Ono o ćemu naše političko vodstvo izbjegava govoriti i nikako nije predmet njihovog interesa jesu stvarni problemi građana koji se guraju pod tepih. Predizborna kampanja je već u punom jeku, a stranke koje 30 godina vode politiku, žele ju nastaviti i u sljedećem mandatu u okviru ustaljenog obrazca ponašanja. Međutim, ono što zabrinjava i što se u medijskom eteru građanima stavlja u prvi plan jeste pompezan dolazak i posjeta Dragana Čovića Središnjoj Bosni. Kao da dolazak rješava išta, a prezentacija moći u maniru guvernera Kalifornije.
Nikakva riješenja u svakodnevnom odlasku mladih nisu ni predstavljena ni ponuđena, enormna poskupljenja, problemi oko energenata, visoka stopa pdv i akciza. Po principu ima se može se, bez ikakvih odricanja, najnormalnije konjica s nekoliko službenih vozila, limuzina par exelance, cijelim timom suradnika i tjelohranitelja i ostalom neizostavnom pratnjom, neumorno troše naš i novac poreznih obveznika, dok Čović posjećuje Travnik, Vitez, Novi Travnik… A isto nas posjećuju i to, nešto skrušenije, rade agencije koje traže i vrbuju radnike za svoja tržišta rada u inozemstvu. Šta to dolazak Dragana znači danas, čovjeku pojedincu u SBŽ pojedincu. Ništa. Gdje je nestao nivo normalnog odnosa političara i običnog građanina. Da popriča čovjek s čovjekom bez obzira što radi i kako se oblači i kakvo auto vozi. Možemo li dočekati ovdje primjer pojedinih europskih dužnosnika koji sjede u zadnjim redovima i biciklima idu na posao .Gdje se stisak ruke može vidjeti između običnog čovjeka i političara. Kupljenje jeftinih poena, politička elita koja godinama raseljava narod, ne raseljava nego tjera, neumorno i nezaustavljivo po isprobanoj recepturi nastavlja istim tračnicama. Ljudi iz BiH ne odlaze, nego bježe.
AUTOR: IVAN VIDOVIĆ
