Kako nam se bliži izborni ciklus (još jedan) i to onaj lokalni, tako raste i medijski interes za istim, mada gledajući medijsku scenu unatrag nekoliko godina u Središnjoj Bosni i struka, ali i konzumenti mogu slobodno postaviti pitanje postoji li život „izvan politike“ .

Treba li svaka vijest biti dio političkog marketinga?

Razlog više-manje ovakvoj tezi, gdje se pod pojmom život podrazumijeva kompletan društveno gospodarski život jedne sredine, koja i nije baš uobičajena u „malo“ razvijenijim kapitalističkim društvima zapravo je činjenica kako se politički marketing radi i tamo gdje baš i ne bi morao, jer neka osnovna vodilja je pojavljivati se što više, što češće i „zaraditi“ što više lajkova.

Upravo zbog ovakvog jednog pristupa osoba koje i nemaju previše dodira sa tematikom marketinga( pitanje je znaju li uopće i definiciju istoga) dogodila se i inflacija „sitnih medijskih projekata“ kojima je isključivi cilj doprijeti do manjeg broja čitatelja (uglavnom uža ciljana skupina) i iste kroz platformu usmjeravati prema konačnom proizvodu.

Naravno u početcima razvoja takvih medijskih platformi, iste su bile dosta uspješne u ostvarivanju zamišljenih ciljeva što je naravno legitimno pravo svakog onog tko prodaje svoj proizvod, u ovom slučaju „politički proizvod“.

U tom jednom procesu, koji je išao paralelno sa razvojem društvenih mreža i razvojem samog digitalnog marketinga, dogodilo se kako su i ostali segmenti života( koji nisu isključivo političke naravi) poput gospodarstva, sporta, kulture i sl. postali poligon političkog marketinga. I dok je samo pojavljivanje na takvim događajima politički i prihvatljivo i marketinški ispravno, dogodio nam se fenomen kako vijest nije sam događaj (npr. utakmica, kulturni događaj ili otvaranje proizvodnoga pogona), nego vijest zapravo postaje to što je osoba bila nazočna na tom događaju, što u drugi plan stavlja sam događaj, ljude koji su ga kreirali i sl.

Sasvim prirodno, danas kroz običnu komunikaciju osjeti se jedan „otpor“ prema takvom vidu političkog marketinga koji je zapravo prirodni proces sazrijevanja konzumenta, odnosno čitatelja koji u svoj fokus stavlja svoj interes za nekim sportskim, gospodarskim ili kulturnim događajem, a ne za osobama koje su taj događaj konzumirale. To je jedan od glavnih razloga zbog čega su i takve medijske platforme vrlo brzo prestale „rasti“ a čitatelji se prirodno okrenuli sadržaju  i platformama koje nisu opterećene svakodnevnim političkim marketingom.

Ono što bi sa stajališta struke mogao primijetiti u zadnjih par godina je kako osobe koje se bave politikom u suštini prepoznaju ovakav trend te više pozornosti posvećuju „kvaliteti proizvoda“ odnosno svome radu, a manje se bave populističkim objavama koje uglavnom danas u javnosti rade više kontraefekt. Bitno je ne zaboraviti obvezu sudjelovanja osoba koje se bave politikom u javnom komuniciranju oko određenih procesa i problema koji se javljaju u realnom vremenu. To je nešto što se očekuje od osobe koja se bavi politikom no tu već ulazimo u segment PR odnosa.

U principu se nije dogodilo ništa „čudno“ što već u teoriji nije napisano. Dogodila se prirodan selekcija kod konzumenta o čemu su mnogi poznati svjetski autoriteti iz oblasti marketinga pisali još u prošlom stoljeću.

Društvene mreže kao primarni kanal političkog marketinga

I na polju izbora kanala društvenih mreža kojima se šalju određene političke poruke dogodile su se značajne promjene. Twitter je postao društvena mreža koja sadrži kratke i jasne političke poruke, a njegov utjecaj raste još od Obamine predsjedničke kampanje, dok je sadašnji američki predsjednik Donald Trump zapravo postavio standarde političkog direktnog marketinga putem tweetanja. U tom smjeru kod nas je vidljivo kako još uvijek ne postoji ovakav vid komunikacije kod osoba koje se bave politikom ili ga koriste političari koji trude se pratiti svjetske trendove i pokušavaju biti dio istih što je pohvalno.

” Nemojte zaboraviti da društvene mreže prije svega služe za zabavu većini, a politika općenito nije zabava, prije ide na živce – tako i da oglasi koje nudite moraju biti pametno osmišljeni kako bi zainteresirali vaše potencijalne birače. U njima mora biti nešto za njih, jer jedino što ih zanima je odgovor na pitanje – što će se njima promijeniti ako vas podrže ili čak glasaju. I to mora biti napisano u duhu publike kojoj se obraćate. “

Koncept političkog marketinga na društvenim mrežama mora voditi računa o gore navedenoj tezi preuzetoj iz knjige “Politički marketing” autora Dr. Sc. Anđelka Milardovića i kao što autor u istoj piše citiram ” Društvene mreže moraju biti ukomponirane i u sve ostale marketinške napore, poput vanjskih plakata, i dodatno ih pojačavati.”

“Korona vrijeme” – novi izazovi političkog marketinga

U „korona vremenu“ pred nama su i lokalni izbori. Okolnosti su promijenjene i svi će morati prilagoditi se komunikaciji koju je nametnula korona. U praksi to znači kako neki „osnovni kanali“ promocije u politici poput velikih i zvučnih političkih skupova gdje se predstavlja program i ideja po sadašnjim trendovima bit će onemogućeni. Kampanje bi morale biti konkretne i sadržajne u smislu ciljanih tribina kojima će cilj biti baviti se trenutnim lokalnim društveno ekonomskim problemima i koje će zadovoljavati sve epidemiološke upute. Do izražaja će doći i poruke koje će prije svega kandidati za načelnika upućivati prema javnosti.  Kampanje bi isto tako trebale biti strogo personalizirane, bar kada su u pitanju stranke koje imaju ambiciju osvojiti poziciju načelnika.

Nikada ne treba zaboraviti vizualni identitet samih kampanja, jer sve više smo usmjereni na kratku vizualnu poruku, što treba dosta ozbiljno shvatiti bar kada su tzv „slogani“ u pitanju. Veliki i ozbiljni politički subjekti u tom smislu su već odavno napravili iskorak korištenjem jednog od temeljnih dokumenata koji je danas nezaobilazan, a to je „grafička knjiga standarda“.

Može li politički marketing nadomjestiti “politički proizvod”

Na kraju dolazimo do najbitnijeg elementa koji dosta često bude zaboravljen, a to je PROIZVOD. U ovom slučaju proizvod je, prije svega, osoba koja ulazi u „političku utakmicu“. Misliti kako će bilo koji oblik oglašavanja i promocije nadomjestiti KVALITETU osobe koja ulazi u utrku je zabluda. Na tom tragu sigurno će se valorizirati osobe koje iza sebe imaju određenu kvalitetu rada i rezultate, pogotovo što se radi o lokalnim izborima gdje lokalne razine uglavnom znaju sve o osobi koja izlazi u utrku.

Unatoč našim tradicionalnim nacionalnim preferencijama koje sigurno igraju veliku ulogu bar na ovim prostorima, s razlogom će oni koji treba da odluče tražiti prije svega sigurnost u osobi koja treba da vodi lokalnu zajednicu. I izbori u Republici Hrvatskoj pokazali su kako nakon korone stvari treba promatrati malo drugačije. Tko god bude odlučio birati vrlo često će u osobi koju zaokružuje tražiti nekoga tko će biti spreman izdržati sve one opasnosti (gospodarske, socijalne,egzistencijalne), a koje su realnost „korona vrijeme“ u 2020. Birači će prepoznavati tko može liderski voditi na lokalnoj razini te procese i neće biti puno kompromisa ukoliko prepoznaju mnoge slabosti kod kandidata. Zbog toga će na cijeni biti i iskustvo i pozicioniranje unutar stranačke infrastrukture, kao i dosadašnji vidljivi rezultati kandidata.

Tek nakon što kvaliteta bude neupitna može se razgovarati o političkim kampanjama koje opet moraju u sebi sadržavati poruke koje će biti vezane za sigurnost, egzistenciju, gospodarske procese, izgradnju boljeg lokalnog okruženja.

Na kraju, uključivost lokalnih lidera također je nešto što je itekako potrebno. Svaka isključivost sigurno će biti kažnjena, a mudrost i spremnost za kompromis su osobine koje su itekako poželjne.

Ono što je sigurno jete kako će i ovaj izborni ciklus ponovno biti u fokusu medija, a hoće li nas ponovno voditi teme iz prošlosti, ili teme koje su od životnog značaja sami ćemo na kraju svako osobno moći procijeniti.

Za kraj citirat ću jednog od kandidata na predstojećim izborima, a citat govori dosta o tome kako treba shvaćati svaki izborni ciklus koji traje 4 godine, a ne 40 dana: „ Kampanja se ne vodi mjesec dana pred izbore, kampanja je svaki dan, a rezultat svakodnevnog  rada je najbolji slogan“

AUTOR: Josip Križanović, prof