Na koncertu Marko Perković Thompson održanom u dvorani u Široki Brijeg, dok je tisuće ljudi ispunilo prostor pjesmom, emocijama i snažnom energijom, jedan je trenutak prošao gotovo neprimjetno, ali je za one koji su ga vidjeli bio duboko upečatljiv.Među uzvanicima te večeri bio je i 30-godišnji hrvatski katolički svećenik iz Podstrane, don Mirko Šakić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i župnik Župe Gospe od Zdravlja u Podstrani.
U jednom tihom, gotovo skrivenom trenutku, don Mirko se popeo na balkon u pozadini, iza bine. Ispred njega, cijela dvorana. More ljudi iz različitih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su prevalili stotine kilometara kako bi bili dio glazbenog spektakla kakav je Thompson priredio u Širokom Brijegu.
Bez mikrofona, bez obraćanja publici, bez potrebe da ga itko primijeti.Raširenih ruku u znaku blagoslova, sklopljenih očiju, sabran i u tišini, molio je zagovornu molitvu za cijeli koncert. Molio je za sve prisutne, za sigurnost i mir, za Thompsona i njegov tim, za organizatore i tehničku ekipu, da večer protekne dostojanstveno i u radosti te da Božji blagoslov siđe na cijeli događaj.
Velika većina ljudi u dvorani nije mogla primijetiti taj prizor. No oni koji jesu, među njima i ekipa Vrisak info ,svjedočili su snažnom trenutku koji je cijeloj večeri dao dodatnu, duhovnu dimenziju.
Don Mirko Šakić već je dobro poznato ime među vjernicima, ali i šire. Aktivan je u pastoralnom radu, osobito s mladima, a prepoznatljiv je po pristupu koji izlazi iz uobičajenih okvira. Sudjelovao je u evangelizaciji i susretima na festivalu Ultra Europe, gdje je s timom dijelio vodu i razgovarao s mladima, jednostavno i neposredno, svjedočeći vjeru ondje gdje se mladi nalaze.Njegova povezanost s Thompsonom nije od jučer. Početkom listopada 2025. godine, na svoj 30. rođendan, iznenadio je župljane, osobito djecu, kada je u pastoralnom centru u Podstrani uzeo gitaru i doveo im njihova omiljenog glazbenika, Marka Perkovića Thompsona, priredivši im večer za pamćenje.
Iza njegova svećeničkog poziva stoji osobna priča. U dobi od 18 godina osjetio je poziv, iako, kako je svjedočio u jednom podcastu, nikada prije nije razmišljao o svećeništvu. Plan mu je bio uspjeti u nogometu, imati obitelj i djecu. No osjećaj nutarnje praznine i primjer žive, radosne vjere njegove sestre potaknuli su ga na dublje promišljanje.Nakon jedne ispovijedi, sjedio sam prije mise i promatrao jednog fratra kako se priprema oko oltara. I jasno sam čuo glas: “I tebe želim tamo. To je bio trenutak koji je sve promijenio“, ispričao je jednom prilikom.
Strastveni navijač i ljubitelj nogometa, danas je svećenik koji vjeru živi među ljudima, na župi, među mladima, na festivalima, ali i u tišini iza pozornice velikog koncerta.
Dok je dvorana u Širokom Brijegu pjevala, na jednom balkonu odvijala se molitva. Nevidljiva većini, ali snažna onima koji su je prepoznali.
