Malo je poznato u javnosti, ali stric zagrebačkog gradonačelnika je jedan od najvažnijih svećenika u hrvatskom narodu, no koji nije toliko medijski eksponiran, iako je zapravo jedan od motora pokretača Vrhbosanske nadbiskupije. Riječ je o Ivi Tomaševiću, bivšem generalnom tajniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, sadašnjem katedralnom župniku i čovjeku koji je do sada uložio ogromne napore u medijskom približavanju onoga što radi Crkva u BiH javnosti. Iz navedenoga je jasno kako je zagrebački gradonačelnik morao, ako ništa, onda preko obiteljskih odnosa, doznati nešto više o vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Evanđelisti Šariću. Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski u miru uputio je priopćenje za javnost u kojemu jasno ukazuje na nedopustivost zatiranja hrvatske dijela hrvatske povijesti.
– Uvijek vjerujem da će dobro i istina pobijediti. Nadao sam se, istina ne previše, da će se to zbiti i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i da će tamošnja većina odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama. Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći – iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i „ustaše”, nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju. Govorili su da su se posavjetovali s povjesničarima, ali lako je uočiti – samo s onima iz njihova „ideološkog kluba
Među onima koji su izgubili ulicu nazvanu po svom imenu je i moj predčasnik, vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelista Šarić. Reagiram kao njegov nasljednik na stolici vrhbosanskog nadbiskupa, danas u miru. Upravo svoje umirovljeničke dana provodim u staračkom domu nazvanom po njemu u Lugu pokraj Kiseljaka, navodi kardinal Puljić. Dodaje i kako će nadbiskup Šarić će zauvijek ostati upamćen kao prevoditelj Biblije na hrvatski jezik u periodu od 1940. do 1943. godine, graditelj prelijepe sarajevske crkve sv. Josipa na Marindvoru (gdje danas počivaju njegovi zemni ostaci u zemlji koju je toliko ljubio) i književnik čija su djela i danas nepoznata, nažalost, široj hrvatskoj javnosti. Zašto oduzimati taj „trag sjećanja” na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata?
Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije! No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske… Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj „istoriji” i njihovoj „istini”, i danas kleveta — nedopustivo je. Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa, zaključio je kardinal Puljić.
