Njima nema krize, a narod šta pregrize, bit će dobro
Potaknut nedavnim povećanjima primanja naših političkih dužnosnika svoj osvrt za portal centralna.ba napisao je Ivan Vidović(HDZ1990), poznati književnik iz Viteza.
“Rastu plaće na državnom i nižim nivoima vlasti u BIH. Sve bi bilo ohrabrujuće da su se političari odlučili za interes građana, najugroženijih s ciljem ublažavanja posljedica ekonomske krize, krize s energentima te rastuće inflacije i ozbiljne krize s hranom kojoj svjedočimo i još više očekujemo. Domaća proizvodnja je davno eutanazirana, ovisimo o uvozu koji će sasvim sigurno potušiti i onako mršav ekonomski potencijal ove države. Dok cijene goriva i namirnica rastu iz dana u dan naši političari se odlučuju već visoke plaće si podići za “skromnih“ 500 km, taman za jednu osrednju mirovinu. Ako uzmemo prosjek najniže mirovine i prosjek plaća ministara i političkih dužnosnika omjeri su ne razmjerni, od šest do deset puta veće plaće državnim službenicima od najniže mirovine umirovljenika.
Dovode građane do očajničkog vapaja ,a to da su umirovljenici i trećina obitelji na rubu gladi, ne dotiče ih emocionalno niti u predizbornoj godini jer veća je bojazan za gubitkom glasova i izbora pa je potrebno sigurnu izbornu mašineriju dodatno odobrovoljiti, a usput i za sebe malo “očešati“ jer su građani ove države svakako naučili šutjeti i trpjeti. Za jednu litru ulja možeš dobiti dvije litre benzina, a za dvije tone peleta moraš izdvojiti dobru prosječnu plaču u FBiH.
Pitamo se dakle je li pored ogromnog jaza između bogatih i siromašnih sitost i bahatost političara došla do nivoa stanja svijesti i rečenice kraljice Marije Antonete francuske revolucije i poznate izreke koja je zapalila narod i pokrenula revoluciju, ,”ako nemate kruha jedite kolače”
PREPORUKA ZA VAS
Ništa se bitno osim sve siromašnijih građana i praznijeg trbuha te već visokih primanja BH dužnosnika neće promijeniti, dok narod i birači ne shvate da birajući one koji nemaju osjećaja za njihove potrebe, niti imaju odgovornosti prema njima, biraju zadržavanje postojećeg stanja u kojemu će njima biti isto ili gore, a političarima bolje. Takva sorta ljudi već 25 godina živi u svom paralelnom svijetu koji su iskreirali po svojoj mjeri bez osjećaja za realnost i potrebe malog čovjeka. Njihov svijet je “peglanje službenih kartica“, vozanje bijesnih limuzina, kupovanje odijela i kravata, torbica i suknjica od dvije, tri pa i više tisuća maraka, službena putovanja i orgije s ljubavnicama, razvijanje privatnih biznisa i to u poslovima s državom, a sve to preko leđa ovog jadnog i napaćenog naroda. Lakše je devi kroz iglenu ušicu proći nego što će ovdašnji političar stati uz svoj narod.
Birajte one koji se neće stidjeti svoga naroda, koji nemaju kuće, vile i stanove po rezervnim adresama već one koji znaju kako narod živi i koji će zajedno s narodom biti i ostati.”
Centralna.ba
