Ako zaista postoji namjera da se BHRT sačuva kao funkcionalan javni servis, ključno pitanje ostaje održivost postojećeg modela, koji godinama izaziva političke i društvene prijepore. Kritičari tog modela upozoravaju da on ne odražava ustavnu i društvenu realnost Bosne i Hercegovine kao države tri konstitutivna naroda, što se direktno odražava na nivo povjerenja javnosti, spremnost građana da plaćaju RTV pretplatu i dugoročnu stabilnost samog sistema.

Nakon emitiranja specijalne emisije „Ne gasite BHRT“, redakcija portala Viteški.ba je kontaktirala Marinu Pendeš, izaslanicu u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, kako bi pojasnila razloge napuštanja emisije i iznijela svoj stav o stanju javnog servisa. Pendeš ističe da je u emisiju došla svjesno, smatrajući da je rasprava o opstanku javnog servisa tema od općeg interesa. „O takvim pitanjima mora se govoriti javno i argumentirano“, kratko je poručila.

Odlazak Marine Pendeš iz specijalne emisije „Ne gasite BHRT“ otvorio je dodatna pitanja o načinu na koji se u javnom prostoru tretira kriza javnog RTV servisa. Prema njenom tumačenju, razlog napuštanja emisije nije osporavanje značaja BHRT-a, već neslaganje s konceptom emisije koji je, kako ocjenjuje, prerastao u politički usmjereno prozivanje, s fokusom na HDZ i njegove dužnosnike kao glavne odgovorne za stanje u javnim emiterima. Takav pristup, na što se u javnosti upozorava godinama, zanemaruje činjenicu da su sistemski problemi BHRT-a prepoznati i od strane samih čelnih ljudi tog sistema još od njegovog uspostavljanja, posebno u kontekstu zakonskog okvira po kojem javni servis funkcionira. Umjesto rasprave o uzrocima i mogućim rješenjima, emisija je, prema toj ocjeni, svedena na jednostranu interpretaciju odgovornosti, čime je izgubila karakter javnog foruma za dijalog.

„U takvim okolnostima ne može se govoriti o stvarnoj raspravi, već o sudištu!. Posljedica takvog pristupa, jeste dodatno slabljenje povjerenja javnosti u institucije i medije, kao i relativiziranje same uloge javnog emitera kao nepristranog i profesionalnog servisa svih građana. U širem kontekstu, već godinama se ukazuje i na problematičan odnos BHRT-a prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Taj problem se ne veže isključivo za aktuelne političke okolnosti ili pojedine stranke, već se opisuje kao dugotrajan i sistemski, vidljiv kroz programske sadržaje, uređivačku politiku, izbor simbola i način na koji se tumači pojam državnosti, navela je.

Jedno od pitanja koje je tokom emisije posebno otvorilo polemike bilo je korištenje simbola, uključujući i ljiljane, predstavljene u programu kao neutralne i općeprihvaćene. Međutim, za značajan dio hrvatske javnosti u Bosni i Hercegovini ti simboli nemaju integrativno značenje, već se povezuju s konkretnim političkim i ratnim narativima, zbog čega ne izazivaju osjećaj zajedništva. Upravo insistiranje na takvoj simbolici, bez šireg senzibiliteta prema različitim povijesnim iskustvima, dodatno produbljuje nepovjerenje i učvršćuje percepciju isključenosti jednog dijela konstitutivnih naroda iz javnog medijskog prostora. Umjesto da djeluje kao faktor integracije, javni servis se u tom kontekstu doživljava kao institucija koja selektivno tumači simbolički i identitetski okvir države.

„Za dio hrvatskog naroda ti simboli nose duboko bolne konotacije“, navela je Marina Pendeš, naglašavajući da ne postoji jedinstvena emocija niti zajedničko tumačenje takvih simbola.

U tom smislu, pitanje simbolike postaje indikator šireg problema — odnosa BHRT-a prema ravnopravnosti i sposobnosti da uvaži perspektive svih konstitutivnih naroda. Bez tog razumijevanja, upozorava se, teško je očekivati i širu društvenu podršku javnom servisu, uključujući povjerenje građana i spremnost da se prihvati njegova uloga u javnom prostoru. Pitanje nepovjerenja u BHRT posebno se reflektira kroz odnos građana prema RTV pretplati. Dugogodišnje odbijanje plaćanja pretplate od strane gotovo cjelokupne populacije jednog konstitutivnog naroda u javnosti se sve češće tumači kao indikator dubljeg, sistemskog problema, a ne kao zbir pojedinačnih slučajeva neispunjavanja zakonske obaveze. Takav obrazac upućuje na ozbiljan raskorak između javnog servisa i dijela građana koje bi trebao jednako predstavljati. U tom kontekstu, pitanje pretplate ne može se svesti isključivo na moraliziranje ili pozivanje na građansku odgovornost, bez prethodnog suočavanja s ključnim pitanjem povjerenja i sadržaja koji se za taj novac nudi. Ako se značajan dio jednog konstitutivnog naroda u programu javnog servisa ne prepoznaje — bilo jezički, kulturno ili identitetski — tada finansijska podrška prestaje biti pitanje iznosa, a postaje pitanje principa i odnosa.

„To je signal da nešto suštinski ne funkcionira“, poručila je Marina Pendeš.

Iz tog razloga upućen je i poziv menadžmentu BHRT-a da se uzroci ovakvog stanja sagledaju ozbiljno i bez unaprijed zadanih optužbi. Umjesto etiketiranja građana i političkih predstavnika koji na problem ukazuju, naglašava se potreba za otvorenom raspravom o sistemskim rješenjima i promjeni pristupa. U tom okviru, Pendeš se osvrnula i na način na koji su tokom emisije korištene njene ranije izjave, ocjenjujući da je riječ o selektivnom i iz konteksta izvučenom citiranju. „To nije rasprava o suštini problema“, navela je, dodajući da u takvom pristupu ne vidi profesionalno novinarstvo, već politički motiviranu kampanju u kojoj ne želi sudjelovati.

Ako je namjera specijalne emisije bila otvaranje dijaloga o problemima BHRT-a, njen ishod u javnosti se doživljava suprotno. Umjesto približavanja stavova i traženja rješenja, nakon emisije su ostale dublje podjele i dodatno učvršćene već postojeće političke pozicije. U takvom ambijentu fokus se ponovo pomjera s odgovornosti sistema na potragu za pojedinačnim krivcima, što otežava svaku ozbiljnu raspravu o budućnosti javnog servisa. Odlazak Marine Pendeš iz emisije u tom se kontekstu tumači kao protest protiv načina na koji je tema javnog servisa predstavljena — kroz jednostrano prozivanje, bez stvarne spremnosti da se čuje druga strana. Time je, umjesto dijaloga, dodatno dovedena u pitanje svrha javne rasprave kao prostora za razmjenu argumenata.

„Dijalog ne znači unaprijed određene krivce, nego razgovor o problemima”, navodi Pendeš.

U završnici, pitanje opstanka BHRT-a vraća se na temeljnu dilemu održivosti postojećeg modela. Sve češće se ukazuje da je taj model u neskladu s političkom i društvenom stvarnošću Bosne i Hercegovine kao države tri konstitutivna naroda, što se direktno odražava na povjerenje građana, odnos prema RTV pretplati i dugoročnu stabilnost javnog servisa. Bez stvarne ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i pluralizma, zaključuje se, teško je očekivati da BHRT može obnoviti povjerenje javnosti i ispuniti ulogu javnog emitera svih građana. Sve dok se te činjenice svjesno ignoriraju, odgovornost za krizu BHRT-a neće biti na onima koji na te probleme ukazuju, već na onima koji uporno odbijaju slušati i preuzeti odgovornost za sistem koji očigledno ne funkcionira.