U svojoj poruci Ramazan je opisao kao vrijeme duhovnog uzdizanja, strpljenja i solidarnosti te priliku za jačanje vjere i međusobnog povjerenja.

Istog dana započela je i Korizma, razdoblje posta i duhovne priprave pred Uskrs za katolike. Za vjernike katoličke tradicije, koja je duboko ukorijenjena u identitetu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, početak Korizme ima snažnu religijsku i kulturnu simboliku. Ipak, iz Komšićeve javne komunikacije nije bilo poruke povodom tog važnog trenutka.

Ovaj izostanak neminovno otvara pitanje dosljednosti u obnašanju funkcije člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Iako član Predsjedništva predstavlja sve građane Federacije, njegova ustavna pozicija istovremeno nosi i simboličku odgovornost prema narodu iz kojeg je izabran. U takvom kontekstu, javne čestitke vjerskim zajednicama nisu tek protokolarne poruke, nego i izraz političke pažnje i uvažavanja identitetskih vrijednosti.

Komšićev politički mandat i ranije je bio predmet kontroverzi i osporavanja dijela hrvatske javnosti, posebno zbog činjenice da je više puta izabran dominantno glasovima birača iz bošnjačkog korpusa. Kritičari mu već godinama zamjeraju da ne reflektira političku volju većine hrvatskog biračkog tijela, nego da funkciju koristi za promicanje građanskog koncepta koji zanemaruje etničku reprezentaciju kakvu predviđa ustavni okvir. U takvoj atmosferi svaka simbolička gesta ili njen izostanak dobija dodatnu težinu.

Čestitka povodom Ramazana sama po sebi predstavlja poruku poštovanja i međureligijskog uvažavanja, što je u pluralnom društvu pozitivno. Međutim, kada izostane paralelna poruka katolicima povodom početka Korizme, to kod dijela javnosti može biti shvaćeno kao selektivan pristup ili barem kao nedovoljna osjetljivost prema simbolima zajednice iz koje formalno dolazi.

U zemlji u kojoj su religijski i nacionalni identiteti snažno isprepleteni s političkim legitimitetom, dosljednost u javnim porukama ima posebnu važnost. Predstavljanje podrazumijeva ravnotežu, a ravnoteža se mjeri i kroz male, ali simbolički značajne geste. Upravo zato izostanak čestitke za Korizmu, bilo da je riječ o previdu ili svjesnoj odluci, ostavlja prostor za kritiku i dodatno produbljuje postojeće političke podjele.