U razgovoru za Jutarnji list Miroslav Škoro otkriva konture nove političke opcije temeljene na ‘zdravom razumu’ a ne ideologiji.

Suradnju sa SDP-om i Beljakovim HSS-om unaprijed odbacuje, a o postizbornoj koaliciji s HDZ-om kaže: ‘Birači su ti koji određuju tko je relevantni čimbenik za suradnju. Dobijemo li 76 mandata ni o kakvoj suradnji ni sa kim neću razgovarati. Ne dobijem li postoji i opcija ponavljanja izbora’.

Nedavno ste rekli: “Želim stvoriti stabilnu treću opciju, to narod hoće”. Što točno narod hoće, kakvu političku opciju? Konzervativnu, nacionalističku, populističku?

– Želi stabilnu opciju koja drži do principa, ne okreće se kako vjetar puše i kojoj prioritet nisu stranački interesi, nego interesi naroda i države. Moja temeljna ideja pri stvaranju nove opcije jest zdrav razum. To je vrlo važno, a čini mi se da danas u politici toga nedostaje. U zdravom razumu nema ni lijevog ni desnog. Ako želimo eliminirati korupciju, reformirati javnu upravu ili zaustaviti iseljavanje, zar je pritom važno idu li neki među nama u crkvu ili ne?

Dakle, ne planirate jasno ideološki odrediti novu političku opciju koju stvarate?

– U predsjedničkoj sam kampanji vrlo jasno govorio o svjetonazorskim temama. Svakodnevno me se bombardiralo takvim pitanjima i ja od njih nisam bježao. Isti oni koji su mi ta pitanja servirali, nakon nekog su vremena ustvrdili da pričam samo o prošlosti i ideologiji. To je namještena igra, što god kažem ne valja. Ali veliki je broj birača ipak prepoznao da sam autentičan i dao mi svoje povjerenje.

Sad analitičari tvrde da su me podržale različite skupine birača, što pokazuje da nisam odbio ljude koji se možda i ne slažu u svemu sa mnom, ali vide da nisam maliciozan i da ne lomim preko koljena. Zdrav razum je ono što ljudi traže. Znači, nešto ili valja, ili ne valja. Evo vam jednog primjera. Kad je davnih dana u jednom parku na Trešnjevci trebalo postaviti klupu, ona nije bila postavljena samo zato što je inicijativa došla od opozicije u Vijeću gradske četvrti. Kada je isto predložila većina tjedan dana kasnije, klupa je postavljena. Ima li to smisla? A takvih je primjera puno i na državnoj razini. Meni to nije ozbiljna politika nego gubljenje vremena.

Kada ćete osnovati novu stranku i hoćete li uopće?

Legitimna su vaša nomotehnička pitanja, ali meni ona nisu prioritet. Želim na političkoj sceni što je moguće kvalitetnije oformiti treću opciju o kojoj razgovaramo. Hrvatsko društvo u politici treba nove ljude, svježe ideje, autentičnost i nepotkupljivost. Želim otvoriti prostor nekompromitiranim ljudima koji će raditi na dobrobit naroda i pritom pazim da ne ponovim neke greške koje su mi se kao političaru početniku dogodile jer se nisam dovoljno dobro pripremio.

Svjestan sam da izbori za Sabor nisu isto što i izbori za predsjednika RH, gdje je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica, a kampanja potpuno individualizirana. Na parlamentarnim izborima natječemo se u jedanaest izbornih jedinica koje je Ustavni sud davno proglasio neustavnima, naši državljani koji glasaju u inozemstvu i dalje otežano konzumiraju svoje biračko pravo, a u sve se to još uključuje i “gospodin D’Hondt”. Moji suradnici i ja moramo puno parametara uzeti u obzir kako bismo povukli najbolje moguće poteze koji će nas dovesti do cilja. Da s jedne strane ne razočaramo ljude koji su nam na predsjedničkim izborima dali povjerenje, a s druge da se jasno postavimo prema onima koji su definitivno na suprotnoj strani. A tu prvenstveno mislim na HDZ i SDP.
U redu, bez obzira na to kako ćete na koncu formalizirati tu novu, kako kažete, stabilnu treću opciju, vama treba puno ljudi. Samo za popunjavanje izbornih lista trebate njih 154. Koga sve u toj priči vidite, na koga računate, koga biste željeli da vam se pridruži – i od pojedinaca kao i od stranaka koje su vas podržale na predsjedničkim izborima: Hrvatskih suverenista, Mosta, Zlatka Hasanbegovića…?

– Cilj mi je ne izgubiti nikoga tko želi kvalitetno doprinijeti. Tu sinergiju definitivno želim zadržati. Otpast će samo oni koji budu solirali ili se prema partnerima i biračima odnosili na pogrešan način. U političkom smislu trebamo napraviti “kišobran” pod kojim bismo se okupili i pritom zadovoljiti izborna pravila jer ne može Miroslav Škoro biti nositelj lista u svih jedanaest izbornih jedinica.

Jasno je da za formiranje novog političkog brenda nemamo dovoljno vremena pa mislim kako je najbolje rješenje da ostanemo pokret i da na izbore izađemo pod mojim zaštitnim znakom. Treba naći pravu mjeru, kompromis između činjenice da su me određene stranke podržale i dale svoj doprinos te zaslužuju da se zadovolje i neke njihove ambicije, a s druge strane, ne treba zaboraviti da sam od tih 24,5 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora nešto osvojio i ja osobno, na svoje ime.

Na koliko saborskih mandata vi ciljate?

– Ja sam kantautor i jako emotivan čovjek, moje su pjesme čista emocija, ali sam u svakom poslu jako racionalan, pogotovo u fazi planiranja. Ne zanosim se time da ću, s obzirom na to da sam dobio 466 tisuća glasova na predsjedničkim izborima, automatizmom osvojiti ekvivalentan broj saborskih mandata.

Važno je dobro posložiti priču tako da ponovno osvojimo povjerenje birača i dobijemo dovoljno da bismo mijenjali stvari. Nisam ušao u politiku da bih trgovao ili parazitirao jer ja u ovoj priči, financijski gledano, samo gubim. Ali sam spreman na tu žrtvu da se dogodi određeni pomak i da se naša djeca sutra mogu osobno, poslovno i obiteljski ostvariti u Hrvatskoj.

Naglašavate potrebu dubinskih reformi i promjena u društvu, a da budete u prilici u tome aktivno sudjelovati, prvo morate s nekim sastaviti Vladu. S kime biste najradije u postizbornu koaliciju?

– Ne razmišljam o koalicijama jer u ovome trenutku imam nula mandata. O tim tehničkim stvarima kompetentno možemo razgovarati tek kad ostvarimo neki rezultat. Dotad je to samo “što se babi htilo, to se babi snilo”.