Kako se danas  obilježava svjetski dan slobode medija, tako su u medijskom prostoru poslana mnoga priopćenja o važnosti medija u svijetu kao i o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela.

Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja od 1993. godine kad ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda.

Mediji igraju jako važnu u svakom civiliziranom društvu, pa tako i u zajednicama bilo da su one lokalnog, regionalnog ili pak svjetskog karaktera. Naravno ništa drugačije nije ni kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ali i Središnja Bosna kao regija.

Društvo novinara Bosne i Hercegovine tako je danas je u povodu 3. svibnja – Svjetskog dana slobode medija nagradu „Novinar godine“ dodijelilo novinarki portala Fokus Semiri Degirmendžić za pisanje o aferi “Respiratori”.

– Ovo je velika podrška i poruka da mediji u BiH nisu sami. Ovo je posebna nagrada jer mi je dodijelila struka – poručila je Degirmendžić ,a to je samo jedan u nizu slučajeva koji su isključivo otkriveni zahvaljujući hrabroj i upornoj Semiri.

No mnogi koji prizivaju “europski put”, odnosno bolje napisano dio su političkih stranaka koje bi taj put trebale provesti o toj slobodi baš i nemaju u praksi osobito mišljenje, odnosno njihovo mišljenje je kako svi moramo imati isto mišljenje.

Pa tako danas čitamo kako Emir Suljagić, osoba koja sebe naziva “političarom”, u Državi u srcu Europe docira jednom od najboljih novinara ovih prostora Senadu Hadžifejzoviću kome bi zapravo trebao davati medijski prostor, a kome ne. I to baš na današnji dan svjedočimo primjeru kako pojedinac pokušava natjerati sve oko sebe da misle poput njega i još kreirati medijski prostor. I ovakvih primjera bi u ovoj državi mogli pronaći koliko želimo, no kako nitko pa čak ni u najtežim ratnim okolnostima nije dobio “bitku” sa medijima i slobodom govora, tako to neće uspjeti mnogima, samo možda trebaju postati svjesni te činjenice, a ako već nisu ne preostaje im ništa drugo nego malo uzeti knjigu u ruke i proučiti bližu i daljnju povijest.

Naravno mi se volimo pozabaviti našom mikroregijom Središnjom Bosnom pa ukratko podijeliti nekoliko primjera onih koji bi “na silu” upravljali medijskim prostorom.

Naime jedan od prvih i osnovnih načina kako zapravo kontrolirati medijski prostor uglavnom se veže za danas dosta jednostavno kreiranje web portala i uz malo truda i “proračunskog novca” postajete indirektno urednik. Naravno tome nije kraj u tim nastojanjima, nego onda krenete i kontrolirati komentare na pojedine tekstove, pa tako umjesto da se bave politikom i svim problemima kojih i nije malo postajete veliki prije svega facebook analitičar koji pokušava utjecati i na to da vlasnici portala ovisni o istom tom novcu ne samo objavljuju “poželjne vijest” nego i brišu komentare sa istih.

Tu naravno nije kraj, kada uspijete “obojiti” uredničku politiku, što čitatelji danas jako brzo prepoznaju, onda Vam to nije dovoljno nego “plasirate” nepotpisane tekstove koji ti samo prozvani novinari objave kao anonimni izvor i onda se to dijeli kroz lokalne medije. Na taj način se obračunate sa političkom konkurencijom bez ikakvih problema. Naravno čak i to bi nekako prihvatili, ali kada konkurencija pokuša se oglasiti onda takvi demanti uglavnom nemaju mjesta na portalima.

Nije to sve od repertoara kojim se koriste i naši i vaši pojedini politički dužnosnici, naime vrlo često su toliko slobodni i nazvati i poslati poruke, ali ne prezaju ni od toga da unutar institucija, koje bi valjda trebale biti institucije svih nas, “strastveno” najavljuju obračun s pojedincima koji se tek tako usude problematizirati po koju temu.

Navodno su spremni posvetiti i svoje stranačke sastanke temama o pojedinim medijima koji se usude pisati i na sve načine pokušavaju utjecati na iste.

Takvih primjera i “uvaženih” boraca za europski put i naše i vaše bolje sutra ima zaista na svim stranama, ali nekako kada dođe trenutak da pokušaju bar smisleno odgovoriti na bilo koje medijsko problematiziranje određenih odluka, vrlo lako se povuku u “mišju rupu” čekajući dok oluja ne prođe, a oni nastave po svome.

Ništa novo i ništa čudno rekli bi, uostalom novinare i ubijaju više od stotinu godina, ali jednoumlje nije uspijelo u Europi nametnuti ni komunizam, pa ne vidim kako bi neki “noname” političari.

Odnosno pravo je pitanje bore li se možda za poroeuropski put ili sa “figom” u džepu ipak bi nas vratili unatrag do neke 1945, kada se za drugačije mišljenje gubila glava.

Kako god dragi naši čitatelji ostanite nam zdravi i veseli, a kolegama želimo sretan svjetski dan slobode medija.

AUTOR: Centralna.ba / JK