mučki ubijeno pet mještana: Franjo, Stipo, Vlado i Tihomir Pavlović te Anto Petrović. Osim toga, dvojica od petorice bili su pripadnici vjerske sekte koji ni pod koju cijenu nisu htjeli uzeti oružje u ruke.
Bili su to 20-godišnjaci Vlado i Tihomir Pavlović. Svi ostali mještani, tridesetak muškaraca i žena, odvedeni su i zatočeni u logor Mehurić, kroz koji je kasnije prošlo preko 200 drugih hrvatskih civila, uključujući i novorođenčad.
Ovaj zločin nad mještanima Miletića bio je samo nagovještaj mnogo težih stradanja travničkih Hrvata u narednim teškim mjesecima 1993. godine. Od tada je prošlo 29 godina. Ali sjećanja su još uvijek živa.
Počinitelje zločina treba procesuirati. Međutim, to nije slučaj! Još nitko ni za što nije odgovarao!! Nevjerojatno je neznanje tijela gonjenja za ovaj i druge očite zločine. Nitko se nema pravo pretvarati da se ništa nije dogodilo.
Nevini ljudi su ubijeni, a svi ostali su iz svojih domova odvedeni u zarobljeništvo i protjerani. Njihovi su domovi sustavno i temeljito pljačkani, a zatim rušeni i spaljivani.
Ruševine i danas svjedoče tome.
Slično se desilo i u srpskom selu Orlice iznad Mehurića, koje je gotovo godinu dana ranije potpuno spaljeno i srušeno.
Suvišno je reći da ni sada, 29 godina u Miletićima više nema Hrvata.
Za ovaj zločin, ali i za druge teže zločine nad travničkim Hrvatima još nitko nije odgovarao!! Pitamo se zašto? Kako razumjeti nezainteresiranost onih koji su dužni provoditi zakon?
Što rade tužitelji? Kako ih nije briga?! Kako ih pozvati da rade svoj posao? Treba li ih podsjećati na ono što i sami znaju?
Ovo je samo podsjetnik na nevine žrtve i doprinos istini o događajima proteklog rata na području općine Travnik.
OO HDZ 1990 TRAVNIK
