Sinoć je u organizaciji HKD Napredak podružnica Fojnica urađena dječja predstava  pod nazivom “Smijeh je najbolji lijek” za koju je scenariji napisao Nikola Bošnjak, a “mali glumci” su bili učenici OŠ “Ivan Goran Kovačić” Gojevići-Fojnica.

Redateljske palice su se uhvatile Magdalena Cvjetković, Anita Markanović i Martina Markić, sve tri članice uprave HKD Napredak u Fojnici.  Naravno organizacijski su pomogli mnogi koje ovaj put nećemo spominjati, a sve skupa je urađeno uz podršku Predsjednice podružnice Ljiljane Jurak. Sve skupa je rezultiralo jednim predivnim ljetnim događajem u srcu Fojnice, u do posljednjeg mjesta ispunjenoj kino dvorani i sa puno iskrenih osmijeha i malih glumca, ali i publike koja je ovaj premijerni nastup ispratila velikim i dugim aplauzom.

Trebao je ovo biti kratki tekst o jednom događaju u Središnjoj Bosni, ali kod autora koji je malo detaljnije upoznat s svime onim što je trebalo proći kako bi došli do ovog trenutku to je preraslo u jednu kolumnu.

Fojnica i njen značaj u povijesnom kontekstu zaista je jedna posebna priča, priča koja bi zahtijevala puno više od ovog teksta tako da još jednom ćemo konstatirati kako se radi o gradu kojim dominira Franjevački samostana Duha Svetoga u kojem je zapisana povijest ove Države, ali i povijest hrvatskog naroda i to seže u daleku turbulentnu prošlost.

Napredak u posljednji nekoliko godina i nije previše toga činio za svoj grad, bolje rečeno uglavnom je životario bez stvarne želje da “okupi”, “organizira”, “kreira” društveni i kulturni život u ovome gradu, a mogao je puno toga jer grad je to koji itekako zaslužuje ovako jedno važno Društvo.

I kako to obični biva u trenutku najteže svjetske krize kojom su bile pogođene sve pore društva, pa tako i kultura, Napredak je u Fojnici “uskrsnuo poput feniksa”. Negdje prije nešto više od tri mjeseca nakon nekoliko godine i bez stvarne želje za promjenom u Fojnici se dosta “tiho” dan prije jednog od težih “lockdowna” organizirala izborna Skupština ovog Društva. Za predsjednicu je izabrana Ljlljana Jurak, a uprava je dobila nove osobe, mlade, ambiciozne, kreativne i u jednom spoju mladosti i iskustva krenulo se nekim novim putem.

S razlogom je bilo puno sumnjičavosti oko ovog “novog početka” jer kada ne funkcioniraju stvari godinama, onda je prirodno da ljudi doživljavaju čin Skupštine kao “neke tamo izbore” i ništa više, apsolutno nebitno za samo društvo, zajednicu i grad.

No u samo 3 mjeseca Fojnica je u nekom kratkom “blitzkrieg-u” postala kulturno sjedište Središnje Bosne. Prva velika stvar je bio povratak “Fojničke škrinje” u okrilje HKD Napredak, što je značilo u praksi kako će ovaj časopis na hrvatskom jeziku imati ponovno jednu stabilnost u financijskom smislu što će omogućiti entuzijastima, a tu prije svega mislimo na Tomislava Bošnjaka i Ninu Bošnjak, stabilniji i kvalitetniji rad i kreiranje daljnjih ideja u okviru ovog vrlo značajnog projekta. Odmah nakon toga, Škrinja je svoju promociju imala u susjednom Kreševu i to je već bio jedan vidljivi i kvalitetniji pomak.

Ubrzo je organizirana i promocija knjige “Busovačo lijepa si ko ruža” autora Ivana Križanovića, dopredsjednika podružnice u Busovači, a pravi i istinski vrijedan događaj bila je sjajna izložba „Stećci- svjetska baština UNESCO-a“ urađena u galeriji Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici, a u suradnji s galvnom Napretkovom podružnicom u Mostaru, a o kojoj su govorili dopredsjednik HKD napredak Miroslav Landeka i Ante Vujnović,  direktor Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH.

U međuvremenu, Napredak je renovirao i svoje prostorije u centru Fojnice, a “šlag na tortu” definitivno je sinoćnja dječja predstava “Smijeh je najbolji lijek” urađena “vlastitim snagama”.

U vrlo kratkom vremenskom intervalu Napredak je tako postao ono što “istinski” i treba da bude, a to je pokretač dobrih i kvalitetnih ideja i čuvar identiteta ovog grada, ali netko tko nudi sadržaj svojoj zajednici, a sve zahvaljujući novim mladim ljudima željnim da ovu sredinu učine boljom i kvalitetnijom za život. u svemu tome zaslužuju iskrene čestitke i jedan mali kratki osvrt. I ovaj tekst i dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta i sinoćnji osmijeh i sreća na licima i publike i “malih glumaca” treba da im budu pokretač da nastave raditi na ovaj način i dalje, a njihov trud i rad sigurno će Fojnici biti najbolji poklon.

Pokazatelj je ovo kako ništa ne smije biti “izgovor” da se pokuša na što kvalitetniji način raditi i doprinositi svome gradu. Ni ovo vrijeme ni “korona” ni bilo kakve “restrikcije” ne mogu “zaustaviti” naš duh, jer svako vrijeme nosi i probleme, ali to ne može biti nikakav izgovor da odustanemo od toga da svoju sredinu učinimo boljom i kvalitetnijom za život.

AUTOR: JK