- oglas -

DR. BORIS DŽELALIJA ZA CENTRALNU: Središnja Bosna je kolijevka hrvatskog naroda, a takvom će i ostati

Pročitajte i ovo

SRCEM ZA SREDNJU BOSNU Dres Roberta Prosinečkog dosegao vrtoglavu cijenu

Udruga navijača "UVIJEK VJERNI" zajedno sa Sportskim društvom Hrvatske bolnice dr.fra Mato Nikolić i udrugom PRONT iz Novog Travnika...

Plenković: Hrvatska nema vremena za čekanje

„Da se što prije sazove novi Sabor, formira vlada, usvoji program i da krenemo raditi za Hrvatsku te s...

SIPA u Mostaru lišila slobode četiri osobe zbog krijumčarenja migranata

 Policijski djelatnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su u Mostaru lišili slobode četiri osobe zbog postojanja...
- Advertisement -
AUTOR: JOSIP KRIŽANOVIĆ

Prof. dr. sc. Boris Dželalija, nedavno je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, za osobite zasluge u humanitarnom djelovanju tijekom Domovinskog rata te za znanstveni rad i medicinska istraživanja na području biomedicine i infektologije. No, to je samo jedno u nizu priznanja ovom vrhunskom čovjeku i liječniku koji je nakon višegodišnjeg rada u zadarskoj Općoj bolnici kao voditelj Infektološkog odjela, sada redoviti profesor na Odjelu za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru. Zbog svega toga dr. Dželalija je naš sugovornik s povodom.

Prof. dr. sc. Boris Dželalija

Gospodinu Dželalija, zahvaljujemo što je izdvojio vrijeme da našim čitateljima pretežno u Središnjoj Bosni sa nekoliko tema približi i svoj rad i trenutnu epidemiološku situaciju kao i povezanost sa Središnjom Bosnom.

 

  1. Za početak, možete li se malo pobliže predstaviti našim čitateljima Vaše trenutno radno mjesto, ali i pobliže malo približiti Vaš životni put i karijeru

 

Dželalija: Rođen sam 10. listopada 1955. godine u Ključu na Miljevcima kod Drniša, osnovnu školu završio sam u Drinovcima a gimnaziju u Drnišu. Diplomirao sam 1979. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1994. godine stekao sam doktorat znanosti na zagrebačkom sveučilištu. U statusu  redovnog profesora u trajnom zvanju zaposlenik sam u Odjelu za zdravstvene studije na Sveučilištu u Zadru i kao vanjski suradnik u istom zvanju na Medicinskom fakultetu u Splitu. Neposredno po završetku studija medicine zaposlio sam se 1980. godine u tadašnjem Medicinskom centru u Zadru, danas je to Opća bolnica Zadar, od kada je proteklo nepunih 40 godina, zapravo u listopadu ove godine bit će i punih 40 godina. Bio sam dragovoljac Domovinskog rata u zdravstvenoj službi Hrvatske vojske na bojišnici zadarskog zaleđa, preživio pakao Škabrnje i na kraju vojnički put završio stekavši čin pričuvnog pukovnika HV.

 

  1. Možete li nam reći Vaše mišljenje kao liječnik i vrhunski stručnjak-infektolog što možemo očekivati u bliskoj budućnosti kada je u pitanju „borba“ s virusom SARS-CoV-2. COVID-19

 

Dželalija: Nitko, tako ni ja, ne može sa sigurnošću predočiti budućnost COVID-19 pandemije. Najčešći upit odnosi se na ponavljanje pandemije. Odgovor ne znamo ali znamo kako to ovisi o stvaranju imuniteta na taj virus.  Diljem svijeta, a tako i u nas u Hrvatskoj, u tijeku su ili će se uskoro provoditi serološka istraživanja koja će pokazati postotak stanovništva koje je imalo takvu infekciju, bilo sa izraženim simptomima bolesti ili bez njih (asimptomatski bolesnici). Dodatno, još uvijek je nepoznato, a i nakon prvih istraživanja nisam siguran u konačni odgovor, ostat će i nadalje nepoznato koliko će ta stvorena protutijela na virus biti zaštitna i koliko će dugo zaštita trajati. Naime, neke virusne bolesti ostavljaju trajni imunitet ili zaštitu i u oboljelih i u cjepljenih osoba dok druge virusne bolesti ostavljaju tek kratkotrajni imunitet.  Iako nsam od onih znanstvenika koji se pribojavaju pretkazati ishod, oprezno iznosim samo moje očekivanje da će imunitet biti kratkog trajanja, što pretpostavlja cijepljenje kao mjeru prevencije ove infekcije. Dodatno, moguća je i sezonska pojava ove bolesti, slično kao i u javljanju gripe.

 

  1. Možete li nam objasniti Vašu ulogu u kriznom Stožeru Republike Hrvatske i približiti kako to funkcionira u Hrvatskoj, uz konstataciju da rad Stožere dobiva pozitivne kritike od mnogobrojne svjetske stručne javnosti

 

Dželalija: Aktualno nemam izravnu ulogu u kriznom stožeru Republike Hrvatske, a tako ni u Stožeru civilne zaštite Zadarske županije. Sudjelujem izravno u radu stožera Opće bolnice u Zadru. Međutim, moj liječnički poziv i znanje i iskustvo stečeno višegodišnjim radom kao specijalist infektolog s bolesnicima u Općoj bolnici u Zadru, kao i sadržaj mog znanstvenog djelovanja bili su pravi poticaj ponovno sve navedeno staviti na raspolaganje ravnateljstvu zadarske bolnice, zapravo bolesnicima u Općoj bolnici u Zadru ali i zadarskoj javnosti.  Tako svakodnevno odrađujem konzilijarne preglede, mlađim kolegama svojim savjetima pomažem u donošenju konačnih odluka u liječenju bolesnika. Dodatno, sudjelujem u dinamičnoj, svakodnevno promjenjivoj organizaciji rada u bolnici. Sve rečeno je veoma zahtjevno i odgovorno, a tijek širenja COVID-19 epidemije, ali i klinički tijek bolesti i liječenja nerijetko su teško predvidivi ili su potpuno nepredvidivi. Nadalje, moj rad je vidljiv i u zadarskoj javnosti u prikazu ove pandemije, u obliku javnih predavanja ili razgovora i izjava u srdestvima javnog priopćavanja. Ncionalni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, kao što i sami kažetedobro radi svoj posao i zasluženo primapozitivne, zapravoizvrsne ocjene i od međunarodnih stručnjaka.Međutim, posljednjih dana u sve to uključujeni su različiti politički interesi i rivalstva, što, nadam se neće, ali može, poljuljati pozitivni stav javnosti o njihovom radu. Izlazna strategija ili popuštanje mjera prevencije COVID-19 pandemije najteži je i najzahtjevniji dio u ukupnoj strategiji, svima i svugdje ne može se pružiti traženo i očekivano, što vodi u nezadovoljstvo i u prosvjed.

 

  1. Što u ovome momentu nakon višemjesečnih istraživanja struka zna o COVID-u19 i kada možemo očekivati najprije pronalazak cjepiva koje bi stavila virus „pod kontrolu“

 

Dželalija: Zasigurno, danas u  u svijetu postoji iznimno veliki interes za stvaranje i prozvodnju cjepiva. Tako znanstvenici već mjesecima čine sve napore u stvaranju takvog cjepiva a farmaceutska industrija neće propustiti veliku priliku za velikom zaradom. Dakle, podudarnost interesa sigurno će ubrzati postupak stvaranja i proizvodnje cjepiva. Ne mislim da će sve to trajati duže od nekoliko mjeseci.

 

  1. Ono što do sada smo mogli pročitati najugroženija populacija je ona iznad 65 godina, možete nam to malo pobliže stručno pojasniti

 

Dželalija: U dobi od 65 godina malo je onih koji nemaju neku kroničnu bolest i zato pripadaju među najugroženije. Dakle, ugroženu populaciju čine sve osobe s drugim priležućim ili kroničnim bolestima (komorbiditeti) kao šećerna bolest, bolesti srca, kronične plućne i bubrežne bolesti, visoki tlak, autoimune i maligne bolesti. U ovih bolesnika oslabljen je imunosni sustav te su zasigurno osjetljiviji na svaku, a tako i na ovu infekciju.,

Prof. dr. sc. Boris Dželalija

 

  1. Zanima nas kakva je Vaša poveznica sa Središnjom Bosnom, kada ste bili zadnji put na ovim prostorima

 

Dželalija: Još u moje studentsko doba (1974. do 1979.godine) u Zagrebu poznavao sam brojne studente medicine, a i studente iz drugih zagrebačkih fakulteta,  podrijetlom s povijesnih hrvatskih prostora iz Bosne i Hercegovine. Život u studentskom domu, susreti na nedjeljnim misama i nogomet svakako su bili središnja mjesta naših susreta i početna poveznica.Naravno, naše  daljnje poznanstvo stvaralo je povjerljivost  a tako i otvaranje političkih priča. Zapravo, nikad i nikako nije nam politika bila krajnji cilj. Naš cilj je bio živjeti u duhu naše katoličke vjere i ojačati naše hrvatsko rodoljublje i domoljublje, a upravo je to bilo glavno obilježje i bogatstvo studenata s tih prostora. U to vrijeme sve rečeno bilo je teško živjeti, ali mi smo bili ustrajni, odustajanje nikad nije bila opcija. S nekima od njih zadržao sam poznanstvo ili prijateljstvo do danas. Nadalje, moj rad u bolnici očitovao se i u pomaganju tim ljudima i njihovim obiteljima. Početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj u grad Zadar i okolna mjesta stigle su brojne izbjeglice iz Središnje Bosne i iz drugih hrvatskih prostora kojima je bila potrebna  i nužna pomoć u hrani, odjeći i smještaju i slično. Osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (1992.godina) stvoreni su uvjeti organiziranog načina pomoći tim ljudima protjeranim iz svojih domova. Nakon dvije godine  njezina djelovanja zajednica je od 1994. godine nastavila svoje djelovanje u okvirima novostvorene podružnice Hrvatskoga kulturnog društva Napredak u Zadru. Moje prijašnje saznanje o zabrani djelovanja ovog društva 1949. godine od strane tadašnje komunističke vlasti bilo je poticaj, a moje neupitno dugogodišnje prijateljstvo s tim vrijednim i poštenim ljudima iz Središnje Bosne bilo je čvrst temelj pristupanju u rad podružnice, čiji sam aktivni član i danas a u dobroj vjeri u nadalje.

 

  1. Znamo da ste kao liječnik aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu. Možete li nam ispričati neki trenutak koji ne možete zaboravit i hoćete li jednom sve doživljeno pretočiti u knjigu

 

Dželalija: Priče o ratu teško mi „padaju“, ne volim se vraćati u to teško vrijeme. Ipak, volio ili ne i ja i svi koji imamo svoju priču moramo pričati o ratu koji je bio obrambeni i u kojem smo mi Hrvati pobjednici. Naše priče, moraju biti ne samo ispričane  nego i zapisane. Ne smijemo dopustiti da našu povijest pišu naši neprijatelji po njihovoj mjeri. Dostatno je prisjetiti se kakvu su nam povijest ispisali komunistički povjesničari i intelektualci. Moja uloga liječnika u ratu najviše se očitovala 18. studenoga 1991. godine, na dan okupacije Škabrnje od strane srpskog agresora. Da su kojim slučajem o tome pisali spomenuti ili njihovi odabrani učenici ni dan danas ne bi ni znali što se dogodilo u Škabrnji, Vukovaru i drugdje, kao što nam sakrili istinu o sudbini i stradanju hrvatskog naroda koncem drugog svjetskog rata i u u poraću. Naravno, pravi zapis o Škabrnji i o drugim mojim ratnim događajima pišem i, posluži li me zdravlje, uskoro će ti zapisi biti objelodanjeni. Ponavljam svima, ispričajte i zapišite svoje priče. Ma, koliko god su moja priče teškog sadržaja, zasigurno drugi imaju priče neusporedivo  groznijeg i težeg sadržaja. Stoga, ne čekajmo, probudimo se, otvorimo svoju dušu,  iznesimo istinu, budimo ponosni,  izbacimo bezdušje. Naravno, moramo razumijeti i sve one naše ljude koji izražavaju misli kako je ta naša ratna pobjeda mogla i morala biti izražajnija, a naša sloboda i naš život sadržajniji ibogatiji. To se naročito tiče hrvatskog naroda na prostorima Bosne i Hercegovine.

 

  1. Možemo li nešto izdvojiti kada je u pitanju Vaš društveni rad, (primjerice znamo da ste dugogodišnji član HKD Napredak), a da nije u isključivoj poveznici s Vašim zanimanjem i strukom

 

Dželalija: Početkom veljače ove godine, Kolinda Grabar Kitarović, tada još aktualna predsjednica Republikje Hrvatske, uručila mi je odličje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, za osobite zasluge u humanitarnom djelovanju tijekom Domovinskog rata te za znanstveni rad i medicinska istraživanja na području biomedicine i infektologije. Od studentskih dana aktivist sam u društvu Hrvatskog crvenog križa na različitim razinama, u tri mandata bio sam predsjednik gradskog društva u Zadru i u jednom mandatu predsjednik županijskog društva, a aktualno obnašam funkciju dopredsjednik. Za to moje djelovanje dobio sam odličja “Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski” (1996,)  i “Zlatna značka Crvenog križa” (2003.)

 

  1. Hvala Vam još jednom na izdvojenom vremenu i za kraj u ovim čudnim vremenima pošaljite poruku našim čitateljima

 

Dželalija: Središnja Bosna je zasigurno kolijevka hrvatskog naroda, a takvom će i ostati. Sadašnja i svaka druga hrvatska državna vlast i institucije moraju razumijevati i pomagati u ostvarivanju vaših temeljnih zahtjeva iz područja zdravstva, školstva, kulture i drugih područja. Ne bude li tako neće biti ni ove naše kolijevke. Znam, ovako ne misle svi u Hrvatskoj. Nisam političar nisu ove moje poruke političke naravi, ne živim  u  a ni od politike, niti mi je politika bliska. Ali, kao čovjek koji voli svoj narod, a vi ste moj narod, i koji poštuje sve ljude dobrih i čistih nakana i djela želim vam mir i zdravlje a da to postignete ne dopustite drugima da uzmu vaše a ne uzimajte ni vi što nije vaše.  Tko u sebi nosi i živi Božju ljubav, ljubit će i čovjeka na zemlji. Samo dobar čovjek može biti dobar liječnik, dobar susjed, dobar prijatelj. Život je borba, ne čekajte gotova rješenja, sudjelujte i utječite na vaš život kako je to davno kazao sveti Augustin: Bog, koji te je stvorio bez tebe, neće te i spasiti bez tebe!

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti autora i centralna.ba kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak

Najnovije vijesti

SRCEM ZA SREDNJU BOSNU Dres Roberta Prosinečkog dosegao vrtoglavu cijenu

Udruga navijača "UVIJEK VJERNI" zajedno sa Sportskim društvom Hrvatske bolnice dr.fra Mato Nikolić i udrugom PRONT iz Novog Travnika...

Plenković: Hrvatska nema vremena za čekanje

„Da se što prije sazove novi Sabor, formira vlada, usvoji program i da krenemo raditi za Hrvatsku te s puno entuzijazma, snage i energije...

SIPA u Mostaru lišila slobode četiri osobe zbog krijumčarenja migranata

 Policijski djelatnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su u Mostaru lišili slobode četiri osobe zbog postojanja osnova sumnje da su počinile...

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu odabrao Hrvatsku za ljetovanje

 Jahtom "Queen Miri", dugom 91 metar, koja može primiti 36 gostiju u 18 luksuznih kabina, u ponedjeljak je u Pulu doputovao 86-godišnji američki milijarder Sheldon...

Čeka nas sunce i sutra

 U Bosni se sutra očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme. U jutarnjim satima i prijepodne ponegdje u Bosni se očekuje i kiša ili kratkotrajni...

Povezane vijesti