Dok na istoku svakoga dana “nikne” nova folk princeza koja mašta o osvajanju regije, Hrvatska ima svoju kraljicu folka već više od dvadeset godina.

 Njeno ime je Marina Komljenović i jedina je prava folkerica. Dolazi iz srca Istre, a sad se sprema na veliki regionalni pohod.

 Plavokosa pjevačica, koja izgledom i karizmom podsjeća na legendarnu Vesnu Zmijanac u mlađim danima, već 27 godina neumoljivo piše vlastitu muzičku priču – pjesmu po pjesmu, binu po binu. Dok drugi tek traže svoje mjesto pod reflektorima, Marina ga osvaja čistom energijom, radom i stavom. Hrvatska tako, uz folk divu, dobija i novu vruću temu o kojoj će se šaputati i pričati po kuloarima.

– Pjevam odmalena, ali plan je bio raditi uz školovanje, završiti fakultet i postati pravnica. Ipak, život je imao druge planove za mene. Pjevati sam počela 1998. godine. Svaki put kad bih izašla s prijateljima, večer bi završila tako da ja pjevam i polako su me ljudi počeli prepoznavati. Prvu pjesmu snimila sam 2009. godine. Zapravo sam tu već godinama, samo me šira javnost tek sada prepoznaje – otkriva na početku Marina, koja ističe kako je od svih kolegica upravo ona najviše uložila u svoju karijeru.

– Godinama snimam pjesme u Srbiji i tamo sam puno ulagala i u pojavljivanja na televizijama. Nažalost, ljudi vide samo tih nekoliko minuta, a ne vide onih 7-8 sati dok putujem u drugu zemlju radi promocije. Koliko je uloženo truda, novca i vremena, to ne vide, ali brzo procjene da li im se nešto sviđa ili ne. Sada mi je cilj da se više  promoviram na hrvatskom tržištu i, naravno, da doprijem još više do dijaspore. Ima puno mladih kolegica koje su se pojavile, ali ja sam jedina koja je na sceni više od dvadeset godina. Osim toga, one pjevaju tuđe pjesme, a ja imam svoje – ističe folkerica koja nastupa na svim vrstama gaža, od vjenčanja i proslava do klubova, a do kraja godine gotovo je potpuno rasprodana.

Još su dvije stvari po kojima se Marina itekako razlikuje od svojih kolegica s regionalne scene. Vulgarnost nikada nije bila njen stil, a, kako sama ponosno naglašava, nikada joj se nije dogodilo da na gažu dođe neprimjereno odjevena – što je u ovom poslu prava rijetkost.

– Njegujem eleganciju u privatnom i u profesionalnom životu i uvijek zadržavam kulturan pristup. Upravo zato me ljudi poštuju. U ovom poslu ima mnogo ljubomore i zlih jezika, ali ti komentari nikada nisu došli do mene. Ljudi su, nažalost, često nezadovoljni sobom pa lako krenu osuđivati druge, no meni je važnije da budem uzor mladima koji to sve gledaju. Izabrala sam puno teži put – ističe Marina, koja uvijek ostaje dama- na bini i izvan nje.

Prisjetila se situacije, i to u Švicarskoj, kada se u tamošnjim medijima digla prava hajka zbog njenog nastupa.

– Kasnije sam saznala da su sve pokrenule kolege koje tamo žive i kojima očito nije najbolje “sjelo” što je došao pjevati neko sa strane. Kad imaš velike snove i uzori su ti velika imena, Lepa Brena, Indira Radić, Ana Bekuta, da imam samo djelić karijere bilo koje od njih, ja bih bila sretna i zahvalna – kaže pjevačica, dodajući da se već dugo ne obazire na zlobne komentare.

Marina Komljenović dokaz je da Pula ne daje samo klasike, već i neočekivane zvijezde – predstavnike muzičkog žanra koji Hrvati obožavaju “mrziti”, ali bez kojeg ne prođe niti jedna fešta, svadba ili noćni izlazak. Jer koliko god se kleli u urbane note, kad padne noć i krenu prvi stihovi koji pogađaju ravno u srce – svi znaju riječi. Uprkos posljednjih dvadeset godina na sceni, Marinino vrijeme tek dolazi.

Zanimljivo je da je Marina rođena u Tesliću u BiH.

– Dolazim u Bosnu barem tri-četiri puta godišnje. Od bh. pjevača najčešće sam nekako nastupala sa Nihadom Alibegovićem. Imala sam čast da na početku karijere nastupim prije legendarnog Halida Bešlića koji nas je, nažalost, nedavno napustio.

Nastupila sam prije njega u jednom velikom klubu i tada nisam imala snimljenu nijednu svoju pjesmu.

Rekao mi je da budem svoja, da radim ono u šta vjerujem i da ne kopiram nikoga, pa će raja odlučiti jesam li ili nisam za ovaj posao. Te njegove riječi i danas odzvanjaju u mojoj glavi kao trajni podsjetnik da budem dosljedna sebi. Ženski instinkt doista postoji, ja sam živi primjerak toga – kaže Marina.