Mladi su uvijek odlična tema kada s tom populacijom treba snažno instrumentalizirati u izborne i glasačke svrhe. Malo je lokalnih sredina gdje su mladi ljudi na pravi način u fokusu lokalnih vlasti, a u tom smislu podrazumijevam široku lepezu politika koje bi se odnosile na potrebe mladih ljudi. Od sporta, kulture, obrazovanja, do održivog i stabilnog zapošljavanja, zasnivanja i podizanja obitelji, kvalitete obrazovanja u vrtićkim ustanovama te osnovnim i srednjim školama, fakultetima, strategiji stipendiranja, obavljanju pripravničkog i vježbeničkog staža, kreditiranja i drugih olakšica oko rješavanja stambenog pitanja te niz drugih posebnih tema koje bi mladim ljudima u našoj državi mogle biti zanimljive i korisne.
Ne treba “griješiti dušu”, treba reći da je nešto na tom planu i napravljeno, ali prema mom dubokom uvjerenju nedovoljno i premalo da bi mladi ljudi bili zadovoljni sa svojim statusom te da ne bi pomišljali napuštati svoje sredine i odlaziti u “bijeli svijet”.
Analizom rada županijskih parlamenata da se primijetiti kako je naša Županija jedna od rijetkih, a možda i jedina koja nema izraženije politike usmjerene prema mladim ljudima u ŽSB. (To je opredjeljenje), naša vlast smatra da mladi ljudi ni na koji način ne trebaju biti populacija na koju će se odnositi posebne politike i koje će u značajnoj mjeri utjecati na život mladih ljudi u ŽSB.
Omiljena deviza naših političara jeste kako su mladi “naša budućnost” i da će, zapravo, oni sve ovo naslijediti, ali problem nastaje onda kada mladi postanu svjesni da se naši političari, bez obzira na životnu dob, uvijek osjećaju mlado, tako da su uvijek u takvoj kondiciji da mogu biti spremni obavljati i najsloženije zadatke koji se pred njima nađu. Mladi ljudi su nažalost i dio sadašnjosti, a ne daleke budućnosti tako da se tom populacijom treba baviti “sada i odmah”.
I bave se, ali uvijek na razini različitih programskih dokumenata i strategija, ali nikada na suštinski i sveobuhvatni način, vrlo konkretan.
Naša sugrađanka, zastupnica u Saboru ŽSB, Suzana Krišto predsjednica je jednog takvog povjerenstva koje je zaduženo za izradu dokumenta pod nazivom “Strategija za mlade u ŽSB”. Lijepo to sve zvuči i izgleda, ali nisam siguran je li ijedna predložena mjera implementirana, detektirani problem prema toj strategiji otklonjen ili određena politika unaprijeđena. Osim ako povećanje paušala zastupnicima ne smatra mjerom pomoći za mlade i to mjerom koja se uvijek izglasa par mjeseci nakon izbora kako bi i mladi i stari to zaboravili.
Naravno, da bi se bavili određenim problemom potrebno je imati neke inpute pretočene u neki planski dokument, ali mislim da je potpuno besmisleno i deplasirano raditi istraživanja na osnovno pitanje koji su to problemi s kojima se mladi ljudi u BiH susreću. Svi mogući problemi bh. društva su, između ostalog, i problemi mladih ljudi.
Strategije kao dokumenti o planu i ciljevima su važni i potrebiti, ali nikakav posao nije ni započet, a kamoli završen ako je sva priča stala u to imamo li strategiju za mlade ili ne. Lako uočljivo je kako priča o strategijama uvijek dobije na važnosti kada se približi datum izbora kako bi se stvorio dojam da se kao nešto čini ili radi na navedenom pitanju. Nažalost, daleko je to od ozbiljnog i stručnog vođenja prave debate i hvatanje u koštac sa stvarnim problemima mladog čovjeka u BiH. Prođimo se pustih strategija i planova jer to je, kako bi naš narod rekao, “mlaćenje prazne slame”. Dajte konkretne rezultate.
AUTOR: Ivo Dražić
