Jedan od elemenata identiteta travničke regije i urbano-ruralne tradicije je travnički sir kao tradicionalni jedinstveni proizvod sa zagarantovanom kvalitetom i jedinstvenim okusom nastalim kao produkt ljudskih i prirodnih faktora Vlašićkog platoa.
Piše: Harun Lozo/Facebook
U pravnom smislu se radi o oznaci geografskog porijekla koja, kada se zaštiti, osigurava obavezni nivo kvalitete proizvoda što uključuje sastav, tradicionalnu recepturu, metod proizvodnje, sirovinu i druge elemente koji dovode do jedinstvenosti i kvalitete proizvoda.
Na taj način se harmonizira sama proizvodnja jer se uspostavlja jedinstveni standard a sa druge strane se osigurava prepoznatljivost proizvoda ba tržištu i garancija kvalitete.
Sam postupak pokreće se od strane proizvođača i/li lokalne zajednice uključujući i jedinice lokalne samouprave koji kao učesnici postupka opisuju i indirektno utvrđuju standarde proizvodnje i kvalitete proizvoda.
Kako je travnički sir nadaleko poznat, začuđujuča je činjenica da u travničkom kraju niko od subjekata nije pokrenuo inicijativu niti postupak zaštite travničkog sira.
Odlučio sam da uputim inicijativu općini krajem prošle godine jer smatram da takav dragulj, proizvodni i turistički potencijal jednostavno moramo zaštititi ali uprkos obećanju da će me kontaktirati, od toga nije bilo ništa. Da li zbog moje stranačke nezavisnosti ili zbog nečega trećeg sasvim je i nebitno.
A nebitno je zato što sam nakon toga utvrdio da je Zenička industrija mlijeka d.d. već u toku 2019. godine podnijela zahtjev Institutu za intelektualno vlasništvo BiH za dodjelu oznake geografskog porijekla i to za Vlašićki a ne Travnički sir.
Kako se radi o istom proizvodu, podnosilac zahtjeva disponira nazivom pa u situaciji kada to može biti i Vlašićki i Travnički sir, kako se u zahtjevu opredjeli, tako će biti i utvrđeno.
Mišljenja sam da je naziv “Travnički” adekvatniji jer upućuje na Travnik kao širu sredinu i općenito na cjelovitiji identitet lokalne zajednice.
Međutim, kako je Zenička industrija mlijeka d.d. već podnijela zahtjev za “Vlašićki sir”, to se naziv “Travnički sir” u smislu oznake geografskog porijekla vjerovatno trajno gubi i nestaje i postaje oznaka koju može koristiti bilo koji proizvođač za bilo kakav sir, pa čak i onaj najnekvalitetniji. Tako se gubi i narušava ugled Travnika kao jedne od najstarijih urbanih sredina u BiH.
Pored toga, ovo dalje znači da će Zenička industrija mlijeka d.d. u narednom periodu vjerovatno određivati standarde kvalitete i zapravo samo određenje šta je to naš tradicionalni tvrdi sir.
Još je bitnije znati da svaki proizvođač koji bude želio da proizvodi “Vlašićki sir” morat će da ispoštuje standarde i zahtjeve koje je postavila Zenička industrija mlijeka d.d. a koje će vjerovatno usvojiti Institut.
Tromjesečni rok za prigovor davno je istekao.
O svemu navedenom obavjestio sam načelnika Općine.
Vjerujem da će kolege u upravi i pravobranilaštvu iznaći rješenje da se zaštiti naša tradicija i ugled a što mi, nestranački, nezavisni buntovnici vjerovatno ne znamo.
Jer smo nebitni.
Pa eto.


