U Facebook grupi Balkanci u Njemačkoj koja okuplja više od 60 tisuća ljudi s područja bivše Jugoslavije koji žive i rade u toj zemlji anonimna osoba u srijedu je objavila priču u kojoj objašnjava kako joj je razgovor s jednim Nijemcem u firmi u kojoj radi potpuno promijenio život.

“Evo jedna priča od jutros da vam uljepšam dan i da vidite da ima nade za nas i da nas Švabe cijene kad smo ljudi. Radim kao čistačica u jednoj velikoj firmi ovdje u Stuttgartu već 5 godina i jutros, dok sam čistila kancelariju od glavnog šefa, nađem na podu ispod stola kovertu. Otvorim je, unutra brdo para… znači 4000 eura u kešu i neki papiri. Meni se noge odsjekle, prva misao mi bila: pa ja s ovim parama mogu djeci u Bosni kupiti drva za tri zime i poslati materi za lijekove i još da mi ostane. Sjedim ja tamo, gledam u one pare i mislim se: nitko me nije vidio, nema kamera u toj sobi.

Ali onda se sjetim što mi je pokojni otac uvijek govorio, kćeri, nemoj tuđe nikad jer prokleto je i neće ti donijeti sreće. Ustanem ja onako s metlom u ruci i odem pravo kod šefa u kancelariju i kažem mu: evo, šefe, ispalo vam je ovo ispod stola. Čovjek me gleda, ne vjeruje… kaže on meni: pa jesi ti otvorila kovertu? Ja kažem: jesam, vidjela sam pare, ali nije moje i evo vam nazad”, započela je svoju priču.

‘Zagrlio me i počeo plakati’
“Ljudi moji, on je ustao, zagrlio me i počeo plakati! Kaže: to su pare što je digao jutros da plati neku operaciju za unuku i da mu je to zadnje što ima. Zvao je odmah cijelu firmu na sastanak i pred svima rekao: ova žena je obraz naše firme, od danas ona više ne čisti nego ide u kancelariju da radi na recepciji i plaća joj je dupla!

Ja još ne vjerujem što mi se desilo, sjedim i plačem od sreće… Eto, samo da znate da se poštenje ipak isplati i u ovoj tuđini i da Švabo vidi kad je netko čovjek. Je li i vi mislite da sam dobro uradila ili sam ispala budala što nisam uzela pare kad me nitko nije vidio?? Ja mirno spavam, a to mi je najbitnije”, napisala je u grupi.

“Uradila si pravu stvar i tako treba. Moj muž i ja živjeli smo na Vrbanji. Bila je to poštanska zgrada, imali smo ograđeno dvorište. U nedjelju je on otišao na pijacu, ja pripremam doručak. Ulazi on sav blijed u licu i drži neki novčanik, u njemu dosta para, vidim, a nema ništa da bi se znalo čiji je. S vrata mi ga pokazuje i govori: “Mando, vidi što sam našao”, pogledam ga kao da je nekoga ubio, puna straha, zašto to uopće unosi u stan i mlatarajući rukama govorim mu odmah da to iznosi, neka ostavi gdje je našao ili neka pita ostale stanare. Mislim da se na tuđem ne treba stvarati nikakvo materijalno ili bilo kakvo bogatstvo. Sretna sam što sam ovakva i imam sve”, napisala joj je svoje iskustvo Manda.

‘Savjest mi je čista’
“Draga gospodo, dobro ste to napravili i ja bih tako isto napravila. Dok sam radila u Njemačkoj, puno stvari sam našla i vratila vlasnicima. Moja je savjest čista, a ljudi zadovoljni i sretni što mi kao stranci tako radimo u tuđoj zemlji. Pozdrav i bravo”, napisala joj je Murla.

Na objavu je u kratkom roku stiglo više od 140 komentara, a dosta ljudi je izrazilo sumnju u istinitost ove priče. “Ja ovo ništa ne vjerujem. Kakva je to recepcija u kancelariji i s kakvim pravom možeš raditi posao za koji nisi školovana? I još nešto… svoj materinji jezik ne pišeš ispravno, kako tek barataš s njemačkim”, upitala ju je Željka,

“Jesi li bar kavu popila kad si se probudila da dođeš sebi, jer ipak novo radno mjesto pa dupla plaća, a šefu zadnji novci, pa to nije bilo ni u Veseloj svesci jer ne bi ti nitko povjerovao”, našalio se Veselimir.

“Pa normalno, ako si našla ispod stola, ili ćeš ih tu ostaviti ili dići na stol… da su bile u kanti za smeće, pa hajde. Ja čistim urede i sve što je u kanti za smeće moram baciti, a sve pored kante me ne treba zanimati”, napisala joj je Divna, prenosi Dnevno.hr.