Dok je u proteklih pola godine pod lažnim imenom živio u luksuznom apartmanu u elitnoj četvrti Üsküdar, Nenad Petrak nije niti slutio da je vrući trag koji će ga koštati uhićenja bio posjet njegove supruge i djece. Četrdesetdvogodišnji električar iz Zagreba, koji je živio na splitskom Žnjanu, uhićen je nedavno u Istanbulu, a kako doznaje Jutarnji list, bio je visokorangirana meta hrvatske, turske, španjolske i njemačke policije. Upravo je obiteljski susret, kako je prošle subote obznanio turski ministar unutarnjih poslova Ali Yerlikaya, bio ključan za njegovo uhićenje. Njihov odlazak tamo nije promaknuo hrvatskoj policiji, no bila je to samo jedna u nizu prikupljenih informacija koje su suzile obruč oko bjegunca koji je 11. travnja napustio Hrvatsku.

I dok je Petrak relativno poznat hrvatskim i europskim tijelima kaznenog progona, Zagrepčanin Christian Palić, čije se uhićenje dogodilo samo dan poslije, prilična je nepoznanica. Kada je prošle nedjelje objavljen spektakularni video uhićenja i cijele akcije turske policije, mnogi su se zapitali tko je zapravo taj čovjek.Utvrđeno je da je Palić bio jedan od čelnih ljudi kartela, zadužen za opskrbu Europe kokainom iz Južne Amerike, te da je surađivao s kartelima koji djeluju u Europi, uspostavio veze s kriminalnim organizacijama u Južnoj Americi i igrao važnu ulogu u pranju novca stečenog kriminalom. Doznajemo i da je Palić imao lažni identitet pod imenom Martin Temeraj. Dio turskih medija tvrdi da je upravo on bio ključan u tim nezakonitim aktivnostima. Christiana Palića turske su službe pratile neko vrijeme, a uhićen je u akciji kodnog imena Kartel-3 u Beşiktaşu.

Petrakovu uhićenju, kako ekskluzivno doznaje Jutarnji list, prethodio je operativni sastanak hrvatskih i turskih detektiva u sjedištu instanbulske policije. Analizirajući razgovore i poruke koje je Petrak vodio na kriptiranoj aplikaciji Sky ECC sa svojim turskim neimenovanim partnerom, otkriveno je da je svaka tura krijumčarene droge donosila milijune eura zarade. Sam je Petrak, utvrdili su istražitelji, bilježio prihode i rashode. Zahvaljujući informacijama koje su dobili od svojih hrvatskih kolega, turska je policija krenula u akciju.

Jer, kao odgovor na djelovanje Petrakove narkomreže već neko vrijeme u sjedištu Europola djeluje radna skupina “Balkan kartel” koja okuplja policijske istražitelje Balkana, članica EU, Turske i drugih zemalja kako bi učinkovito razbila tu narkoskupinu. Petrak je bio označen kao osoba koja je povezana s organizacijom pošiljke tone kokaina za Europu, zaplijenjene u Španjolskoj 2020. godine. Palić je, pak, bio također visokopozicionirana meta iste akcije koja ima za cilj razbiti tu organizaciju. Iako je izmicao policiji, Petrakova mreža doživjela je 11. listopada velik udarac kad je na splitskom području uhićeno 12 osoba, a u Njemačkoj njih devet zbog krijumčarenja kokaina. Osim toga, zaplijenjeno je osam automobila, puške, mitraljezi, streljivo, prigušivači, velika količina novca, droge, mobitela i razne druge komunikacije. Razvoj operativnih obavještajnih podataka otkrio je opsežnu, tajnu mrežu koja djeluje diljem kontinenata i zemalja, priopćili su u četvrtak iz Europola.

Formalno, turska policija uhitila je Nenada Petraka zbog sudjelovanja u pokušaju ubojstva Josipa Čubelića Čube (36), počinjenom 11. travnja ove godine na splitskim Skalicama. Petrak je isti dan automobilom napustio Hrvatsku i otišao u BiH, a onda iz Sarajeva u Tursku. U elitnom dijelu Istanbula unajmio je apartman 2802. Nije oskudijevao novcem i utopio se u elitnoj četvrti Üsküdar, smještenoj na azijskoj strani turskog megalopolisa. To je jedan od najstarijih istanbulskih kvartova.

No, Petrak kao suprug i otac četvero djece evidentno nije lako podnosio samački život u megalopolisu u kojem je već šest mjeseci uspješno izmicao policijskoj potjeri. Planirao je početkom školske godine opet biti u Splitu s obitelji. Ali, nije došao. Najvjerojatnije je presudilo to što ga je čekalo puno ozbiljnije suočavanje s optužbama USKOK-a da je bio na čelu narkoskupine koja je odgovorna za krijumčarenje oko tone kokaina, prema čemu je vožnja osoba koje su sudjelovale u pokušaju ubojstva Čube “mačji kašalj” i za što je, objektivno, mogao relativno brzo na slobodu.U međuvremenu se još jedan Hrvat svjetskog narkokalibra našao u Istanbulu. Christian Palić dečko je iz zagrebačke Dubrave. Unajmio je stan u četvrti Beşiktaş, a to je bila samo jedna od usputnih stanica njegova itinerara. Iako formalno na zagrebačkoj adresi, više od dva desetljeća izbivao je iz Hrvatske. Turska policija tek treba ustanoviti kad se skrasio u Istanbulu jer je tamo živio pod lažnim imenom, a Martin Temeraj nije jedini lažni identitet kojim se koristio.

Istanbul je bio često odredište još jednog visokopozicioniranog krijumčara kokaina koji trenutačno čeka suđenje u remetinečkom zatvoru. Petar Ćosić Šarac 52-godišnji je bivši specijalac MUP-a koji također slovi kao jedan od visokopozicioniranih krijumčara kokaina iz Južne Amerike u Europu i Hrvatsku. Prijatelj je “balkanskog narkobosa” Darka Šarića. Grad na Bosporu pohodio je i Viktor Milaković, jedan iz plejade “mlade garde” krijumčara droge koji sada također čeka suđenje.

Svi su oni bili korisnici aplikacije Sky na kojoj su razmjenjivali poruke o isporukama droge, ubojstvima i kriminalnim poslovima i koja je “došla glave” već desetke krijumčara droge u regiji, ali i visokopozicionirane suce, tužitelje, policajce i političare u susjednim državama BiH i Crnoj Gori.

Petraka sumnjiče da je u Južnoj Americi dogovorio nabavu, prijevoz i primopredaju kokaina koji je prodavao kupcima iz država članica EU. S Tomislavom Miletićem, Antom Varnicom i Jerkom Radićem osigurao je potreban novac za kupnju kokaina, a s osobama iz Srbije dogovorio je da će obaviti prijevoz droge za osam posto njezine vrijednosti. Uz njega su u grupi koja se bavila švercom droge i boksač Ante Varnica te Jerko Radić.

Kako tvrdi USKOK, Petrak je organizirao kupnju većih količina hašiša i marihuane u Španjolskoj i Crnoj Gori te prodaju u državama EU. Navodi se da je on dogovarao i cijenu prijevoza te određivao kada će se i gdje obavljati utovar i isporuka naručene droge, kao i rute kretanja teretnih vozila radi izbjegavanja policijskih ophodnji i pronalaska droge.

Petraku je u Hrvatskoj blokirana parcela od 17.123 četvorna metra u poslovnoj zoni Prisike u Gornjem Muću, na kojoj se nalaze četiri zgrade od 3187 četvornih metara, dok se ostatak od 13.936 kvadrata vodi kao neplodno zemljište. Osim te nekretnine, sudskom odlukom privremeno mu je zabranjeno raspolaganje i motociklom marke Yamaha 150 NMAX, vrijednim oko četiri tisuće eura, a blokirani su mu i poslovni udjeli u vrijednosti od po 1327 eura koje ima u tvrtkama Boxing promotion Salona i Ersa Adriatic. Prema javno dostupnim podacima iz sudskog registra, osnivači tvrtke Ersa Adriatic četvorica turskih državljana, a Petrak se navodi kao član društva, odnosno prokurist koji tvrtku zastupa zajedno s još jednim direktorom ili prokuristom. Temeljni kapital tvrtke iznosi 20.000 kuna. U registru Trgovačkog suda navodi se da je Ersa Adriatic sa sjedištem u prizemnici na Radničkoj cesti 20 u Zagrebu osnovana 20. svibnja 2021. godine i da joj je glavna djelatnost građevinarstvo, ali ima širok spektar djelatnosti, od prometa nekretninama, do usluga čišćenja, prijevoza putnika, trgovine, promidžbe i poljoprivrede.Kao osnivači su navedena četvorica turskih državljana. Bülent Saruhan Sarayli prijavio je adresu u Hrvatskoj u Kaštel Sućurcu, a ostali osnivači Zekeriya Ersin Öktem, Reşit Tolga Babüroğlu te Uğur Erdoğan naveli su hrvatsku adresu u Nazorovoj ulici u Slatini. Erdoğanu je u sudskom registru upisana i istanbulska adresa. Svi oni, Petrak i turski državljani, vlasnici su još nekoliko tvrtki u Hrvatskoj i Turskoj.

U izvještaju koji je Trgovačkom sudu za 2022. predala Ersa Adriatic d.o.o., u kojem se kao adresa navodi Martićeva ulica u središtu Zagreba i koji je potpisao direktor Bülent Saruhan Sarayli, tvrtka je imala gubitak od 378.153 kune: uprihodila je samo 43.336 kuna, a rashodi su joj bili 421.489 kuna. Knjigovodstvena vrijednost materijalne imovine na dan sastavljanja financijskih izvještaja iznosila je 5,968.641 kunu i odnosila se na vrijednost zemljišta. To je bila jedina vrijednost te tvrtke koja je od države i drugih institucija kratkoročno potraživala 5507 kuna, a na dan izvještavanja iznos novca u banci koji čine salda na kunskim i/ili deviznim računima te novac u blagajni iznosio je 20.978 kuna.

Izvještaj o poslovanju za prošlu godinu, pak, predan je na zagrebačkom Trgovačkom sudu 29. travnja ove godine i kao sjedište navedena je adresa u Radničkoj 20. I poslovanje Erse bio je dio analitičkog paketa kojim su se bavili istražitelji koji su o trojici turskih poslovnih ljudi razmijenili podatke s turskim kolegama.

U akciji koja je rezultirala uhićenjem višečlane skupine na čelu s Petrakom istražitelji su ustanovili da su radi organiziranja krijumčarenja droge iz Španjolske kupljena tamošnja trgovačka društva u čije su vlasništvo uneseni kamioni s posebno prerađenim spremnicima za transport droge.

Među nadimcima osoba koje se navode u aplikaciji Sky su “John Gotti”, s kojim je komunicirao Petrak i u kriminalnom miljeu sasvim sigurno bi bio “kum”, ali i “Vladimir Putin” (sve to bilježi se još 2020. godine). Petrak je na Skyu imao više nadimaka: Modric, Tom Hardy, Tom Hardy new, George Clooney, Raketa, Modric gute Nacht, Michael Jordan, El Pajaro, Raketa i Commodore. Preko Skya slao je i slike malodobnog sina, a jednom je Turčinu poslao svoje fotografije sa sinom, ali i brojačem novca, sefom i fotografiju svoje osobne iskaznice.

Slao je i fotografije bake s balkona, ali i upozorio jednog od svojih suradnika, sada drugookrivljenog 39-godišnjeg bjegunca Tomislava Miletića, vodoinstalatera iz Splita, na njegovu suprugu i njezino ponašanje. “Lipi, obrati ženi pozornost da ne priča svima i sve i da ne uzima bez potrebe švabe u usta, ne treba nam reklama nikome”, piše Petrak te dodaje kako njegova žena “šuti i ne priča nikom ništa”. Zanimljiva je još jedna poruka od 20. kolovoza u kojoj Petrak pita sugovornika da li “on i Snješko imaju onu kartu koju im je dao, ako im padnu pare, od onog advokata, bankara”.Petrak i ekipa koju sada istražuje USKOK nisu niti slutili da su bili pod nadzorom policije i dok su dogovarali i krijumčarili 980 kilograma kokaina iz Brazila jedrilicom Majic. Skiper Jozo, Jozefina, odnosno Zoltan Kovač uhićen je 9. rujna 2020. godine kod Kanarskih otoka i s još dvojicom uhićenih Hrvata već je osuđen u Španjolskoj. Njegovu suprugu, koja je sada među okrivljenima, tješili su i čestitali joj na hrabrosti te joj obećavali 15.000 eura i još 1000 eura mjesečno za život.

Kako je vijest o tome brzo dospjela i u medije, Petrak bratu javlja da im je pao čovjek s tonom kokaina i da o tome ništa ne priča. Ali, nisu im padale samo pošiljke kokaina, nego i hašiša i marihuane, a plijenili su im i novac zarađen od droge koji su namjeravali oprati investiranjem u nekretnine. Iz USKOK-ove istrage proizlazi česta komunikacija Nenada Petraka, koji je ujedno i vlasnik teretane u Splitu, s jednim turskim državljaninom, uz to što je s još četvoricom bio suvlasnik tvrtke na zagrebačkoj adresi. Pošiljke droge plijenili su im španjolski, talijanski, njemački, nizozemski i hrvatski policajci.

Iz svega što je dosad prikupljeno nije slučajno što su i Nenad Petrak i Christian Palić zahvaljujući vezama s tamošnjim narkodilerima mislili da će u Turskoj naći utočište. Povijest krijumčarenja i turske veze hrvatskog narkomiljea sežu još od početka sedamdesetih, a nastavile su se i devedesetih kada je “palo” 30 kilograma heroina kod Delnica. Njega je do Rijeke dopremio autobus kojem je polazište bio istanbulski hotel Ikbal u četvrti Laleli.

U tom je hotelu 28. rujna 1995. godine, u trenutku kad je otključavala vrata sobe 507, ubijena 30-godišnja vlasnica butika u Feričancima Ljiljana Lijić, a njezin ubojica nikad nije otkriven. I dan-danas nepoznati ubojica udarcima nožem zadao joj je smrtonosne ozljede. Jedna od verzija glasila je da je bila kolateralna žrtva i zamijenjena za ženu koja je trebala biti ubijena, a koja je otputovala prvim zrakoplovom za Zagreb. Enigma zločina u hotelu koji ima mračnu prošlost zbog povezanosti s pošiljkom 30 kilograma heroina zaplijenjenog kod Delnica u veljači 1995. nikad nije razjašnjena, kao što će poslije biti ubijen vozač autobusa koji je dopremio drogu na parkiralište jednog riječkog hotela.

Tamo su je preuzeli zagrebački narkodileri koji su u ludoj policijskoj potjeri izbacivali iz BMW-a pakete heroina. I dok je Ljiljana Lijić platila glavom kobnu zabunu, 41-godišnja Splićanka i njezin sugrađanin krajem 1995. svjesno su otišli po heroin u Istanbul. Posrednik je bio izvjesni Toni, “splitska veza” koja im je dogovorila primopredaju heroina u hotelu u četvrti Aksaray. Uhićeni su u zračnoj luci na Staru godinu 1995., a diler koji im je prodao drogu bio je vjerojatno policijski suradnik.

Da su veze hrvatskih i turskih krijumčara droge stare desetljećima, svjedoči i Dubravko Klarić, diplomirani kriminalist i bivši inspektor za droge, koji se u svojoj praksi često susretao s krijumčarima droge s tog područja.

– Što se tiče samog krijumčarenja droge, Turska je bila na tom pravcu od davnih dana, još od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. Mijenjali su se oblici droga, a krijumčarenje se nastavilo. Turska je dio “zlatnog polumjeseca”, Iran, Pakistan… Mijenjala se struktura krijumčara i povezanost s krijumčarskim miljeom u Turskoj. Budući da su na tom području i u susjedstvu prisutne krize i ratni sukobi, ni kriminalne strukture nisu mirovale, nego postoji sprega sa zapadnoeuropskim krijumčarima droge. To više nije dominantno područje za krijumčarenje heroina, opijata, marihuane, nego su prisutni i kokain i sintetičke droge koje se proizvode na tim područjima – kaže Klarić. Sprega s turskim državljanima je uvijek postojala. Posljednjih desetljeća to je područje vrlo pogodno za dulje obitavanje u slučaju kriminalnih aktivnosti i potražnih djelatnosti. To su veliki gradovi gdje policiji i sigurnosnim službama nisu toliko u fokusu zapadnoeuropski državljani, nego su više fokusirani na otkrivanje onih koji su potencijalna teroristička prijetnja.

Kad je riječ o našim državljanima ili državljanima drugih zemalja iz Europe, ako imaju novac i legalne poslove kojima prikrivaju krijumčarenje, oni mogu dugo biti na tim područjima i izvan radara policije. No, to ne jamči im da se neće naći na udaru policije i kroz međunarodnu policijsku suradnju, kao što je to, pretpostavljam, bilo i u slučaju uhićenja dvojice hrvatskih državljana. U zemljama u kojima djeluju tradicionalne skupine organiziranog kriminala, poput mafije u Italiji, domicilni kriminalci mogu ostati skriveni godinama, pa i desetljećima, što smo imali prilike vidjeti u praksi – zaključuje Klarić.