U intervjuu za večernji list, predsjednik HDZ1990 Ilija Cvitanović se osvrnuo i na ulogu Željka Komšića:
“Potpuno neočekivano bi bilo da su on i njegova stranka odlučili drugačije. To je politička družina kojoj je cilj konačni obračun s Hrvatima kao političkim narodom u BiH. Politički mazohizam koji je Komšić etablirao u političkom prostoru BiH jasno detektira njegove osnovne političke ciljeve. Komšić uživa u političkom obeščašćivanju naroda kojemu pripada makar po plači koju prima. Svoju kandidaturu je obrazložio riječima “… ne smijem sada stati“ i “…u predsjedništvu mora biti 2:1 za BiH“. Da mi je samo znati kuda je to pošao on i Bosna i Hercegovina s njim pa da ne smije stati. Teza da su Bakir i SDA zajedno s njim taj tim koji igra za Bosnu i Hercegovinu je možda i točan ali BiH kao ideju koju je Bakirov otac sistematično razradio i predstavio kroz strateški politički dokument muslimana/Bošnjaka u BiH, a to je izgradnja države po mjeri bošnjačkog naroda. Taj tim “2:1 za Bosnu i Hercegovinu“ je to navodno građanstvo koje stranke lijeve provenijencije u BiH promoviraju. Komšiću je partner, kako on to kaže, u izgradnji moderne građanske države, lider najveće bošnjačke nacionalne stranke u BiH i to bi trebala biti politička ideja koju bi Hrvati u BiH trebali prihvatiti i solidarizirati se s njom.
Narod koji nema legitimne političke predstavnike i institucije unutar političkog sustava vlasti, osuđen je na propadanje. Zbog toga je grabež za onim institucijama u kojima bi trebali biti predstavljeni Hrvati kao narod. Komšić odgovara svom biračkom tijelu, a ne narodu kojemu je oteo mjesto koje mu pripada. Hrvati to nikada neće prihvatiti i ne samo da neće prihvatiti nego će se protiv takve ideje snažno i vrlo angažirano boriti. Takav politički koncept, koji uzurpator na mjestu hrvatskog člana predsjedništva pokušava izboriti je direktan nasrtaj na daytonsku odnosno washingtonsku ustavnu koncepciju BiH. Njegova kandidatura je latentno antidaytonsko djelovanje koje podriva ravnotežu uspostavljenu kroz mirovne pregovore za okončanje sukoba u BiH, a međunarodni akteri u BiH to ne žele vidjeti. Neravnopravnost Hrvata u BiH te kontinuirani pokušaj dekonstituiranja je nepravda o kojoj govorimo te vrelo stalnih sukoba, odnosno permanentnih kriza u BiH. Hrvati su zainteresirani graditi državu po mjeri tri konstitutivna naroda i ostalih građana, ovakva država kakvu nam Bakir i Komšić nude je tamnica hrvatskog naroda i to ne možemo prihvatiti.
Uostalom, politički rezultati rada Željka Komšića su otužni i poražavajući, što je taj čovjek uradio, čime je opravdao toliko povjerenje čak tri puta veće od rezultata svoje stranke. Njegova osobna karta i politička agenda koju nudi jeste sijanje straha kod svog biračkog tijela, plašeći ih podjelama, navodnom hrvatsko-srpskom zavjerom o razvaljivanju države i slično igrajući na emociju prosječnog bošnjačkog birača. Pompoznim izjavama o okretanju mitraljeza prema Hrvatima, nabijanju hrvatskih političkih dužnosnika na kolac te stalnim zazivanjem sukoba dobio je toliku podršku bošnjačkog biračkog tijela, a da nije učinio ništa ni za državu ni za narod. Rezultati njegovog rada su prazan papir, a posljedice nikada veća politička kriza u državi i nikad više udaljeni politički stavovi među narodima.
Država na aparatima, a on se ponovno kandidira kao da je spasi, jako čudna vrsta domoljublja. Propuštena je prilika izgraditi BiH kao moguću državu utemeljenu na uravnoteženim principima jednakosti nacionalnih sastavnica, zasnovanim na potpisanim mirovnim sporazumima. Političko Sarajevo i Željko Komšić su grobari moguće BiH.”
Centralna.ba