Sve je duži popis djece u BiH koju su ubili obijesni kriminalci koji slobodno hodaju ovom državom. Nakon svakog takvog slučaja narod se zaklinje da se neće ponoviti nikada ništa slično, ali nitko ne poduzima ništa kako se ovakvi užasi ne bi ponovili.
Avaz donosi tekst na ovu temu kojeg prenosimo u cijelosti:
Naša djeca opet stradaju na ulicama. Svaki put kažemo nikad više, no iz godine u godinu povijest se nastavlja ponavljati, gotovo po identičnoj matrici. Da stvar bude gore, građani Sarajeva u pravilu stradaju od specifičnog, jednog te istog soja kriminanih tipova koji kad ne pucaju i ne udaraju rekete, jure u bijesnim automobilima i gaze ljude.
Sinoć je na sarajevskoj Drveniji Benjamin Spahović „osoba dobro poznata sarajevskoj policiji“, nedugo nakon što je izašao iz zatvora, terencem marke „Porsche“ pokosio tinejdžera i nanio mu teške tjelesne povrede. Djetetu se bore za život. Za sudjelovanje u razbojništvu na benzinskoj crpki „Hifa Petrol“ u Vogošći, Spahović je bio osuđen na dvije godine i sedam mjeseci zatvora, uhićen je zbog iznude, pucnjave, a javnosti je poznat i kao sudionik reality showa.
Rijetko je koji slučaj zgrozio javnost u BiH kao što je bilo ubojstvo dvije studentice od Sanjina Sefića, koji ih je u centru grada pokosio na pješačkom, vozeći divljački preko 100 kilometara na sat. Sefić je također bio „osoba dobro poznata sarajevskoj policiji“, sa nakupljenih 18 krivičnih i 47 prekršajnih djela. Sefić je, međutim, i pored bogate „policijske biografije“, ostajao na slobodi sve dok dvije mlade osobe nije koštao života.
PREPORUKA ZA VAS
Jeleni Opričić, studentici iz Srbije, posjeta Sarajevu 2015. godine bit će i posljednje iskustvo u životu. Na nogostupu, na tramvajskom stajalištu, automobilom ju je pokosio Kerim Mudželet. Babin sin, koji je po društvenim mrežama običavao kačiti video snimke na kojima divljački jurca u svom bijesnom automobilu, izgubio je kontrolu nad vozilom koje je išlo preko 100 kilometara na sat, skrenuo na nogostup i pokosio Jelenu i njenog prijatelja koji je ostao teže povrijeđen.
Ni 17 i po godina zatvora Sefiću, ni pooštravanje kazni ni premreživanje grada kamerama, nije bilo dovoljno da se svemu stane na kraj. Jurcanja bijesnih automobila u Sarajevu i noćne utrke, nešto je čemu na ulicama grada i danas možete svakodnevno svjedočiti.
A šta je tek s ubojstvom Dženana Memića, koje je sustav pokušao zataškati i prikazati kao prometnu nesreću, ubojstvom Denisa Mrnjavca iz obijesti od tri maloljetna zločinca naočigled cijelog tramvaja, ubojstvom Amara Mistrića ili nikad razriješenog ubojstva Davida Dragičevića u Banjoj Luci.
Naravno, prometna nesreća se, ne daj Bože, može dogoditi svakom. No ovdje nisu u pitanju „nesreće“. Onaj tko automobilom, kroz gusto naseljeni centar grada, jurca preko 100 na sat, ubojica je u najavi. To je kao da hodate s kalašnjikovom po gradu i nasumično pucate. Pitanje je trenutka kada će se pješak naći na putu ubojici koji neće biti u stanju zakočiti.
Takvom ponašaju se ne odaju obični, normalni, pristojni građani ove zemlje. Takvo ponašanje, kao što pokazuju i primjeri i dosjei ubojica za volanima, prakticiraju osobe kriminalnog uma, s brojnim krivičnim djelima, ljudi bez morala, empatije i dokazano spremni drugom ljudskom biću nanositi zlo. U pitanju je, dakle, jedna duboka manjina iz specifičnog miljea koja nam gazi djecu.
A to pokazuje da se ovdje radi prije svega o porazu same države. Jer ako su osobe poznate po bogatim krivičnim dosjeima i dalje slobodne da po gradu jurcaju, gaze i ubijaju građane, ako i pored svih zlodjela koje imaju iza sebe, država nije u stanju da ih odgovarajuće sankcionira, nadzire i ostatak građana zaštiti od njih, čemu takva država u konačnici uopće služi?
Odgovor na ovo pitanje možda nam bude jasniji kad se sjetimo da su oni koji sjede u strukturama države nerijetko osobe upletene i u mnogo dublji i ozbiljniji kriminal od onog uličnog i da nam upravo slučajevi „Dragičević“ i „Memić“ pokazuju da ovdje vrlo često nije jasno gdje počinje država, a završavaju ulični batinaši i siledžije?
