Današnji dan obilježava jedan od najmračnijih trenutaka u povijesti Hrvata Središnje Bosne. Na ovaj dan prije 79 godina, partizani su zauzeli Travnik, a grad je postao poprište tragičnih događaja koji su duboko ozlijedili dušu ove zajednice.Nakon što je tzv. „narodno-oslobodilačka vojska“ ušla u Travnik, slijedio je pokolj neviđenih razmjera. Strahovlada i nasilje nad nemoćnima obilježili su ovo tragično razdoblje. Bolnica u Travniku postala je prva meta, gdje je više od 70 ranjenika, uključujući civile i dvije časne sestre, izgubilo život.

U nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku, šest mladih učenika ubijeno je, ostavljajući duboku ranu u srcima njihovih obitelji i zajednice.

No tragedija nije stala tamo. Samo dva dana kasnije, oko 800 stanovnika i nekoliko hrvatskih vojnika zatvoreni su u gradsko sklonište, koje je potom minirano. Stravična eksplozija odnijela je mnoge nevine živote.

Crkva i samostan također su doživjeli tragičnu sudbinu 1945. godine kada su partizani zapalili to važno vjersko središte, uništavajući arhiv, knjižnicu, umjetničke zbirke, crkvenu opremu i orgulje.

Iako su desetci tisuća stanovnika Travnika izgubili živote u ovim stravičnim događajima, još uvijek nisu podignuti spomenici i obilježja koja bi sadašnjim i budućim generacijama posvjedočila o ovim tragičnim trenucima. To je bolna rana u kolektivnom pamćenju, a neizgovorena istina ove tragedije tereti duše onih koji su preživjeli.

Danas, dok se prisjećamo ovih mračnih trenutaka, želimo poslati poruku da sjećanje na žrtve i patnje ovih događaja nikada ne smijemo zaboraviti. To je obaveza prema onima koji su izgubili svoje živote i prema budućim naraštajima kako bi se izbjegle slične tragedije u budućnosti.

Sjećanje na prošlost ključno je za gradnju mirnije budućnosti.