DŽABA ŠIROKA RAMENA…

Dan nakon 28. obljetnice Bijelog puta u srednjoj Bosni je još uvijek glavna tema nedolazak predsjednika Milanovića kako kažu zbog “sigurnosnih razloga”

Zar nije konvoj prema Novoj Biloj, u jeku agresije ABiH na Središnju Bosnu, bio u opasnosti? Je li Milanoviću danas opasnije bilo prolaziti istim putem nego Hermanu Vukušiću i Slobodanu Langu 1993.? Zar nisu i oni tada prolazili kroz većinski bošnjačka područja, gdje su ih danima zaustavili tražeći reket u vidu humanitarne pomoći?

https://event.ba/centralna/kolumna-lasvanska-dolina-moze-i-bez-predsjednika/

Naravno da je ovo Milanovićev autogol. Puno jača bi poruka bila da se pojavio unatoč „sigurnosnim prijetnjama“.

Kakva je, njegov nedolazak, poruka ljudima, Hrvatima koji žive u Središnjoj Bosni, onoj obitelji u Sarajevu koja je dobila čestitku za „sretan kalendar“ na ulaznim vratima i svima ostalima koji su svakodnevno „sigurnosno ugroženi“? Da i oni odustanu od života u mjestima gdje žive?

Nego, nama je svaka ovakva situacija više nego dobro došla kao alibi i opravdanje za kmečanje o ugroženosti, kako nikome ne bi (slučajno) palo na pamet govoriti o našoj političkoj nedoraslosti trenutku, nesposobnosti da išta konkretno napravimo (iako možemo) i činjenici da mukotrpno i stoički radimo za to isto Sarajevo od kojeg je Milanović „sigurnosno ugrožen“.

Ne znam kad smo postali ovako cendrav narod?!

Zorane i Dragane, džaba široka ramena, kad su mu..a malena!

S.R./centralna.ba