Na današnji dan
OBLJETNICA SMRTI FRANJE TUĐMANA – Utemeljitelj moderne hrvatske države, povjesničar koji je sam stvarao povijest
Dr. Franjo Tuđman, utemeljitelj moderne hrvatske države i HDZ-a umro je prije točno dva desetljeća, prohladnoga, tmurnoga 10. prosinca 1999. godine. I dalje se, punih 21 godinu nakon njegove smrti, u javnosti odvijaju brojne ideološke rasprave u kojima mnogobrojni sudionici javnog života- od povjesničara do generala- raščlanjuju njegovu povijesnu ulogu, kao što je to, uostalom, ”sudbina” svih povijesnih osoba. A prvi hrvatski predsjednik to svakako jest.
Uz hrvatske branitelje te poginule i stradale u Domovinskom ratu, Franjo Tuđman svakako je najzaslužniji za stvaranje Republike Hrvatske.
Tuđman je zacijelo bio najistaknutija figura novije hrvatske povijesti, ali i povjesničar po struci, koji nije samo pisao o povijesti već ju je stvarao i tako ostao zabilježen za vječnost.
I kao što je jednom prigodom kazao bivši ministar obrane, i sam branitelj, Damir Krstičević, “predsjednik Tuđman je u danima stvaranja hrvatske države imao viziju i jasan smjer kamo idemo. Tu viziju je jasno pokazao i 28. svibnja 1991. na povijesnom postrojavanju Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreba u Kranjčevićevoj ulici kada je rekao: ‘Od kad je svijeta i vijeka svaka država morala je imati svoju oružanu silu. Oružana sila je jedan od bitnih čimbenika za osiguranje suvereniteta, identiteta, opstojnosti države i naroda’. Iz te vizije nastala je Hrvatska vojska”, naglasio je Krstičević.
Ta je vojska bila skromna u svojim počecima, ali je uz njegovo vodstvo, dodao je tada Krstičević, izrasla u oružanu silu koja je obranila i oslobodila Hrvatsku. To je potvrdio, rekao je Krstičević, i na kninskoj tvrđavi 5. kolovoza 1995. godine kada je rekao: “Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne i nezavisne hrvatske države”.
No, prvi hrvatski predsjednik odlično je poznavao svjetske prilike i međunarodne odnose i interese te je svojim pristupom i vodstvom osigurao Hrvatskoj vojsci “Oluju” – najčišću vojnu operaciju u povijesti ratovanja.
“Potvrdu tome dao je i američki ministar obrane Jim Mattis, koji me je u Pentagonu 2017. dočekao ovim riječima: ‘Znam da će uskoro biti dvadeset druga godišnjica operacije ‘Oluja’. To je operacija koja se ovdje u Americi proučava i koja je pokazala što dobro predvođena, dobro opremljena i dobro istrenirana vojska, s odličnim političkim smjernicama može napraviti i preokrenuti tijek povijesti!’” naveo je u svojem emotivnom prisjećanju Krstičević.
Mirna reintegracija Podunavlja
Također je naglasio i da je Tuđman, nakon toga “svojim vojnim i političkim umijećem natjerao pobornike velikosrpske politike da sjednu za pregovarački stol i osigurao uvjete za okončanje rata istodobno poštujući sve međunarodne obveze”, podsjetivši na mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja – jedinu u cijelosti uspješno dovršenu misija UN-a.
Tako se Hrvatska toga kišnoga 10. prosinca 1999. godine oprostila od svojega prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je preminuo nakon dugotrajne borbe s karcinomom, kojega je liječio i u čuvenoj američkoj vojnoj bolnici ”Walter Reed”, u Bethesdi, u saveznoj državi Maryland, da bi potom bio prebačen i liječen u zagrebačku Kliničku bolnicu Dubrava. No, nije mu bilo spasa.
Prisjećamo se dugačkih redova u Zagrebu, koji su se protezali od najpoznatijega srca metropole, Ilice, sve do Pantovčaka, gdje su mnogobrojni građani odavali počast dr. Tuđmanu.
Biografija
Franjo Tuđman rođen je 1922. godine u Velikom Trgovišću. Bio je aktivni sudionik antifašističkog pokreta, a zbog stajališta o hrvatskom nacionalnom pitanju u SFRJ-u bio je osuđivan i zatvaran.
Krajem svibnja 1990. godine i službeno je došao na čelo hrvatske države kada je na prvoj sjednici višestranačkog Sabora izabran za predsjednika Predsjedništva. Predsjednikom Republike postao je 26. lipnja iste godine. Nakon prvih višestranačkih izbora dr. Franjo Tuđman ubrzano je radio na organizaciji države i njezinu međunarodnom priznanju.
Pod njegovim je vodstvom Hrvatska postala neovisna država, oduprla se agresiji JNA, oslobodila okupirana područja i ostvarila suverenitet na cijelom teritoriju.
Građani su povjerenje Tuđmanu iskazali na prvim neposrednim predsjedničkim izborima 1992. godine, a zatim i na predsjedničkim izborima 1995. godine. Drugi predsjednički mandat nije završio zbog smrti. Gotovo deset godina koje je proveo na vlasti mnogi nazivaju ”Tuđmanovim razdobljem”. Ipak, zauvijek će ostati upamćen kao državnik koji je najzaslužniji za hrvatsku neovisnost i slobodu.
Već ’60-ih godina počeo je njegov sukob s jugoslavenskim komunističkim vlastima zbog stavova o nekim povijesnim pitanjima. Politički progon Franje Tuđmana kulminirao je kada je izbačen iz Komunističke partije krajem ’60-ih, a potom i maknut sa Sveučilišta te smijenjen s mjesta direktora Instituta i prisilno umirovljen.
Međutim, nastavio je sa svojim znanstvenim djelovanjem, a nakon sloma Hrvatskog proljeća uhićen je u siječnju 1972. godine i osuđen na dvije godine strogog zatvora i dvogodišnju zabranu javnog nastupanja. Ta mu je kazna smanjena na devet mjeseci nakon intervencije najvećega hrvatskoga književnika i pisca, velikana pisane riječi, Miroslava Krleže.
No, Tuđman je opet uhićen 1981. godine, nakon što je u intervjuima za neke europske televizije kritizirao komunizam. Tada je na tri godine zatvora osuđen zbog ”neprijateljske promidžbe”, a potom poslan u zatvor u Lepoglavu, odakle je nakon godinu dana privremeno pušten kući zbog lošeg zdravstvenog stanja.
Kada mu je tek 1987. godine vraćena putovnica, Tuđman je počeo obilaziti i posjećivati hrvatske iseljenike u Americi, Kanadi, Njemačkoj i Austriji te zatim okupljati političke istomišljenike.
I onda je 17. lipnja 1989. godine održana osnivačka skupština Hrvatske demokratske zajednice u Društvu hrvatskih književnika u središtu Zagreba. Postao je predsjednik stranke i na njezinom je čelu ostao do kraja života.
Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine dr. Franjo Tuđman je izabran za prvoga hrvatskoga predsjednika.
Teško je u jednom tekstu nabrojati sve što je učinio u svojoj političkoj i osobnoj karijeri, ali svakako, njegov predsjednički dio obilježen je ratom u Hrvatskoj, tijekom kojega je Tuđman kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga predvodio najvažnije vojne operacije oslobađanja Hrvatske.
Preminuo je 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu.
Iako je bilo kritika na njegov račun poslije njegove smrti i pobjede trećesiječanjske koalicije na izborima te se čak i provodila politika ”detuđmanizacije”, ostaje činjenica da je u svim anketama Tuđman od smrti do današnjeg dana percipiran izuzetno pozitivno i da se smatra najvećim državnikom u povijesti hrvatskog naroda.
A o njegovoj povijesnoj ulozi najbolji će sud dati vrijeme, kao što je to uvijek u slučajevima velikih, značajnih osoba, koje su ostavile svoj trag u svjetskoj povijesti. Voljeli ga, ili ne, Franjo Tuđman jedna je od takvih figura.
IZVOR: otvoreno.hr
Na današnji dan
13.GODINA BEZ FRA GREBE: Bio je istinski oslonac narodu kojemu je prijetilo uništenje
Danas 1.12.2023.godine. se navršava punih trinaest godina od smrti našeg fra Franje Grebenara – Grebe. Bio je zacijelo jedan od najpoznatijih i puku najdražih fratara u Lašvanskoj dolini odakle je rodom i gdje je, pastoralno djelujući, proveo najviše godina. Prepoznatljiv po svojem originalnom humoru, bio je rado viđen u društvu mladih.
Fra Franjo Grebenar, sin Joze i Slavke r. Gudelj, rođen je u Malom Mošunju, župa Vitez, 12. 11. 1951. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je u Visokom 14. 7. 1970. Godinu novicijat proveo je u Kraljevoj Sutjesci, gdje je položio i prve zavjete. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 19. 10. 1977. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 7. 5. 1979. u Münsteru (Njemačka), a za svećenika 12. 5. 1979. također u Münsteru (Njemačka).
IN MEMORIAM: FRA FRANJO GREBENAR – GREBA (1951-2010)
Fra Franjo Grebenar bio je jedan od osnivača Franjevačke bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” i njezin prvi ravnatelj, a koja je bila smještena u samoj crkvi u Novoj Biloj i prostorijama župnog ureda. Da nije bilo toga odlučnog franjevca, Lašvanska dolina danas bi bila pusta poput bosanske Posavine. Tada je bio župnik, a zapravo istinski oslonac narodu kojemu je prijetilo uništenje.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Danas 24.11.2023. navršava se treća godišnjica smrti Pere Gudelja, jednog od najvećih gospodarstvenika na području regije. Pero Gudelj rođen je 1955 godine, a umro je na današnji dan 2020.godine.
Sahranjen je na groblju Gornja Večeriska, iznad Viteza.
Tko je bio Pero Gudelj, tvorac viteškog čuda
Pero Gudelj rođen je 26.svibnja 1955. godine u selu Gornja Večeriska u Vitezu, a umro je 24.11.2020.godine u Zagrebu, te je sahranjen na mjesnom groblju u Gornjoj Večeriskoj. Odrastajući u siromašnoj obitelji, već u ranom djetinjstvu razmišljao je kako sebi i svojoj djeci osigurati bolje uvjete za život. Ljubav mu je od malih nogu bila harmonika. Svirajući na svadbama, kako sam kaže zaradio je prve novce. Pred protekli rat ulaže ih u videoteku uz koju uskoro otvara i prvu kabelsku televiziju na prostorima bivše Jugoslavije.
Početkom 90-ih godina, dok je rat još trajao u BiH, Pero Gudelj bio je među rijetkima koji su i tad razmišljali od čega i kako živjeti nakon rata. 1992. godine registrirao je poduzeće ‘Fis’ koje je tada brojalo desetak radnika. Trgovina s kojom je krenuo devedesetih godina danas se razvila do većini nas neslućenih razmjera, ali ne i Peri Gudelju za kojeg njegovi suradnici i prijatelji kažu kako je oduvijek znao kako razviti biznis i imao za to, pokazalo se, neophodnu viziju.
Po trgovačkom centru ‘Fis’ kojeg u dane vikenda posjeti preko 30 tisuća kupaca, danas je poznat ne samo Vitez već i cijela središnja Bosna, pa i BiH.
Uz viteški, Pero Gudelj suvlasnik je još osam prodajnih objekata u BiH , dva u Hrvatskoj i jednog u Beču.
Fis surađuje sa 1500 partnera iz 50 zemalja svijeta. Na više od 180 tisuća metara četvornih prodajnog prostora, Fis ima ponudu od 250 tisuća različitih artikala što ga svrstava u vrh prodajnih lanaca u BiH.
Bez proizvodnje nema zdrave ekonomije
No, Pero Gudelj već je odavno svjestan da bez proizvodnje nema zdrave ekonomije te su razvojni planovi Fisa vezani upravo uz proizvodnju. Već godinama Fis proizvodi tekstil i čarape, a posebno su ponosni na vlastitu robnu marku namještaja ‘Ambyenta’. Svaki pojedinačan proizvodni segment razvijaju uz pomoć svojih inozemnih partnera, što znači da su Fisovi proizvodni pogoni opremljeni po europskim standardima, odnosno imaju strojeve koji su posljednja riječ tehnike u Svijetu.
Pero je uvijek govorio kako mu je dosadilo gledati kako se iz BiH izvozi kvalitetno puno drvo, a potom uvozi namještaj.
‘Mi sami možemo praviti isto tako dobar namještaj jer imamo kvalitetnu sirovinu, znanje i sposobnost. Dodamo li tome suvremene strojeve uspjeh ne može izostati’, bila su razmišljanja Pere Gudelja.
Kao rijetko koji poduzetnik Gudelj je bio svjestan kako je BiH sa manje od četiri milijuna stanovnika malo tržište, pa se Pero okrenuo europskom tržištu.
Ponosan na svoje podrijetlo i svoj rodni kraj
Iako je bio vlasnik ogromnog poslovnog carstva, Pero Gudelj u biti je bio čovjek kakav je oduvijek bio. Volio je svoje rodno selo i običaje, a rado i zasvirao harmoniku. Nijedno veselje niti fešta na koju dođe Pero Gudelj nije završila bez njegove pjesme i svirke.
Uz harmoniku je najradije pjevao o svome selu i rodnom kraju.. Nije se sramio svojeg podrijetla ni skromnog obrazovanja.
Za sebe je uvijek govorio da je dijete sa sela koje voli puno raditi, svirati i pjevati, piše Centralna.ba.
Na današnji dan, 21. novembra 1995. godine u američkoj bazi Rajt Peterson u Dejtonu parafiran je Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, čime je okončan rat u Bosni i Hercegovini i uspostavljen njen ustavnopravni poredak.
Dejtonskim mirovnim sporazumom određeno je da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i da je čine konstitutivni narodi, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, zajedno sa ostalima. Ovim sporazumom potvrđen je i kontinuitet postojanja, suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost Bosne i Hercegovine kao države.
Dejtonski sporazum su nakon trosedmičnih pregovora, koji su počeli 1. novembra 1995. godine, parafirali predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, a osim njega glavni američki posrednici bili su Ričard Holbruk i general Vesli Klark.
Dejtonski sporazum zvanično je potpisan 14. decembra 1995. godine u Jelisejskoj palati u Parizu.
Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini – 21. novembar, praznik je i neradni dan u entitetu Republika Srpska.
Muzika
Tri godine bez Kiće: Titu je pjevao čak četiri puta, a njegove izjave postale su kultne: ‘Imao sam više žena od Micka Jaggera’
Hrvatski Elvis Presley preminuo je 13. studenoga 2020. godine, nakon teške, ali uspješne operacije nakon koje se ipak nije uspio oporaviti
Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je na današnji dan prije tri godine u zagrebačkoj bolnici u 77. godini zbog teške koronarne bolesti, a dandanas je ostao poznat kao hrvatski Elvis Presley, ostavivši mnogobrojne hitove iza sebe.
Njegova smrt
Hrvatski Elvis Presley preminuo je 13. studenoga 2020. godine, nakon teške, ali uspješne operacije nakon koje se ipak nije uspio oporaviti, a iza sebe ostavio je neutješne sinove Pavla i Ivana te brojne prijatelje i obožavatelje.
Kićo je u jednom intervjuu za 100 posto progovorio o svom djetinjstvu i odrastanju u kojem je priznao od koga je naslijedio snažan glas.
“Od tate sam naslijedio snažan glas, a od mame senzibilitet. Nitko se nije profesionalno bavio glazbom, ali svi su bili muzikalni. Prvi smo u ulici imali radio, a mama me prije osnovne škole upisala na balet i ritmiku, da steknem koordinaciju”, rekao je Kićo.
Kako piše Slobodna Dalmacija, Kićo je bio poznat po prodornom glasu i neupitnom senzibilitetu, a glazba je bila ono za što se Kićo Slabinac rodio te ono što je do kraja života živio. Iza sebe je ostavio više od 500 snimljenih pjesama, od kojih su 25 LP ploča i CD-a te 50-ak singlica.
Njegova karijera
Kićina karijera započela je pobjedom u iznimno popularnom šouu “Subotom uvečer”, a njegovi hitovi “Tvoj dječak je tužan”, “Plavuša”, “Zbog jedne divne crne žene”, “Tri slatke riječi”…, vinuli su ga u sam vrh tadašnje jugoslavenske glazbene scene.
Bio je prvi pjevač koji je nevjerojatna 22 dana zaredom rasprodao zagrebačku Koncertnu dvoranu ‘Vatroslava Lisinskog’. Kultna pjesma Olivera Dragojevića “Skalinada”, zapravo je bila pisana za Kiću, no njegov tadašnji producent je odbio i uzeo pjesmu “Kad su tukle stare ure”.
Četiri puta pjevao je Josipu Brozu Titu i njegovoj supruzi Jovanki, a bio je i prijatelj prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Jedno vrijeme se bavio i politikom zbog čega mu u biografiji stoji da je umirovljeni saborski zastupnik HDZ-a. Kićo nije skrivao da nije imao sreće sa ženama pa se na upit novinara znao našaliti i da ih je imao više nego legendarni frontmen Rolling Stonesa Mick Jagger.
Krunoslav Kićo Slabinac na festivalu zabavne glazbe u Splitu 2020. godine
Osamdesetih godina odlučio je iskušati sreću u Americi pa je tamo upoznao Beograđanku Mirjanu Antonović, kojoj je posvetio pjesmu “Zbog divne crne žene”. Iako im veza nije opstala, pjesma je postala legendarna.
Dušni dan koji obilježavamo 2. studenoga – spomendan vjernih mrtvih dugujemo inicijativi jednoga sveca – benediktinskog opata iz Clunyja Svetog Odilona.
Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše „u znaku vjere“ – kao vjernici, daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća pokojnih i moli za njih. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
Ovaj spomendan dugujemo inicijativi opata iz Clunyja Sv. Odilona. Svršetkom I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. No, kad je taj spomendan 998. Sv. Odilon službeno uveo a Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana, onda je to značilo tu praksu uvesti u velik dio Europe koja je tada bila pod stalnim utjecajem Clunyja. Službeni spomendan mrtvih 1311. potvrdio je i Rim.
Španjolska je 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu. Na taj je način bila opet bitno naglašena istina vjere koja ima svoj temelj u objavi, a to je da osim Crkve – hodočasnice u vremenu i slavne u blaženoj vječnosti, postoji i čistilišna Crkva – neko stanje „u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo“, kako to pjesnički i slikovito pjeva veliki Dante.
Sv. Pavao se u Drugoj poslanici Korinćanima služi slikom zgrade u stanju izgradnje. Propovjednici su prema njemu radnici koji zidaju na temeljima što su ih postavili prvi Kristovi poslanici, tj. apostoli. Među njima su oni koji obavljaju brižan posao i njihovo je djelo bez nedostataka, u neku ruku savršeno. Drugi, naprotiv, u dobri građevinski materijal miješaju i ono što je propadljivo – drvo i slamu, a to su tašta slava i nehat. No kako piše apostol: „Svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao, primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru“ (1 Kor 3,13-15).
Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske radosti, Crkva danas posvećuje poseban spomen, potičući nas sve da za njih molimo. Ta praksa ima svoju prethodnicu, već u Starom zavjetu, kad je Juda Makabejac „sabrao dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh“ (Mak 12,43). Radi se o grijehu židovskih palih vojnika koji su se bili ogriješili o Zakon. Sveto pismo ovako hvali Judinu inicijativu: „Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi“ (2 Mak 12,43-45).
Spomendan mrtvih, koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, kad naša groblja ožive živim posjetiteljima grobova, za kršćanina je prilika da za svoje pokojne učini ono najvrjednije, da za njih moli, eventualno dade odslužiti svetu misu. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no kudikamo je bolje za svoje pokojnike moliti. U tom nam majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne mrtve ne prestaje moliti. Njezina će molitva za njih utihnuti tek na koncu vremena.
Molitva za pokojne
Nebeski Oče, od Tebe dolazi naš život i Tebi se svatko vraća. Dao si nam taj boravak na zemlji kako bismo se pripremili na sudjelovanje u Tvojoj vječnoj ljubavi. Ne koristimo uvijek dobro ovo vrijeme, i neki, nažalost, odbijaju Tvoje prijateljstvo. Drugi, pak, žele biti s Tobom, tražeći istinu, pravednost i dobrotu, no, ljudska slabost zamračuje čistoću duše. Zato nakon smrti trebaju najprije proći kroz čišćenje, kako bi se konačno mogli susresti s Tobom, licem u lice.
Molimo Te za sve naše pokojne koji trpe u čistilištu, prepoznavajući jasno u svjetlu Tvoje ljubavi vlastitu nesreću, propuste i grijehe zemaljskog života. Oče milosrđa, oslobodi od trpljenja one za koje je Tvoj ljubljeni Sin prolio svoju Predragocjenu Krv.
Znamo da prazna riječ ili mnoštvo riječi ne mogu pomoći ni spasiti naše pokojne. Zato želimo, zajedno s Isusovom Krvlju, prikazati i svoju krv kao znak ljubavi i solidarnosti. Neka trud našega rada, vjernost Bogu, strpljivost u trpljenju i uzajamna ljubav probijaju granicu smrti te pridonesu skorom i potpunom sjedinjenju naših pokojnih s Tobom.
Molimo prije svega za sve one kojima dugujemo posebnu zahvalnost, od kojih smo primili život, vjeru i druga dobročinstva. U svome milosrđu, također, pogledaj na one kojih se nitko ne sjeti. Amen.
Svjetska zdravstvena organizacija 19. oktobra obilježava Međunarodni dan borbe protiv raka dojke s ciljem podizanja svijesti i promovisanja pravovremene i učinkovite kontrole, dijagnoze i liječenja žena širom svijeta.
Rak dojke najčešća je vrsta raka i najčešći uzrok smrti od raka kod žena širom svijeta. Rak dojke uzrokuje više izgubljenih godina života prilagođenih invaliditetu kod žena nego bilo koji drugi rak. Teret koji ta bolest predstavlja nesrazmjerno je veći u zemljama u razvoju, gdje se većina smrti od raka dojke događa prerano, kod žena mlađih od 70 godina.
Globalna inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije protiv ovog oboljenja ima za cilj da smanji smrtnost od raka za 2,5 odsto godišnje u svijetu, čime bi se izbjeglo 2,5 miliona prijevremenih smrti od raka dojke žena mlađih od 70 godina u periodu između 2020. i 2040. godine.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, u ukupnoj listi smrtnosti od karcinoma kod stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine, rak dojke je zastupljen sa šest odsto.
U 2021. i 2020. godine rak dojke je bio na prvom mjestu uzroka smrti od karcinoma žena, a onda slijede karcinom bronhija i kolorektalni karcinomi žena.
Karakteristike koje su povezane s većim rizikom od razvoja raka dojke uključuju gojaznost, konzumaciju alkohola, porodična istorija raka dojke, izloženost zračenju, reproduktivnu i hormonalnu istoriju, te korištenje duhana.
Iako su uzroci raka dojke uglavnom nepoznati, faktori rizika uključuju porodičnu istoriju raka dojke, ranu dob menstruacije (prije 12. godine), nerađanje i kasnu dob prvog poroda (nakon 30. godine), te kasniji ulazak u menopauzu (nakon 55. godine).
Zaštitni faktori uključuju dojenje, fizičku aktivnost, kasnu menarhu, ranu trudnoću, paritet i ranu menopauzu.
Rak dojke može se rano otkriti i efikasno liječiti. Programi podizanja svijesti o zdravlju dojki mogu povećati razumijevanje žena o rizicima, te o znakovima i simptomima koji zahtijevaju hitnu ljekarsku pomoć.
Organizovani programi skrininga raka dojke mogu ga otkriti u ranijoj fazi.
Većina žena s dijagnostifikovanim ranim stadijumom bolesti (prvi i drugi) ima dobru prognozu, s ukupnim stopama petogodišnjeg preživljavanja od 80 do 90 odsto.
Obilježavanje svjetskog dana pošte u HP Mostar započeli smo u prošlom u mjesecu akcijom čišćenja korita rijeke Radobolje u suradnji s mostarskom udrugom „Nešto više“ te Ekološkom sekcijom Srednje prometne škole u Mostaru.
Danas, na radost svih djelatnika HP Mostar, su nam u posjet došla djeca odjeljenja trećeg razreda Osnovne škole „Ilija Jakovljević“ Mostar u pratnji učiteljica Mladenke Smoljan, Željke Perić te Maje Ljubić i djeca iz dva odjeljenja 5. razreda Osnovne škole „Petar Bakula“ Mostar u pratnji učiteljica Sandre Pehar i Antice Šarić.
Također, svojim dolaskom, uveličala su ovaj dan i djeca iz produženog boravka „Slagalica“ u pratnji svojih odgojiteljica.
Prilikom posjete poštanskom uredu Hrvatske pošte Mostar djeca su se upoznala s osnovama poštanskog prometa, slanja pisama, razglednica, paketa kao i ostalih mnogobrojnih usluga. Voditeljica odjela filatelije Željka Šaravanja upoznala je djecu sa procesom izdavanja maraka te su tom prilikom znatiželjna djeca imala mogućnost postaviti brojna pitanja o svim procedurama unutar pošte.
Svjetski dan pošte nastojimo iskoristiti kako bismo zahvalili svim djelatnicima Hrvatske pošte Mostar na zalaganju i trudu u svakodnevnom radu, koji predstavljaju neprocjenjiv doprinos poslovnom uspjehu Društva.
Odlučni smo da ostanemo povjerljiv, pouzdan i cjenovno pristupačan pružatelj usluga institucijama, tvrtkama i građanima.
Želimo vam sretan Svjetski dan pošte!
Danas 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, na Uzdolu se obilježava 30. obljetnica pokolja kojeg su počinili pripadnici Prozorskog bataljuna iz sastava tzv. A BiH.
Na današnji dan u rano jutro 1993 godine dogodio se monstruozni zločin koji su snage Armije BiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame.
Među ubijenima je bilo i troje djece. Sve je teklo po unaprijed pripremljenom i razrađenom planu.
Ubijaju i nakon toga masakriraju sve one na koje su putem nailazili. Također, pljačkaju i pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak.
U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.
Stravičan zločin počinjen je na izrazito brutalan način. Stjepan Zelić je zaklan, na potiljku je imao ranu od metka nanesenu iz neposredne blizine. Tijelo Dragice Zelenika je spaljeno. Tijelo Ante Stojanovića nađeno je nedaleko od njegove kuće, Anica Stojanović pronađena je uz ogradu na putu prema svojoj kući s raznesenom glavom. Na podu u kuhinji u svojoj kući nađena je Seferina Stojanović, a kostur Mate Grubeše pronađen je u izgorjeloj štali. Kata Ratkić bila je uz svoga muža Martina, kojem je odrezano uho. Seferina Stojanović imala je posjekotine na glavi od mehaničkog sredstva s oštrim i tupim dijelovima. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći, no stotinjak metara od njegove kuće pronađeno je njegovo mrtvo tijelo, malo dalje od njega ležala je mrtva njegova sestra Marija. Ubijeni su hicima u glavu. Mijo Rajić zatečen je na prvoj stepenici svoje kuće i ubijen, a njegova nepokretna supruga Ivka u kući je izmasakrirana.
Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala Armije BiH Sefera Halilovića potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima.
Na taj način po tko zna koji put nevino osuđeni postaju agresori a počinitelji postaju žrtve. Dok egzekutori našeg naroda slobodno šetaju diljem lijepe naše od Vukovara do Dubrovnika naši nevini trunu u zatvorima, a ubijenima se ni za grob ne zna. Da li smo se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?
Katolici širom BiH i svijeta danas slave blagdan Velike Gospe ili svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se tradicionalno obilježava 15. kolovoza.
Na blagdan Velike Gospe katolički hodočasnici pohode brojna marijanska svetišta širom svijeta i slave svetu misu.
Župe u BiH u kojima se slavi Velika Gospa su Međugorje, zatim Široki Brijeg, Posušje, Komušina, Kreševo, Tolisa, Trebinja, Stup, Uskoplje, Jajce, S.Most, Gradac, Nevesinje, Prisoje, Seonica, Dračevo, Šćit, Dolac..
Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1.studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone, prenosi BHRT.
Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.
Poznatija svetišta Majke Božje u svijetu su Svetište Majke Božje u Lourdesu (Francuska), u Fatimi (Portugal), u Czestochowi (Poljska), Loretu (Italija), Altötting (Njemačka) i u Guadalupeu (Meksiko).
Počinje došašće, vrijeme iščekivanja Božića
Prva je nedjelja došašća ili adventa, kojom u crkvenoj godini počinje vrijeme priprave za Božić, odnosno Kristovo rođenje, a prva...
Milan se uvjerljivom pobjedom učvrstio na trećem mjestu
U POSLJEDNJOJ utakmici subotnjeg programa 14. kola talijanskog nogometnog prvenstva Milan je kao domaćin svladao Frosinone sa 3:1. Gosti iz...
Kako do ulaznica za Euro?
NAKON završetka prve faze prodaje ulaznica za Europsko prvenstvo, koja je u listopadu bila namijenjena neutralnim navijačima (dok sudionici Eura...
Potpredsjednik srpskog saveza: Rekao sam Hrvatima i Albancima “Samo da nam vi dođete”
NOGOMETNA reprezentacija Srbije natjecat će se u Njemačkoj na Europskom prvenstvu. U jučerašnjem ždrijebu Srbija je u skupini izvukla Englesku,...
Veliko zahlađenje u odnosu na prethodni dan
Danas će u Bosni i Hercegovini preovladavati pretežno oblačno vrijeme, uz postepeno smanjenje oblačnosti poslije podne. U prvom dijelu dana...
U Linzu održano “Korićansko večer”
Večeras je u Hrvatskom domu u Linzu u organizaciji prijatelja i ljudi rođenih na Korićanima održana “Korićanska večer”. Na manifestaciji...
Dalić: Čeka nas težak posao, ali igrati u Njemačkoj je kao da igramo kući
Čeka nas težak posao, bila je prva reakcija Zlatka Dalića nakon ždrijeba Eura 2024., koji je hrvatsku reprezentaciju smjestio u...
Marca: Hrvatska nije samo Luka Modrić. Puna je gladijatora
HRVATSKA nogometna reprezentacija igrat će u skupini B Eura 2024. u Njemačkoj sa selekcijama Španjolske, Albanije i Italije, odlučio je...
