Dio njih u sudnici je pratio čitanje dnevnika ne skrivajući emocije jer u pitanju su zapisi čovjeka koji je odlučio o sudbini njihovih najbližih i njih. Posebno im je teško bilo slušati da je Mlaćo zarobljene Hrvate koji su likvidirani opisao kao ekstremiste
“Zvanično ne smijemo imati zarobljenika, tajno ekstremni dio da se likvidira”, rečenica je iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće koja potvrđuje kako je on, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, imao ključnu ulogu u odvođenju i likvidaciji hrvatskih ratnih zarobljenika u Bugojnu u ljeto i jesen 1993.
Izdvojeno nekoliko rečenica
Uz ovu, u nastavku suđenja pred Sudom BiH tužitelj Mladen Vukojičić iz dnevnika je izdvojio još nekoliko rečenica. U jednoj od njih, koju je Mlaćo zapisao 22. srpnja 1993. nakon 15. izvanredne sjednice, konstatira da se odluke, radi ekspeditivnosti, mogu donositi i bez zasjedanja Ratnog predsjedništva. Bilo je to vrijeme početka provedbe plana etničkog čišćenja u kojem je iz Bugojna protjerano više od 15.000 Hrvata. Kao dokaz izdvojene su još dvije rečenice: “Ekstremisti da se izdvoje i nikom ne predaju” te “Bojovnike odvesti u KPD Zenica, a ekstremni dio zadržati u Bugojnu”. Ratni dnevnik Dževada Mlaće dio je dokaza koji su izuzeti 16. travnja 2007. u pretresu. Suočena s nepobitnim dokazima, Mlaćina odvjetnica Sabina Mehić postavila je pitanje zakonitosti zapisnika koji su sastavljeni nakon pretresa. “Pretres je izvršen po nalogu Suda BiH, a zapisnik je potpisao sam Mlaćo”, odgovorio joj je tužitelj. “U pitanju su jako slabe primjedbe obrane jer Mlaćin je dnevnik korišten kao zakonit dokaz i u drugom postupku”, kaže Bruno Božić, pravni zastupnik oštećenih u ovom predmetu, ratnih zarobljenika i obitelji.
Dio njih u sudnici je pratio čitanje dnevnika ne skrivajući emocije jer u pitanju su zapisi čovjeka koji je odlučio o sudbini njihovih najbližih i njih. Posebno im je teško bilo slušati da je Mlaćo zarobljene Hrvate koji su likvidirani opisao kao ekstremiste. “To su bili mladići koji su branili svoj narod, najprije od srpske agresije, ne sluteći da će im nakon toga, u to vrijeme Muslimani zabiti nož u leđa. Bili su djeca od 19 ili 20 godina, koja su ubijena, među njima i moji prijatelji Ivo te Niko Miloš”, kaže Marinko Šimić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Bugojna.
