Pezić požalio Hrvate u Kiseljaku. Odgovor koji je uslijedio mnoge je iznenadio

Efendija Elvedin Pezić nedavno je prolazio kroz Kiseljak i ondje naišao na svadbenu povorku ukrašenu hrvatskim zastavama. Prizor ga je potaknuo na javnu objavu na društvenim mrežama u kojoj je izrazio žaljenje prema Hrvatima koji, kako tvrdi, ne vole zemlju u kojoj su rođeni.

Contents

„Posebno mi je žao tih ljudi, jer u Hrvatskoj ih često nazivaju Bosancima, dok se istovremeno odriču Bosne i Hercegovine. To najbolje pokazuje koliko ideologija i manipulacija mogu utjecati na čovjeka”, napisao je Pezić, prema objavi portala Glas Dijaspore.

Reakcija nije izostala. Novinarka Ana Popović objavila je na svom profilu opširan odgovor koji je na društvenim mrežama naišao na iznimno širok odjek — i koji zaslužuje da bude pročitan u cijelosti.

Tko uistinu voli Bosnu i Hercegovinu?

Popović je u svom odgovoru podsjetila na nekoliko neugodnih činjenica koje Pezić u svojoj objavi nije spomenuo. Kiseljak je, kako ističe, možda jedina lokalna zajednica u BiH u kojoj je povratak svih raseljenih na svoje adrese u potpunosti proveden — što se vidi i u nacionalnoj strukturi stanovništva, koja je ostala gotovo identična onoj iz razdoblja prije rata.

Nasuprot tome, u gradovima poput Bugojna, Travnika, Zenice i Kaknja — gdje je utjecaj Pezićevih istomišljenika znatno veći — nacionalna struktura stanovništva temeljito se promijenila, a Hrvati i Srbi, kako navodi Popović, ondje su građani drugog reda.

Upravo su Hrvati središnje Bosne, pa tako i Kiseljaka, bili ti koji su u ratu zaustavili osvajačke pohode i time, kako Popović argumentira, spriječili raspad Bosne i Hercegovine. Stvoreni su uvjeti za prestanak ratnih sukoba i potpisivanje sporazuma koji su rezultirali Daytonskom BiH — državom s Hrvatima kao jednim od tri konstitutivna naroda.

Identitet nije mržnja

Popović je odbacila tezu da isticanje hrvatskih obilježja znači mržnju prema Bosni i Hercegovini. Hrvati su po nacionalnosti Hrvati, a po vjeri većinom katolici — i te dvije kategorije, naglašava, nije dopušteno miješati. Pojam „Bosanac” označava teritorijalnu, a ne nacionalnu pripadnost.

Voljeti vlastiti narod, koji stjecajem povijesnih okolnosti živi s obje strane granice i diljem svijeta, nije anomalija — nego sasvim prirodna pojava. Anomalija je, sugerira Popović, kada netko od Hrvata zahtijeva da se odreknu svojih sunarodnjaka, dok istovremeno suosjeća s organizacijama čije je osvajačke pohode upravo hrvatska vojska zaustavila.

Zaključak njezine poruke jasan je i nedvosmislen: Hrvati iz Kiseljaka, Viteza ili Žepča ne mrze Bosnu i Hercegovinu. Mrze ono što od nje neki pokušavaju napraviti.

Konstitutivan — ali ne i ravnopravan

Na kraju ostaje gorka istina koju Popović nije zaobišla: Hrvati su u Bosni i Hercegovini konstitutivan narod — ali nažalost ne i ravnopravan. I upravo to, a ne vijorenje zastava na svadbama, trebalo bi zabrinjavati sve one koji iskreno žele stabilnu i pravednu Bosnu i Hercegovinu.

Korijeni Hrvata iz Kiseljaka u toj su zemlji duboki i stari. Ona je njihova domovina — i to ne treba nikome dokazivati.