Misnom slavlju, u glavnom gradu Bosne i Hercegovini, koje je predvodio kardinal Tomo Vukšić, prisustvovao je veliki broj vjernika koji su došli da u zajedništvu proslave blagdan Isusovog rođenja.
Božić je, draga braćo i sestre! Mnogoštovani oče Provincijale, draga braćo svećenici, dragi narode Božji! Radujemo se Božjoj blizini. Radujemo se što je Bog s nama, što je među nama. Na početku ove Svete mise svojim pokajanjem poravnimo putove i staze da se nastani i u nama, u našim savjestima, u našim životima, u našem razmišljanju i u našem ponašanju. Neka dragi Bog u našem obraćenju učini još više prisutnim kraljevstvo nebesko u ovom svijetu“, kazao je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku mise.
Nadbiskup Vukšić uputio je prigodnu propovijed koju je naslovio „Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se dogodilo“.
„Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin (Lk 2,15). – Tim riječima su pastiri poticali jedni druge da pođu do Betlehema i vide što se dogodilo nakon što im je glas nebeski javio veliku radost za sav narod, da se u tome mjestu rodio Spasitelj, Krist Gospodin, i nakon što im je isti glas kazao da će ga naći kao novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (usp. Lk 2,10-12). U radosti što je Bog blizu i u znak zahvale i pohvale Bogu za taj blagoslov dolaska Gospodina među ljude, nebesa su pjevala i izgovarala riječi: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14). To su riječi anđela koje Crkva redovito i radosno ponavlja uvijek, kad na svečan način slavi svetu Misu. Čini to zato što je svako Euharistijsko slavlje događaj u kojemu se čuje Riječ Božja, a Isus pod prilikama kruha i vina na sakramentalan način svaki put iznova ponavlja čudo Betlehema, čudo Božjega dolaska među ljude“, rekao je pastir Crkve vrhbosanske.
„Hajdemo u duhu, draga braćo i sestre, sada i mi do Betlehema i u vjeri pogledajmo što se dogodilo! U jednom prastarom govoru o blagdanu Rođenja Gospodinova čitamo sljedeće riječi: ‘Radujmo se, jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kad slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati vječni život… Puni zahvalnosti, zajedno anđelima i zajedno sa cijelom Crkvom, zajedno sa svim pravednicima i grešnicima, i mi radosno pjevamo: Slava Bogu na visini!… Kršćanine upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost. Sjeti se koje si glave i kojeg li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo’“, kazao je nadbiskup Vukšić podsjećajući na riječ Leona Velikog.
„Nakon što su glasovi s nebesa otpjevali slavu i hvalu Bogu, isti anđeli su zaželjeli i molili mir svim ljudima i svakom čovjeku ponaosob jer je svaki miljenik Božji. Hajdemo u duhu stoga, draga braćo i sestre, još jednom do Betlehema i pogledajmo što se pod tim vidom događa u Isusovoj domovini i na dosta drugih strana u svijetu! Svako vrijeme je imalo svoje izazove, tjeskobe, kušnje i probleme. Pa i tragedije. Toga, nažalost, sebe nije poštedjela ni jedna generacija ljudi. No, od svega toga čovjek najteže proživljava muke, koje tište njega osobno i njegove suvremenike, jer ono što je pripadalo ranijim generacijama u nama postoj sȁmo na način memorije. I traje u obliku pamćenja koje čuvaju pojedinci, obitelji, narodi ili arhivi i znanstvene studije. I razlikuje se od sadašnjih muka i tjeskoba po tomu, što naša generacija nije osobno proživjela ono što je pripadalo drugim vremenima. Međutim, usred svega toga, pa i usred velikih tragedija, radost Božića uvijek je velika, ponajprije zbog iskazane Božje ljubavi i zbog Božjega poziva, upućenoga svima, da čovjek svojim životom napusti grešnu prošlost i da joj se ne vraća“, rekao je nadbiskup Vukšić.
„Ratovi, stradanja, nasilje, progoni, izbjeglički valovi i teška sudbina tolikih ljudi koji bježe nikada se bi smjeli događati ali, nažalost, ‘kainovski sindrom’ nikada nije nestao iz nakana, razmišljanja i ponašanja nekih ljudi. No, usprkos svemu, ne sȁmo da nam Isus može biti utjeha i izvor nade i vjere, već on to jest. Naime, to da je Isus naša nada, napisao već apostol Pavao u pismu jednom svom učeniku i suradniku (1 Tim 1,1). A kazao je to ovaj velik Isusov apostol, kojemu je također nasilno oduzet život, usred progona i velikih stradanja rane Crkve. Isus, koji nikad nije bio pošteđen ljudskih kušnjȃ, koje su sa sobom često nosile velike tjeskobe, je svoju poruku, koja je lijek protiv svakoga zla i nasilja, nazvao: Radosna vijest, što je prijevod grčke riječi ‘evanđelje’. Odnosno, Isus je radost koja njegovim primjerom ustrajnosti i vjernosti pomaže, da se s optimizmom i dobrotom, naspram svakoga zla, prolazi kroz izazove i tjeskobe. Takav način života je hod za Isusom. On je poput hoda za svjetiljkom kroz mrak pri čemu svjetiljka ne ‘gasi mrak’ nego kroz mrak osvjetljava put prema cilju“, poručio je nadbiskup Vukšić u svojoj propovijedi ističući da je zadaća i poslanje kršćanina da u svom razmišljanju, govoru i ponašanju budu znakovi Isusa, „koji je naša nada, to jest pomagati ljudima koji trpe te moliti i činiti da bude zaustavljena svako nasilje i zla nakana“.
Na kraju mise nadbiskup Vukšić podijelio je blagoslov s potpunim oprostom.
(Izvor/autor: IKA)
