Gospodin Dunović, inače nositelj dužnosti na jako važnoj funkciji unutar bosansko-hercegovačkog političkog sustava, u ulozi potpredsjednika Federacije BiH, gostovao je na N1 televiziji.

Odgovarajući na pitanje novinara te objašnjavajući svoju poziciju kao i platformu političke stranke kojoj pripada, a radi se o stranci čiji je predsjednik i osnivač Željko Komšić, postavio je nekoliko pitanja kojima je pokušao u maniru strip junaka Nicka Praskatona kombinirati i žonglirati pojmovima i tezama o legitimnosti predstavljanja naroda i građana, kako bi onda na temelju tako postavljenih dilema pokušao izvući pravi zaključak i odgovor na način kako to vidi i kakvu političku platformu zastupa njegova stranka.

Između ostalog, replicirajući Konakoviću i Radončiću što su jedini političari iz bošnjačkog političkog korpusa smogli snage i hrabrosti reći kako Hrvati trebaju birati hrvatskog člana predsjedništva, odgovorio protupitanjem;  

“Da li ima ja smetam kao Srbin u Sarajevu? Da li im smeta svako onaj koji nije Bošnjak u Sarajevu? Njihova poruka govori da ja ne trebam glasati. Ili da ne treba glasati Hrvat koji živi u Sarajevu, nego da glasa u kantonu gdje HDZ ima većinu. Po njihovoj izjavi stiče se dojam da u Sarajevu samo žive Bošnjaci i da oni trebaju samo glasati za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. To nije BiH za koju smo se borili. I to nije BiH koja može ući u EU“.

    Gospodine Dunoviću, vi kao etnički Srbin i praktični Bošnjak i to veći Bošnjak od bilo kojeg drugog Bošnjaka, ne da ne smetate, nego se savršeno uklapate u proklamirane narative o BiH kao građanskoj državi. Ne želeći na ovom mjestu, ovdje propitivati vaše srpstvo jer ne mora se čovještvo kao i druge ljudske dimenzije mjeriti samo i uvijek po principu nacionalne i etničke pripadnosti ali vi ste onoliko Srbin koliko je i vaša supruga Bošnjakinja. A oboje ste onoliko Srbin odnosno Bošnjakinja koliko je  i Edin Fejzić Hrvat. Srpska nacionalna, identitetska odrednica u vašem primjeru je toliko važna samo u onoj mjeri koliko je to neophodno da kao etnički Srbin možete popuniti srpsko mjesto u vlasti koje po zakonu i Ustavu moraju biti srpska. Vi živite takvim životom, svojim primjerom kao i obiteljskom situacijom, političkom idejom i interesima potpuno se uklapate u narativ o jugoslavensko-građanskom formatu države gdje će biti poništene ideje o bilo kakvom nacionalnom okviru, a izgrađivane ideje o nadnaciji kao što je to nekada bilo s nacionalnom odrednicom – Jugoslaven. To je uredu, to je legitimno, i kao takav Srbin sigurno ne smetate u Sarajevu i trebate glasovati jer stojite na braniku ideje o Bosni i Hercegovini kao građanskoj državi po uzoru na Jugoslaviju, što je nedosanjani san dominantnog broja bošnjačkih i građanskih nacionalista koje međusobno povezuje ista ideja.

    Gospodine Dunoviću, vi ste legitiman Srbin, a politička teorija legitimitet definira kao izraz volje jednog naroda koja je poklonjena ili dana jednoj osobi da ih zastupa u institucijama političkog sistema. Vi ste legitiman u toliko što kao kandidat dolazite iz izborne jedinice u kojoj dominantno žive Bošnjaci kao građani s pravom glasa, procentualno izraženo s više od 97,00% učešća birača pa kao kandidat koji je izabran glasovima Bošnjaka, sasvim sigurno ste legitiman predstavnik bošnjačkog naroda, a ukoliko je i nešto Srba, odnosno Hrvata od tih preostalih 1 ili 2 posto birača koji se tako nacionalno određuju onda ste i njihov legitimni predstavnik. Vaša građanska i bošnjačko-nacionalna legitimnost nije upitna osobito jer dolazite iz izborne jedinice koja je jednonacionalna gotovo u potpunosti. Bošnjaci kao građani i kao nacionalno određeni kolektiv, žele da ih vi zastupate, iako se nominalno Srbin.    

Ovdje u BiH stiče se utisak da ako se laž ponovi tri puta da ona postaje istina. Uporno se ponavlja priča o nemogućnosti, govorim o aspektu HDZ-a, da Hrvati izaberu “legitimnog” člana Predsjedništva. Neka Čović postavi pitanje velikom broju hrvatskih glasača zašto nisu glasali za njega. Da li je on “legitiman” ako su za njega glasali Srbi u Drvaru, Glamoču i Bosanskom Grahovu? Zašto Čović ne priča o načelniku Vareša iz HDZ-a koji dobiva izbore u gradu u kojem Hrvati nisu većina?

Gospodine Dunoviću, odraz raspoloženja hrvatskog naroda da sudjeluje u izborima u BiH, korespondira otprilike s ukupnom voljom građana, dakle i Bošnjaka i Srba da sudjeluju u izbornom procesu. Velik broj Hrvata nije izašao na izbore i glasovao ali on procentualno odgovara jednakom broju Srba i Bošnaka koji nisu izašli na izbore i iskoristili svoje biračko pravo. Tako da veliki broj ljudi hrvatske nacionalnosti u Bih koji nije izašao na izbore ne može vam poslužiti kao “argument s visoka“ kako veliki broj Hrvata nije glasovao za Dragana Čovića i HDZ. To bi prije svega trebao biti argument kao odraz opće apstinenciju svih birača koji su nezadovoljni ukupnim stanjem u državi. Pretpostavka je, a to se primjenom određenih analitičkih metoda može poprilično točno i utvrditi, da je najveći broj Hrvata koji su izašli na izbore i glasovali za Dragana Čovića kao kandidata za hrvatskog člana predsjedništva  glasovao  u iznosu većem od 80 % podrške, što je više od 140 000 glasova. Točno je i da je određen broj Srba glasovao za Dragana Čovića, iz spomenutih općina čak nešto više od 1000 srpskih birača,  prije svega jer nemaju kandidata kojemu bi rado dali povjerenje u FBiH. Time se ne dovodi u pitanje legitimnost Dragana Čovića kao kandidata za hrvatskog člana predsjedništva jer Čović osvaja plebiscitarnu podršku unutar hrvatskog naroda, već se dovodi u pitanje legitimnost vaših politika koje zastupate. Pravo je pitanje zašto su Srbi iz tih Općina glasovali za Čovića a ne naprimjer za Komšića i vašu političku stranku. Zašto je Srbima u FBiH programski ili politički bliži Čović i HDZ, a ne vaša politička stranka koja se pokušava prikazati nadnacionalnom i građanskom. 

Spomenuti načelnik općine Vareš Zdravko Marošević je politički endem na političkom nebu Bosne i Hercegovine, ali njegova pojavnost ni na koji način ne može poslužiti kao teza, odnosno antiteza Dunovićevom tumačenju pojma legitimnosti. Zdravko Marošević je kao kandidat HDZ-a, prvi put nešto lakše ali i drugi put pobijediti kandidatkinju SDA za 100tinjak glasova prednosti. Njegova pobjeda rezultat je sinergije bošnjačkih i hrvatskih glasova u Općini Vareš. Točno jeste da je Vareš općina s Bošnjacima kao relativnom većinom i vjerojatno Zdravko Marošević ne bi pobijedio da nije dobio i određenu podršku unutar bošnjačkog naroda. Međutim, Marošević kao kandidat HDZ BiH je dobio većinsku ili apsolutnu podršku unutar hrvatskog naroda Općine Vareš i određen broj glasova bošnjačkih birača koja mu je omogućila pobjedu na izborima.  Dakle, Marošević apsolutno posjeduje hrvatski legitimitet i većinski legitimitet da bude naćelnik Općine Vareš. Njegova pobjeda je rezultat specifičnosti lokalne sredine u kojoj djeluje. Bošnjački birači mu iz nekih razloga daju stanovitu vrstu povjerenja ali ne većinsku, kao što i u vašem slučaju poneki Srbin ili Hrvat u Sarajevu glasuje za vas i vašu političku opciju ali ne čine većinsko raspoloženje jer u ukupnom broju birača u Sarajevu njihova uloga svedena je na promile. 

Kako bilo, nemoguće je fenomenologiju priče lokalne naravi i karaktera poistovjetiti s političkim procesima i trendovima na nacionalnom nivou. Pojavnost Zdravka Maroševića ne ukazuje ni na kakvu vrstu zakonomjernosti u političkim procesima u našoj državi već je odraz političkih zbivanja na nivou lokalne zajednice koji mogu biti različiti. U državi etničkog predstavljanja, s kolektivnim šefom države, u kojemu ima i mjesto hrvatskog člana predsjedništva BiH, možemo reći da u njemu sjedi  Željko Komšić koji nema nikakvo uporište niti povjerenje kod hrvatskih birača u BiH. To je moguće dokazati, a toga je svjestan i Željko Komšić i svi vi kao njegovi pobočnici, i to na razini statističke greške. 

AUTOR: AS / Centralna.ba