IMAMO LI DOVOLJAN BROJ INSPEKTORA DA BISMO MOGLI ODGOVORITI SVIM KONTROLAMA?

– Kada je u pitanju broj inspektora koji rade u kantonalnim, gradskim i opštinskim inspekcijskim organima, a računajući i Federalnu upravu, tih 60 inspektora dovoljno sve govori. To je izrazito mala brojka, jer je teško s tako malo inspektora izaći nakraj sa svim izazovima, potrebama, pogotovo kad je u pitanju Covid-19. Ovaj broj smo sukcesivno povećavali. Našli smo pravni osnov, iako nam je zakon dao obavezu i nadležnost u prekograničnoj kontroli, ovlastili smo više od 10 ljudi kao ispomoć, tako da je ovaj broj od 60 porastao na oko stotinu inspektora koji vrše sve inspekcijske kontrole, pokreću inspekcijske postupke u kontekstu kontrole epidemioloških mjera i njihove primjene i poštivanja od privrednih subjekata u FBiH.

KAKVA JE SARADNJA IZMEĐU FEDERALNIH I KANTONALNIH INSPEKCIJA?

– Želim istaći jako dobru saradnju s kantonalnim upravama za inspekcijske poslove koja je na visokoj razini, ne samo u borbi protiv koronavirusa već i kada su druge aktivnosti u pitanju. Od aprila 2020. uspostavili smo sistem međusobnog izvještavanja u vezi sa obavljenim inspekcijskim nadzorima i svim faktorima koji su utjecali na vršenje tih nadzora u pojedinim kantonima, jer imamo kantone gdje se epidemiološka slika mijenjala iz mjeseca u mjesec. Pored tih faktora, tu je i faktor donošenja naredbi federalnog Kriznog štaba, prijave građana i naša interna analiza rizika u vezi sa onim najkritičnijim privrednim subjektima, gdje je trebalo izvršiti inspekcijske kontrole, tako da je to mjesečno izvještavanje o broju izvršenih kontrola i mjera svakako doprinijelo da razmjenjujemo podatke. Zaista, sve pohvale kolegama iz kantonalnih uprava.

U SEGMENTU KONTROLA, HOĆE LI BITI JOŠ RESTRIKTIVNIJIH MJERA I IMA LI POVLAŠTENIH?

– Nažalost, imali smo potrebu često represivno djelovati iako bih ja prethodnu godinu nazvao godinom koja je protekla u duhu preventivnog i korektivnog djelovanja od FUZIP-a, pa i drugih inspekcijskih organa. I kada smo represivno djelovali, to je bilo prema onim privrednim subjektima koji su poslije prvog, pa čak i drugog inspekcijskog nadzora ponovo pokazali nedisciplinu i neodgovornost. Očigledno je da su i naši intenzivni napori, apeli, kao i doprinos medija dali bolje rezultate u kontekstu poštivanja epidemioloških mjera. Mislim da smo na dobrom putu da u Evropi budemo jedna od rijetkih zemalja koja ima manje restriktivne mjere.

KOJI SE PRIVREDNI SUBJEKTI NISU PRIDRŽAVALI MJERA I ŠTA SVE DOŽIVITE NA TERENU?

– Što se tiče djelatnosti u kojima je bilo najkritičnije, uvjerili smo se da je najveći rizik upravo u tržnim centrima, prodavnicama, ugostiteljskim objektima, jedinicama javnog prijevoza, a dolaskom zimske sezone i na skijalištima.

​​SVE JE POD KONTROLOM

​Koliko god je teško privrednim subjektima pridržavati se epidemioloških mjera, toliko je teže i inspektoru obavljati inspekcijski nadzor, posebno u situaciji kad mora biti represivan. Mogu s ponosom reći da ovu krizu držimo pod kontrolom, međutim bili smo primorani u desetak slučajeva zatražiti intervenciju policijskih službenika, najviše u KS-u.

TRGOVINE I UGOSTITELJSKI OBJEKTI SU PRIVREDNE DJELATNOSTI GDJE SU PRIMIJEĆENA KRŠENJA MJERA. AKO NA PO DESET KASA U JEDNOM TRŽNOM CENTRU PO CIJELI DAN LJUDI STOJE U KOLONAMA, NIJE LI TO VEĆA OPASNOST OD ZARAZE OD OSTALIH NAČINA OKUPLJANJA?

– Sve one djelatnosti gdje imamo masovno korištenje usluga, kupovina životnih namirnica, korištenje usluga javnog prijevoza, skijališta, sve su to oni najteži rizici za širenje koronavirusa. Međutim, opet ću se vratiti na one ključne, efikasne epidemiološke mjere, a to je da se drži ta fizička distanca od 1,5-2 metra, da se nosi maska i drži lična higijena. Možemo se pohvaliti kao društvo, kao zemlja i kao narodi koji žive ovdje da imamo kulturološku predispoziciju vođenja lične higijene i svakako je to jedan od faktora koji je utjecao da ove brojke budu, ipak, optimističnije nego prije nekoliko mjeseci.