Čekalo se kraj godine

U statistici, od 11. siječnja 2021. broj zaposlenih pao je na 516.081 zaposlenu osobu. U prijevodu, gotovo 4 i pol tisuće onih koji su bili zaposleni do 31. prosinca u samo 11 dana nove godine ostalo je bez posla. Kako doznajemo, ipak novi pad broja zaposlenika vezan je uz dvije stvari, a to je da jedni odlaze u mirovinu, a drugo je, i to ono najčešće, da mnogi odlaze van. Upravo to nam je potvrdio i jedan analitičar koji je želio ostati anoniman. – Kraj godine mnogima je prilika za novi početak, ali ne i, nažalost, u našoj zemlji. Osobno znam barem deset ljudi koji su čekali kraj godine da napuste ovu zemlju i odu u Njemačku. Neki su planirali ići i prije. Međutim, kako se stanje s pandemijom razvijalo u negativnom smjeru, onda su pričekali s napuštanjem BiH. Sada, kada se kraj krize nazire, onda se i radnici ohrabruju. To je osobito vidljivo u dijelovima Unsko-sanske županije, ali i RS-a, za koji nema statistike. Muževi sa sobom povlače supruge i djecu. Ognjišta se na ovim prostorima gase. I nije to samo problem BiH. Međutim, ovdje se to najviše osjeti jer optimizma nema. I ostale zemlje bile su u ratu, pretrpjele strahote, ali se krenulo dalje, ima naznaka da će biti bolje. Val odlazaka krenuo je već od studenoga i to se vidi po tome da je sada 5500 zaposlenih manje nego tada – ističe sugovornik.

Potreban restart

Pandemija je otkrila i negativne strane gospodarstva u BiH. Neke tvrtke smanjivale su plaće na minimalac, nisu uplaćivale doprinose, uvele su cjelodnevni ili svakodnevni rad svojim zaposlenicima, neovisno o vikendima. Sve ono ružno izlazi na površinu. Nedavno smo objavili priču Seada Delića koji je u jednoj tvrtki u Gračanici kao poslovođa za 15 dana koliko se radilo primao 450 KM, dok su ostali radnici dobivali između 250 i 350 KM. – To samo pokazuje da je bolje biti beskućnik, primjerice, u Njemačkoj nego zaposlenik u nekim tvrtkama u BiH. Dovodimo se u stanje da svaka općina ili grad moraju imati pučku kuhinju i zbog zaposlenih, a kamoli zbog nezaposlenih. Ovdje treba napraviti neki restart. Pandemija će završiti, nazire se svjetlo na kraju tunela, ali onda se treba oporavljati. Dok, primjerice, Hrvatska i razorena potresom užurbano provodi mjere i želi spremna biti za novi početak, dok Srbija određene segmente gospodarstva oporavlja i u najvećoj krizi, mi stojimo na mjestu i ako se nešto suvislo ne napravi, kolektivno smo u problemima – zaključio je analitičar koji upozorava na vjerojatnost još lošijih brojki oko nezaposlenosti i odlazaka.•